Preuzmite našu aplikaciju, Dnevno.me - Tvoja dobra navika! App store | Play Store

logo

+

user avatar

ADVERTISEMENT

ZAPISI ANTE ŠARINA

Reportaža o Bjelasici iz 1958: Pogled sa "stražarskog mjesta Crne Gore” u maglovitu dolinu Tare

26.01.2023 08:42h

Foto: Putokaz

U časopisu Naše Planine, davne 1958. godine objavljena je reportaža o Bjelasici, hrvatskog planinara Ante Šarina.

Šarina u zapisu opisuje da boraveći na Bjelasici, nikada ranije do tada nije intenzivnije osjećao uticaj vanjskih, geografsko-klimatskih faktora na raspoloženje ljudi.

"Da li ste ikada bili ljeti u srcu Crne Gore, u Kolašinu? Niste? Šteta. Onda niste vidjeli, kako na azurnom nebu, nad krajinom pokrivenom šumama, pašnjacima i osamljenim drvećem zapadni vjetar nemirno goni bijele patuljaste oblačiće. Sunce je moglo i najjače da ugrije, odavno nikad toplije nije bilo, jer je vjetar stalno puvao. Nikad nisam intenzivnije osjećao uticaj vanjskih, geografsko-klimatskih faktora na raspoloženje ljudi - do tada. Život, ma kakav bio postaje ljepši.

Ali, ovih dana nažalost nije više ljeto: kraj oktobra – dakle početak jeseni, u ovim planinskim krajevima to znači početak zime. Tonovi boja krajolika malo su se pomjerili na skali; raspon je bio nešto širi – od zelenih, preko žutih do svijetlosmeđih. Jesenja paleta. Ni vjetar nije više tako dobrodošao kao ljetos. Ali bijeli oblačići nastaviše i dalje bezbrižno da jure nebom", piše Šarina. 

On dodaje da su rijetki tako lijepi dani u ovo doba godine, u središnjoj Crnoj Gori.

"Želio sam iskoristiti ovaj dan bez kiše, pa se izvukoh iz Kolašina i pođoh prema Bjelasici. Cestom uz brzu i divlju rijeku Svinjaču i Mušovića rijeku, preko zone žuto-smeđe bjelogorice, pa tamno-zelene crnogorice, preko zakržljalog rastinja na gole nepregledne pašnjake, tamo negdje oko „dvijehiljadarke”... Grupa titogradskih meteorologa, pokupila me je svojim kamionom, te tako skratih duga put. Na otprilike 1800-om metru nalazi se mali planinarski dom Vranjak. Izgrađen je u planinskom stilu, snadbijeven električnom strujom i vodom, dobro opremljen (usred kraja sa poznatim mliječnim proizvodima). Primamljivo je to mjesto i šteta je što nije u blizini većeg grada, jer Kolašin je malen, pa je i posjetilaca malo", navodi on i nastavlja:

"Prvi put sam u ovom kraju. Pridružio sam se meteorolozima kod  mjerenja. Pošli smo preko pašnjaka i niskog šarenog grmlja do blizu vrha, a odatle se spustismo do Pešića jezera. Kakva je to bila slika! Malo, tamnoplavo, duboko i bistro jezero, okruženo zelenim pašnjacima. Nad livadama su se nadvile litice zelenih eruptivnih i bjeličastih dolomitno-vapnenačkih stijena. Tamo u daljini, kroz klanac, nazirala se dolina Lima, ljubičasto obojena, a nad nama plavetnilo vedrog sunčanog dana.

Jedna je djevojka čuvala brojne, na sunce sedefasto svetlucave ovce, a stari joj otac, jedan od Pešićevih, sjedio na kamenu i svirao na svojoj fruli. Nešto kasnije je iznad nas prošla skupina seljaka, goneći na konjima sijeno s planinskih pašnjaka i pjevajući one, gotovo dvotonske crnogorske pjesme. Te pjesme nisu za grad, tamo bi bile suviše monotone. Ali ovdje, među ovim liticama i proplancima, gdje je jeka njihov sastavni dio, one pristaju. Činilo se, kao da čovjek pjeva dvoglasno ili troglasno. Koji put je to zvučalo harmonično, a koji put ne, ali je ipak ova pjesma pristajala ovom kraju, kao njegova adekvatna zvučna dopuna. Jezero je puno pastrmke, kažu veličine čovjeka. Nekad je jezero bilo bez ribe, ali je jedan od starih Pešića, sa nekoliko kilometara udaljene Jelovice prenio pastrmku i u ove vode", ističe Šarina. 

Meteorolozi su, nastavlja, izmjerili oborine, nakupljene u njihovom totalizatoru.

"Totalizator je valjak bez dna, hermetički umetnut u veliku posudu. Kroz otvor valjka pada u posudu kiša i snijeg. Površinski sloj ulja ne dopušta isparavanja nakupljenih oborina. Još se u oborinu doda otopina kalcijum hlorida, koji ima nisko ledište (kod -40 stepeni Celzijusa), pa se i snijeg u njoj otapa, a u hladnim zimskim mjesecima ne dolazi do zaleđivanja.

Ovi meteorološki podaci sada su veoma važni: projektuje se izgradnja velike hidrocentrale, koja bi davala mnogo više električne energije, nego ijedna do sada izgrađena. Ogromno jezero – akumulacioni bazen centrale, biće nad današnjim Kolašinom. Potopiće jedan lijepi istorijski gradić, da bismo imali više aluminijuma, za čiju je proizvodnju potrebna velika količina električne energije. Kako se prije potapanja Kolašina ne bi porušile njegove kuće, za nekoliko decenija bi počele kružiti legende o lijepom starom potonulom gradu, koji bi se u bistroj jezerskoj vodi donekle nazirao.

Za ovakve velike hidrotehničke radove potrebno je iscrpno poznavanje geološke građe i hidrometoroloških prilika čitavog kraja. Zbog toga bušimo i potkopima i drugim geološkim istraživačkim radovima otkivamo podzemlje. Zbog toga su meteorolozi prošle godine postavili ovaj metar za količinu kiše", piše on i dodaje: 

"Na povratku se popesmo na najviši vrh Bjelasice – na Zekovu glavu (2117m). Koliko li se kamenja naslagalo na horizontu! Čitava nam je Crna Gora bila kao “na dlanu”.

Dominiraju Komovi zbog svoje blizine. Ali su ipak najimpozantnije Prokletije, te teško pristupačne planine, koje svojim prostranstvom zauzimaju gotovo petinu horizonta; nazubljene su poput pile, a vrhovi su im podjednaki – većina iznad 2000m. Tamo u daljini je i Lovćen, pa Maganik. Pred čitavim su se zapadom ispriječili masivi Sinjajevine i  Durmitora, jasno uokvireni više od hiljadu metara dubljim kanjonima Tare, i tamo dalje, odavde nevidljive Morače, tušine, Komarnice i Pive. U vis izbijaju Vučja i zubi Moračke kape. Pred nama su dolina i kanjon Tare i njenih pritoka Pčinje, Svinjače, Plašnice, Jezerštice, Štitarice, a na sjeveroistoku se pomalja i Zlatibor…

A nedaleko, tek koji kilometar odavde, nalazi se Nacionalni park Biogradsko jezero, gotovo utonulo u sto godina stare šume, kojima je bezbrižno šetao stari jelen “Janko”, a i brojni srndaći. “Janko” je postao nešto svojeglav: počeo je napadati posjetioce, pa su ga morali ubiti. No srndaći su još tu. Vjetar je već presnažno davao na znanje da je jesen ušla na široka vrata. Sa zapada su nadolazili oblaci prijeteći kišom. I sunce je već bilo na izmaku.

Tako prođe dan i mi se spustismo sa “Stražarskog mjesta Crne Gore” u maglovitu dolinu Tare", završana Štrano. 

Iz knjige: Crnogorske planine, putopisi i zapisi

Izdavač: Obod, Cetinje, 1997

Podijelite vijest
Preuzmite Dnevno.me mobilnu aplikaciju na
Pratite nas na
Pridružite se našoj Viber zajednici

Poslednji komentari (0)

Svi komentari

500

ADVERTISEMENT

ADVERTISEMENT