Preuzmite našu aplikaciju, Dnevno.me - Tvoja dobra navika! App store | Play Store

logo

+

user avatar

ADVERTISEMENT

“BORBA JE SAMO ŽARGON U CRNOJ GORI”

"Dok god uspjeh budemo vezivali za članstvo u partiji i prebrojavali ko je Crnogorac, a ko Srbin mladi će birati da budu građani svijeta"

08.11.2022 05:54h

11.11.2022 09:46h

Foto: Privatna arhiva

Zahvaljujući izraženom takmičarskom duhu, ali i tvrdoglavosti, možda i inatu, najprije sa samim sobom, Martin Đikanović, iako ne tako lako, uspio je da "pomiri" dvije velike želje. Biti uspješan na fakultetu i sportu, ali na putu u kojem će uspjeti "uteći" prosječnosti, bar za korak, a da se pri tom ne mimoiđu prva bitna taman koliko i druga želja, bio je, priznaje sagovornik serijala "Najbolje iz Crne Gore", prije nekoliko godina ogroman izazov.

Ipak, nije se desilo ono čega se pribojavao - da "zarati" sam sa sobom. Naprotiv. Rezultat danas:

“Zaposlen sam u multinacionalnoj kompaniji Capelli New York koja ima 52 divizije i 7000 zaposlenih. Moji počeci bili su u finansijama, dok sada nadgledam prodajne i finansijske operacije u firmi kao jedan od izvršnih direktora u nekoliko divizija. Jedna od njih je i sportska (Capelli Sport) koja se trudi da osvoji dio kolača na globalnom svjetskom trzištu. I dalje sam u sportu, i u biznisu, dok i dalje igram klupski fudbal, sanjam i živim svoj san”.

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

Đikanović za Dnevno.me govori o “borbi”, ali ne onoj koja je, kako kaže, postala žargon u Crnoj Gori, već onoj koja ima drugi smisao, istinska, a čija pravila je dobro naučio u Americi. 

“Poslije druge godine pohađanja podgoričke Gimnazije, odlučio sam da promijenim sredinu na godinu, i provedem je na razmjeni učenika u Sjedinjenim Američkim Državama. Smješten sam u divnoj porodici, ali na lokaciji koja je izolovana i nepristupačna, u jednom manjem američkom gradu, kako to obično i  biva u situacijama razmjeni srednjoškolaca”, priča nam Đikanović.

Pored svih poteskoća adaptacije, ono što mu je ulivalo snagu i obezbijedilo ‘lakšu’ socijalizaciju, bio je, kaže, sport.

"Odnosno, moj takmičarski duh i pravila fer pleja, a ja jesam izgleda rođen kao takmičar!

Fudbalom sam se bavio u raznim crnogorskim klubovima od svoje pete godine, što mi je odmah otvorilo vrata srednjoškolskog tima - High School Greenville(Tenesi), kada sam se  među mojim vršnjacima u Americi pojavio kao veoma ozbiljan i iskušan igrač! Oni to vole i zaista uživaju kad im neko donese znanje, koje ojačava njihov nepresušni takmičarski duh”.

I tu se, već od prvog dana osjeća kao da nije stranac, već svoj na svome.

“Igramo sjajan fudbal, nižu se odlični rezultati, a što je još važnije, takmičarski duh se uvijek prenese i u učionice! U našoj podgoričkoj Gimnaziji sport i nije bio toliko uvažen. Osjećam da sam baš zbog toga i bio na granici vrlodobrog i odličnog uspjeha, u nedostatku upravo tog duha kojim Amerika odiše", smatra Đikanović.

U razgovoru prenosi nam i na primjerima taj izraženi američki duh zajedništva.

"Čitave porodice putuju da bi bodrile svoje timove. Navija se kao da je Kup šampiona! U školi, takođe, svi razmjenjujemo znanje, pomažemo jedni drugima. Svi želimo rezultate! Profesori angažovani, zaljubljeni u svoj posao i rad sa mladima”.

Stalno je, ističe, prisutan taj transfer znanja i iskustva na neki lijep i fluidan način- prosto, čitava škola funkcioniše kao jedan ozbiljan tim na svim poljima, tj. sekcijama.

Priznaje i da je često kao srednjoškolac kuburio sa neopravdanima, dok mu Amerika i sport nijesu pokazali značaj discipline i odricanja kao jedinih formula za istinsku slobodu i radost novih perspektiva.

“U Americi je borba u učionici, juri se prosjek. Svima je izuzetno važan, za upis, za stipendije, a naravno i za status u generaciji. Moj prosjek je na kraju godine bio 3,9 što je ekvivalent 4,8 u Crnoj Gori.

Da podvučem, roditelji neće ni pomisliti da vam pomognu za dalje obrazovanje ukoliko ne pokazujete interesovanje i maksimalnu angažovanost, a i rezultat. Ako nemate rezultat u srednjoj školi, pa stvarno… što vas to kvalifikuje da idete i ulažete dalje!?”, pita Đikanović.

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

To što se u Crnoj Gori podrazumijeva da dijete pomažete i van svojih mogućnosti, bez obzira na rezultate je medveđa usluga svima, smatra sagovornik portala Dnevno.me.

 

 

A nakon što je godinu proveo u Americi, Đikanović se našao pred jednom od najvećih životnih odluka - ako se odluči za profesionalni fudbal, fakultet će kaskati, a ako ostane bez fudbala, ni potencijalni fakultet neće ga ispuniti.

“Vraćam se klupskom fudbalu dosta uspješno, teku predivni maturski dani, svakodnevna intezivna druženja i provodi. Sve je kao jedna mala bajka. Ipak, vrijeme je da se važna odluka ponovo “presloži” sa porodicom. U svemu tome jedno znam, samo univerziteti u Americi pružaju sjajne uslove sportistima, dok uporedo im obezbjeđuju veoma ozbiljan i kvalitetan nivo znanja”.

Odluku nije bilo, kaže, lako donijeti kao ni imati hrabrosti sprovesti je, ali je opet bila jednoglasna: studije u Americi!

“Jako sam zahvalan mojim roditeljima što su prepoznali ovaj trenutak u mom životu, ali i ponosan na sebe što sam svojim daljim radom otklonio sve njihove brige! Bio sam jako zadovoljan kada sam poslije poslatih CV-a imao ozbiljne ponude od skoro polovine univerziteta”, kaže Đikanović.

Foto: Privatna arhiva

Odlična biznis škola, sportsko-akademska stipendija i lokacija svega 30 minuta od Menhetna bili su samo neki od razloga zbog kojih se odlučio za Caldwell Univerzitet.

“Priznajem i da se često pitam što bi se desilo, da sam napravio i neki drugi izbor. Prosto sam želio da se okušam u američkom fudbalu, ali se moj univerzitet nije takmičio u tom sportu”.

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

Naš sagovornik je mišljenja i da čovjek ne smije da bude bez alternative, ali da ne treba ni previše da bira.

“Divan maleni kampus univerziteta Caldwell (5.000 studenata u kampusu je za američke prilike relativno mali univerzitet) mi je donio nova iskustva, poznanstva i divne prijatelje iz svih djelova Amerike, Nepala, Jamajke, Italije, Norveške, Ekvadora i Britanije”.

Univerzitet Caldwell ga je, nakon četiri godine studiranja, kaže, mnogo čemu naučio i ozbiljno pripremio za korporativni svijet kroz diplomu "bečelor" na polju biznisa i finansija, gdje je diplomirao sa najvećim počastima “summa cum laude” i  prosjekom od 3.9 (na skali do 4.0).

“Kako moj univerzitet gravitira Njujorku, logičan potez je bio da se isprobam u "Velikoj jabuci". Do tada sam obavljao nekoliko praksi, gdje sam naučio prve praktične korake, a koju su mi pomogli da moj prvi ozbiljni intervju prođe uspješno”, priča nam Đikanović.

Uporedo je dobio i stipendiju da bude asistent dekanu u biznis istraživanju i nastavi obrazovanje na Caldwell-u, pa je nakon godinu i po dana magistrirao na biznis administraciji, što mi je omogućilo dalji progress u firmi za koju je uporedo radio tokom studiranja, a za koju i dan danas radii- multinacionalna kompanija Capelli New York.

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

Kaže nam i da se nikada nije osjetio inferiorno zbog toga što dolazi iz Crne Gore, koja je samo mala po površini i broju stanovnika.

Crna Gora nije mala država. Naprotiv! Ako pogledate, sva naša djeca su uspješna, multitalentovana i u zdravim sredinama lako krče svoj put i pokazuju veoma respektibilne rezultati. Uvijek Crnu Goru strancima predstavljam kao egzotičnu i istorijom ispunjenju teritoriju koja je, kao takva moj identitetski ponos”.

Foto: Privatna arhiva

Kaže i da način na koji ćemo odgovoriti na izazove, prije nego sami izazovi, određuju našu ličnost i kvalitet života.

“Tek sam na početku života i poslovne karijere, i zbog toga ne želim da jasno deklarišem ni najveće, kao ni najmanje izazove, a iskreno, bilo ih je dosta."

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

Smatra i da je najbolji kadar koji imamo, u većini slučajeva nije napravila Crna Gora.

“Crna Gora pravi poluproizvod koji jeftino izveze, i koji se finalizira vani. Znači, u većini slučajeva su to izuzetni talenti, koji se uz svoj ekstremni individualni napor i ogromna angažovanja porodica izdvoje iz sistema crnogorskih vrijednosti, i pokušaju da se ostvare u drugoj sredini", smatra naš sagovornik.

Mišlljenja je i da Crna Gora nije dobra ni u uvozu gotovog kadra.

“Kadar koji nam nedostaje i koji ćemo morati da uvozimo i implementiramo u društvo, izgleda nije dobrodošao. Za sad smo uvezli kadar i kompanije koje svoje bitisanje i opstanak u Crnoj Gori isključivo baziraju na profitu. Kao poslovno orjentisan čovjek naravno da i ja u svim analizima krećem od profita, ali očekujem da kompanija i kadar koji posluje u Crnoj Gori budu pravi dio naše zajednice.”  

Mnogo je, kaže, načina kojim se može zadržati kvalitetan kadar, ali zdrav sistem i dobra dugoročna strategija su najvažniji. 

Realnom i ranom selekcijom domaćih talenata, permanentnim ulaganjem, treninzima u inostranstvu i dugoročnim motivacionim ugovorima”, smatra naš sagovornik koji priznaje i da bi danas njegovi razlozi da napusti Crnu Goru bili posve drugačiji u odnosu na ranije.

“Tada, kad se desila moja odluka da odem, konkretan povod je bio nemogućnost studiranja i ozbiljnog bavljenja sportom naporedo”. 

Za Martina Đikanovića Crna Gora jeste dom, ali, ipak za sada ne pronalazi opcije za profesionalno angažovanje u domovini, iako je, kaže, uvijek otvoren da uveže poslovanje i skrene pažnju svojim partnerima na crnogorske potencijale .

“Osim konstantnong rada na sebi, ušao sam i u preduzetničke vode. Volio bih i tu da postignem rezultate vrijednog našeg sljedećeg razgovora”. 

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

Navodi i šta vidi kao jedan od glavnih razloga zbog kojih mladi napuštaju Crnu Goru:

“Iskreno, dok uspjeh god bude vezan za članstvo u partiji, u prebrojavanju Crnogorca, Srba, Muslimana, Albanca, Hrvata i Roma, u našoj divnoj, zajedničkoj kući, ja, a vjerujem i dobra većina moje generacije biraćemo da smo građani svijeta”, kaže Đikanović.

Naš sagovornik ima "kondicije" da istrči sve zacrtane "trke", svjestan, kaže, da uspjeh, ipak, ne zavisi isključivo od nas samih.

“To je neko mnogo veće i kompleksnije ostvarenje od prostog i ličnog uspjeha u stvaranju ili napredovanju. Uspješna porodica, uspješni prijatelji i uspješna kompanija su samo neki od faktora.

Važno je slijediti instinkte, učite u hodu i ne slušati isključivo roditelje, iliti uopšte, starije generacije. To je moja poruka mladima - konsultujte odrasle naravno, ali vaša je obaveza da sami predvidite gdje ste u periodu, recimo za deset godina. Predviđanje i maštanje se rijetko poklopaju, ali to ne znači da treba zaboraviti i maštati”, zaključuje sagovornik serijala "Najbolje iz Crne Gore".

Martin Đikanović; Foto: Privatna arhiva

 

Podijelite vijest
Preuzmite Dnevno.me mobilnu aplikaciju na
Pratite nas na
Pridružite se našoj Viber zajednici

Poslednji komentari (6)

Svi komentari

Maske 08.11.2022 07:09h

Prijavi komentar

Jos jedan naslov koji je sve rekao.. Bravo Dnevno

0

0

Odgovori

Janko P 08.11.2022 07:20h

Prijavi komentar

Jedini lijek za stanje u kome se nalazi nase drustvo je sto hitniji ulazak u EU.. tada ce se izbrisati sve granice i nasa zemlja ce prodisati... do tada, nazalost, bicemo gradjani svijeta

0

0

Odgovori

Katarina 08.11.2022 07:54h

Prijavi komentar

Najbolji i najljepsi Crnogorac!

0

0

Odgovori

500

ADVERTISEMENT

ADVERTISEMENT