Želja za novim iskustvima, novim načinom života, kulturom, putovanjima, osamostaljenjem i pomjeranjem granica komfora, samo su dio procesa u kojem se ogleda rast ličnosti i sopstvenih kapaciteta, smatra Miloš Đuranović, sagovornik u našem serijalu “Najbolje iz Crne Gore”, koji trenutno pohađa magistarske studije na Odsjeku za moždane i bihejvioralne studije Univerziteta u Paviji, na smjeru Neuronauke i klinička psihologija.

“Kada je riječ o formalnom obrazovanju, osnovnu školu sam završio u Baru, svom rodnom gradu, u školi  'Anto Đedović'. Uporedo sam završio i osnovno muzičko obrazovanje u školi 'Petar II Petrović Njegoš'. Nakon toga sam upisao barsku gimnaziju 'Niko Rolović' i bio nosilac diplome Luča”. 

Zatim su uslijedile osnovne studije - primljen je na studijski program Psihološke nauke na renomiranoj, ujedno i  jednoj od najvećih školi za psihologiju u Evropi, na univerzitetu u Padovi. 

“Nakon trogodišnjih studija, diplomirao sam na temu 'Neurofeedback i njegova klinička aplikacija u tretmanu fibromialgije'. Tokom osnovnih studija otkrio sam strast prema psihoterapijskom pozivu, te sam i počeo sa specijalizacijom iz terapijskih pravaca: Transakciona analiza i kognitivno-bihejvioralna terapija" , kaže Đuranović. 

Miloš Đuranović: Foto: Privatna arhiva

Sumirajući dosadašnji proces obrazovanja, priznaje da mu nije bilo lako izabrati profesiju budući da su ga, kaže, privlačile kako medicinske nauke, tako i biologija, a i književnost. 

“Izbor je pao na psihologiju, prema kojoj sam gajio ljubav još od tinejdžerskih dana. Odluka da studiram na jednom od najstarijih evropskih univerziteta došla je prirodno – prioritet mi je bio kvalitet stručnog znanja i usavršavanja koje pruža univerzitet, rad sa ekspertima iz oblasti psihologije, ali i mogućnost stipendiranja. Dodatni plus svemu ovome bila je italijanska kulturna baština koja je definitivno imala ogromni uticaj na moj život u inostranstvu”. 

Foto: Privatna arhiva

A odlučiti se na odlazak u inostranstvo i biti spreman na okolnosti koje donosi samostalan život u drugoj državi ne može biti lak, kaže naš sagovornik. 

“Smatram da sam na vrijeme razumio svoj cilj i započeo sa iscrpnom birokratijom koju je ta odluka donijela. Ljeto između srednje škole i fakulteta bilo je veoma zahtjevno, ali ujedno i ispunjujuće... Uporedo se dešavao proces aplikacije za stipendiju, aplikacije za vizu i pronalazak stana, a ujedno sam bio i sezonski radnik”, priča nam Đuranović. 

Tokom cijelih osnovnih studija bio je dobitnik pune stipendije regije Veneto, za koju je svake godine aplicirao: 

“Regionalna stipendija podrazumijeva školarinu, ali i finansijsku podršku za život.  Na magistarskim studijama, trenutno, očekujem rezultate za istu vrstu stipendije regije Lombardija”.

Miloš Đuranović: Foto: Privatna arhiva

Ističe i da iako nije oficijalno priznanje, najveći uspijeh za njega predstavlja trenutak kada je primljen na osnovne studije u Italiji, što je, kaže, shvatio kao važnu validaciju za sve ono čime se prethodno bavio kao aktivan gimnazijalac.

“Trudio sam se da svaku priliku u neformalnom obrazovanju, volontiranju koristim i da na taj način obogaćujem sliku o svijetu, da upoznajem ljude, učim, i upijam nova iskustva.

Nakon toga je to svakako diploma osnovnih studija, jer su najiskrenije, tehnički bile jako iscrpljujuće u periodu pandemije, s obzirom na to da je to uključivalo mnogo putovanja, dokumentacije, kao i stručni staž koji sam radio u Kliničkom Centru Crne Gore, a kada je boravak i putovanje u Italiju bilo jako rizično”. 

Đuranović je od 2020. angažovan na poziciji projektnog direktora i koordinatora tematskih grupa u Organizaciji crnogorskih studenata u inostranstvu (OMSA).

 “I uskoro završavam svoj ugovor, i polako stremim ka part time poslu koji je u oblasti kliničkih neuronauka”, kaže sagovornik portala Dnevno.me. 

Miloš Đuranović: Foto: Privatna arhiva

Govoreći o tome zašto najbolji kadar koji imamo, u večini slučajeva napušta Crnu Goru, te kako to promijeniti, navodi dva razloga: 

“Prvi se odnosi na mentalitet građanina svijeta i želje za bogatijim životnim iskustvom. Sa druge strane u Crnoj Gori su nepogodni uslovi za razvoj karijere u mnogim profesijama savremenog svijeta, mnoge nijesu čak ni pravno prepoznate, ali ni pravno regulisane, samim tim kao posljedicu imamo i manjkavost validacije kvaliteta, kao i finansijsku nesigurnost.

Navešću primjer za to: status neuronaučnika u Crnoj Gori, kao ni u mnogim zemljama Balkana, nije pravno regulisan, pa je nejasno kako bi tu profesiju zaveli kod nas, možda kao psiholog ili biolog. Isto je i sa statusom psihoterapeuta, pa dolazimo do toga da svako u Crnoj Gori sebe može nazvati terapeutom, sa ili bez licence. Osim toga, u Crnoj Gori poslovni psiholog je isto što i klinički ili neuropsiholog, jer su svi definisani pod istim imenom – psiholog”.
 

Ipak, kaže da želi da vjeruje da će do promjena doći, kao i u to  da će ljubav prema domovini mnoge vratiti u Crnu Goru, prije ili kasnije.

“Što je dobro, jer na taj način Crnoj Gori donose različita iskustva i odgovore na to kako nešto treba raditi. Siguran sam da će toga biti još više, jer je Crna Gora zaista zemlja koju karakterišu ozbiljni potencijali za prelijepo mjesto za život i rad. Posjedujemo mnogo neiskorištenih privrednih, ali i intelektualnih resursa”, smatra Đuranović. 

Svoju odluku o povratku preispitaće, ali ne u skorije vrijeme: 

“Ono što za mene Crna Gora predstavlja, neizmjerno volim- tu si mi porodica, mnogi prijatelji, osjećaj topline, majčina kuhinja, miris joda i mora sa terase. Ne isključujem je kao opciju naravno, ali trenutno mislim da ću graditi karijeru u inostranstvu, a za deceniju ću vjerovatno tu odluku pomno preispitati. Planiram da se dalje usavršavam u oblasti neuronauka, i apliciram nova saznanja ove naučne discipline u terapijskom i svakodnevnom kontekstu". 

Istrajnost, sistematičnost i otvorenost ka novim iskustvima osobine su, koje su dovele Miloša Đuranovića do zacrtanih ciljeva:

“U mladim godinama ne poznajemo svoje kapacitete, zato i ne smijemo da dozvolimo sebi da ih ograničavamo. Moguće je sve što želimo, pitanje je samo koliko želimo, i da li smo spremni da za to i radimo. 

Za mene je mjera uspjeha da budem zadovoljan, što podrazumijeva da budem okružen voljenim ljudima, da se bavim onim što me ispunjava da svakog dana uradim nešto što me čini boljim od juče”, zaključuje Đuranović za Dnevno.me.