Foto: Privatna arhiva

Crna Gora oduvijek je bila “tijesna” za sve što može i želi Marija Kovačević, sagovornica našeg serijala “Najbolje iz Crne Gore”, a koja je toga postala ponajviše svjesna, “otriježnjena” nekom drugom stvarnošću kojoj je, istina neumorno težila, a koju je dosanjala kada je napustila domovinu i sebe “katapultirala” iz “kabine” iz koje se većini ne ide -zone komfora.  

Danas je u zemlji koju naziva i što je najvažnije osjeća svojim domom, odakle i portalu Dnevno i stižu odgovori – Holandije, tačnije iz Amsterdama.  

“To je, mjesto kojem pripadam, i koje me je formiralo”, u jednom dahu će naša sagovornica, koja nam i priznaje da je, za nju strast za znanjem jedna vrsta zavisnosti. 

“Želim da istražujem što više u životu. Plan mi je da živim i radim u drugim zemljama, na nekom kraćem vremenskom periodu, da naučim o drugim kulturama i naravno da naučim druge jezike. U svakom slučaju, ukoliko pođem negdje drugo, želim da se vratim u Amsterdam, jer dugoročno sebe vidim ovdje. 

To je grad koji predvodi, i kao što kažu, ako želite da vidite kako budućnost izgleda, posjetite Amsterdam. Svjesnost o klimatskim promjenama, o životnoj sredini, ljudskim pravima, potiče iz Amsterdama. Ovdje se takmičimo ko je platio manje za majicu, vozimo bicikla da ostanemo aktivni i poboljšamo imuni sistem na taj način, a u isto vrijeme obezbijedimo čist vazduh. Amsterdam je grad umjetnosti i poštovanje prema umjetnosti je na izrazito visokom nivou”, priča nam Kovačević.  

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

Kovačević je dobitnica više prestižnih stipendija – Rutherford laboratorije za stipendije teorijske fizike, Tempus stipendije, Join-EU See, Ubbo Emmius granta, kao i nekoliko stipendija i nagrada dodijeljenih tokom studiranja u Crnoj Gori za talentovane studente. 

U razgovoru za naš portal detaljno nam je opisala dosadašnji proces obrazovanja u više zemalja, ali i o tome zašto je njena odluka bila da napusti Crnu Goru. 

“Kao student odsjeka za fiziku, na Prirodno-matematičkom Fakultetu u Podgorici, bila sam fascinirana kvantnom fizikom i svim njenim aspektima. Na mojoj posljednjoj godini studija, postala sam jako zainteresovana za fiziku čestica i supersimetriju (moguća veza između čestica). Željela sam da učim više o svemu tome, ali tada na fakultetima u Crnoj Gori nije bilo mnogo ponude iz te oblasti”, kaže Kovačević. 

Stoga je odlučila da ode, a uz dobijenu stipendiju počela je da istražuje na polju fizike čestica pri univerzitetu Oksford u Velikoj Britaniji.

Boravila je i na na Max-Planck Institutu za fiziku čestica u Minhenu.

Ubrzo nakon toga dobila je ponudu za doktorske studije na univerzitetu u Norveškoj, čije bi istraživanje bilo odrađeno u okviru eksperimenta u najvećoj svjetskoj istraživačkoj laboratoriji CERN-u. 

“U tom trenutku, međutim, shvatila sam da želim nešto drugo. Željela sam da razumijem cijelu sliku kada je fizika čestica u pitanju. Kako ta slika nije uključivala gravitaciju, poželjela sam da radim baš na tome“.

Univerzitet u Crnoj Gori u tom trenutku ponovo nije moglo da pruži ono što je željela Marija Kovačević. 

“Stoga sam odlučila da uradim još jedan master i to baš u toj oblasti- oblasti gravitacije sa aspekta teorijske fizike. To me je dovelo u Holandiju.

Dobila sam stipendiju za master studije na Univezitetu u Groningenu. Završila sam program od dvije godine u okviru jedne godine, nakon čega sam odlikovana sa cum laude (odličan uspjeh) tokom master studija”. 

Tokom boravka u Holandiji, osjećala je, kaže, da bi mogla da doprinese mnogo više na polju istraživanja kvantne gravitacije, pa je aplicirala za grant koji je dodjeljivao Univerzitet Groningen za doktorske studije.

“Prošla sam kroz takmičenje sa drugim kandidatima (bilo nas je oko 80) i ja sam jedna od dobitnica tog granta (Ubbo Emmius grant). Tako sam ostala u Groningenu, radila na doktoratu, publikovala naučne radove i prisustovala brojnim konferencijama u Evropi. Radila sam, takođe, kao asistent na univezitetu u Groningenu”, priča Kovačević za  Dnevno.me.

Nakon što je doktorirala, odlučila je da napusti akademiju u Groningenu i potraži neki novi izazov. 

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

“Sada radim u banci u Amsterdamu, na matematičkim modelima iz oblasti kvantitativne finansije, oblast koju su proizveli baš fizičari, tako da sada imam diplomu i iz te oblasti“, kaže Kovačević i dodaje da istinski uživa u poslu koji ima istaživački karakter – svaki projekat je nešto novo, što je, kako kaže, tjera da razmišlja i smišlja nove matematičke metodologije 

“Trenutno sam fascinirana inter- disciplinarnim naukama i istraživanjima. U slobodno vrijeme učim i radim na istraživanju tehnika koje se primijenjuju na istraživanju kancera. Možda zvuči nemoguće, ali ima toliko konekcija između te tri oblasti. Jednom kada ste u tome, prosto je nemoguće zamisliti da svijet funkcioniše na bilo koji drugi način”, tvrdi Kovačević.  

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

U slobodno vrijeme bavi se sportom, balet fitnesom, jahanjem, obožava konje, voli pozorište, koncerte klasične muzike…

“Najbitnije je imati želju za nečim, biti fokusiran na ono što želite da postignete i biti mentalno spreman da napravite korak naprijed kada se prilika ukaže, čak i onda kada osjećate da nijeste emocionalno, mentalno ili fizički spremni, da nije pravi momenat. E, tada se morate za sebe boriti, za svoje bolje sjutra i napraviti taj prvi korak. To je najteže, ali to vas i učini jačim”, poruka je Marije Kovačević. 

Govoreći o izazovima tokom studiranja, navodi da su to očekivano, kulturne razlike, gdje je, kaže, bitno ostati open-minded i pitati sebe: Da li su te razlike zaista bitne? 

“U jednom trenutku počnete da cijenite razlike i da usvajate one za koje i sami pomislite da su bolje za vas. Bitno je ostati tolerantan prema onom što je drugačije”, mišljenja je Kovačević. 

Amsterdam je, ističe, savršen primjer za prihvatanje kulturnih razlika – grad u kojem živi više od 180 različitih nacionalnosti:   

“Ujedno je jedan od najbezbijednijih gradova na svijetu. Mi ovjde živimo u miru sa onima koji su drugačiji, naučeni smo da poštujemo te razlike, da slavimo praznike drugih nacija, da poštujemo drugačija politička, vjerska i socijalna uvjerenja od svih nacionalnosti koje ovdje žive. Veoma jedinstven grad”, prenosi nam utiske Kovačević.  

Kada napustite domovinu, veliki izazovi su, dodaje, i teškoće u sticanje novih prijateljstava- u prvim fazama boravka u novoj sredini, učenje jezika, razumijevanje sistema nove države ili prosto činjenica da propuštate bitne događaje u životima najbližih.

Osim toga, ne treba zanemariti, kaže naša sagovornica, da drugačija lokalna hrana i drugačije vremenske prilike, takođe, mogu predstavljati izazov.

No, svaki izazov ujedno je i dobra prilika za lični razvoj, oblikovanje sopstvenog identiteta, jasan je rezon Marije Kovačević. 

Pri tome, izazovi, napominje, ne prestaju u trenutku kada se u potpunosti uklopite u drugu kulturu – bilo da završite studije, nađete sebi dobar posao, osigurate put ka budućnosti u nekom smislu. 

“Izazovi postoje i nakon toga i to ne treba zanemariti. Konkretno, u mom slučaju, moj trenutni izazov je održati konekciju sa Crnom Gorom. Primijetila sam da mi je teško i govoriti na našem jeziku, zaboravljam jezik. Zaboravljam i mnoge aspekte crnogorske kulture,” kaže Kovačević.

Komenatarišući činjenicu da veliki broj mladih odlazi iz Crne Gore, kaže da joj je drago što je tako, jer to znači da teže ka boljem životu.

“To je pozitivna činjenica. Sa druge strane, problem je što Crna Gora ostaje bez mladog, talentovanog, kadra i to je stavlja u jako lošu poziciju. Razlozi su brojni: mladi teže boljem edukativnom sistemu, koji će im otvoriti mogućnost za bolju karijeru, teže stabilnijem poslu, bezbjednoj sredini u kojoj će živjeti i raditi, sredini koja poštuje ljudska prava, podržava pravo na izbor, na slobodu mišljenja i govora, pravo na rad”, mišljenja je naša sagovornica.

Najvažnije je, kaže, da države Evropske unije, Zapada generalno, razumiju vrijednost mladog obrazovanog kadra i nude ono što mladi talentovani ljudi traže. 

“EU se bori da zadrži takve ljude i radi aktivno na stvaraju i kreiranju novih pozicija za talentovane. Ovdje u Holandiji kažu: ‘Nama trebaju pametni ljudi da nam kažu šta da radimo’. Bilo bi mnogo dobro kada bi mentalitet društva u Crnoj Gori postao familijaran sa takvom izjavom”, smatra Kovačević.   

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

Učenje i istraživanje uvijek je bilo od velike važnosti u životu Marije Kovačević, i to je ono što je kaže i definiše kao osobu. 

“Morala sam da tražim načine da se bavim onim što sam oduvijek željela, inače bih zauvijek bila nesrećna i neispunjena osoba.

Bila sam relativno dobar student u Crnoj Gori, a pitala sam se često da li bih bila dobar student i na nekom drugom univerzitetu. Htjela sam saznam kakav je sistem u drugim zemljama, šta drugi studenti uče na univerzitetitima i kako je sve to organizovano. Stoga, mogu reći da je jedan od razloga za odlazak iz Crne Gore bila i radoznalost“. 

Priznaje i da je dugo vremene bila prisutna želja da napusti Crnu Goru. 

“Uvijek sam zamišljala da govorim drugi jezik, i pitala sam se kako ljudi žive u drugim zemljama. Dodatno, nijesam nikada podnosila kruti patrijahalni sistem koji je u Crnoj Gori i dalje jako prisutan“.

Kada sve sumira, iako je glavni razlog odlaska bila nemogućnost da se bavi naučnim istraživanjem, ostali razlozi su povezani sa karakterom, koji se, priznaje, nije baš najbolje uklapao u društvene aspekte Crne Gore. 

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

Dugoročno gledano, sebe ne vidi u Crnoj Gori, niti, kako kaže, ima plan, a ni želju da se vrati. Čak i kada dođe u posjetu doživi kulturni šok. 

“Ovo sigurno zvuči surovo, ali ja se tako osjećam. Dodatno, nijesam uspijela da zadržim državljanstvo Crne Gore, tako da i u slučaju da kada bih željela da se vratim, to ne bi bilo baš moguće“. 

Smatra da je sistem vrijednosti u Crnoj Gori poremećen i kao mladu ambicioznu osobu boli je, kaže, kada vidi mentalitet društva koji cijeni i vrednuje ljude na osnovu materijalnih dobara. 

“Ne primjećujem da se ljudi u Crnoj Gori cijene po tome koliko su tolerantni, otvoreni, koliko knjiga čitaju, koliko jezika uče, koliko interesovanja imaju, koliko su privrženi poslu ili koliko putuju. (Kada kažem “putuju“, ne mislim na šoping u drugim zemljama, niti fotografisanje ispred popularnih mjesta, već mislim na učenje i razumijevanje druge kulture.)“

Ne primjećuje, kaže, ni da su ljudi u Crnoj Gori otvoreni i pozitivni prema drugima, niti da poštuju različitosti. 

“Aspekti negativne sredine se počinju osjećati čak od ranog školskog sistema, koje aktivno diskriminiše u korist više talentovane djece i djece koja dolaze iz stabilnijih, imućnijih porodica.

Uvjerenja sam da smo svi jednako bitni za društvo u kojem živimo – neko mora da čisti ulice (što je veoma bitan posao, koji zaslužuje visoko poštovanje), a neko mora da uči našu djecu matematiku”, kaže Kovačević. 

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

Ljudske jednakosti su jako bitne, a mentalitet naroda, kakav je u Crnoj Gori, kako smatra naša sagovornica, ne dozvoljava uspostavljanje sistema u kojem bi svi imali jednaki tretman.

“Definitivno ne bih mogla da podnesem diktatorski i patrijahalni sistem u bilo kojoj mjeri, na bilo kom nivou, bilo kojoj situaciji (bilo na radnom mjestu, porodici, restoranu ili parku)“ , kaže Kovačević. 

Ne može, ističe sagovornica portala Dnevno, a da ne konstatuje koliko je politika aktivno zastupljena u svim aspektima društva u Crnoj Gori. 

„U Holandiji, na primjer, ne smijete da radite kao ljekar, ili profesor na obrazovnoj instituciji, ili čak u banci, ukoliko ste član neke političke partije. Angažovana sam na matematičkim modelima, tzv. risk management, i moja funkcija ne dozvoljava političku pripadnost niti političku aktivnost”. 

Holandski zakon na to, objašnjava nam, gleda kao na konflikt interesa. 

“Politički aktivizam se smatra situacijom visokog rizika. Vi možete imati političko opredjeljenje, ali ukoliko težite ili imate interes ka političkoj aktivnosti, morate stopirati sve svoje druge poslovne pozicije. Isto tako, niko vam ne smije postaviti pitanje o vašem političkom opredjeljenju, niti se to smatra bitnim. Ono što vas drži na poslu je vaše znanje i želja da radite posao najbolje što možete, a nikako vaše lično razumijevanje politike. Odnos društva u Crnoj Gori prema politici je drugačiji“, navodi Kovačević.  

A to što je Crna Gora država sa ogromnim potencijalom, nije dovoljno za razvoj i to nije teško zaključiti, kaže Kovačević:

“Holandija je samo tri puta veća po površini od Crne Gore, ali je drugi najveći proizvođač hrane na svijetu. Tehnološki i inovativni razvoj je postavio Holandiju na to mjesto. Ukoliko se pitate ko je radio na tom tehnološkom inovativnom razvoju, znajte da su to mladi, talentovani, ljudi ne samo iz Holandije već i iz drugih zemalja kojima je Holandija omogućila da nađu posao u toj državi”. 

Kovačević kaže i da voli sebi da postavlja često male ciljeve  i da je svaki ispunjeni, koliko god bio sitan čini srećnom. 

“Na uspijeh gledam sa aspekta zadovoljstva u životu, ili drugačije rečeno, osjećanja da ste ispunjeni nečim. Ono što mene ispunjava su nova iskustva, učenje novog, i tome uvijek težim. Upoznajem ljude iz cijelog svijeta i uspijevam da napravim dugoročna i bliska prijateljstva, bez obzira na vjerske i kulturne razlike, boju kože ili seksualne orijentacije. Moji prijatelji su predivni ljudi, porijeklom iz Amerike, Holandije, Irana, Italije, Nigerije, Južne Afrike, Španije. Imati prijatelje iz cijelog svijeta smatram svojim najvećim uspjehom u životu“. 

Foto: Privatna arhiva; Marija Kovačević  

Ne razumije, kaže, mržnju koja proizilazi iz različitosti i često je šokirana onim što čita na pojedinim crnogorskim portalima, pa čak i apsurdne situacije da se ljudi mrze i zbog sličnosti.

“Zato, upoznajte svijet, putujte, ukoliko vam se ukaže prilika! Sada, zahvaljujući Šengenu, prilike za putovanja su znatno olakšane. Važno je vidjeti kako se ljudi u drugim zemljama ponašaju, koje su njihove vrijednosti, kako se oni suočavaju sa problemima.

Jako jednostavan primjer, kako radi javni prevoz u Njemačkoj? Zašto je teško napraviti takav prevoz u Crnoj Gori? Zašto nema pasa lutalica u Holandiji? Odnos prema životinjama u Crnoj Gori zastrašujući je, a napustiti psa je akt psihološke neuračunljivosti….

Zašto su putovanja trenutno privilegija “bogatih“ u Crnoj Gori, a u zemljama Evrope omogućena skoro svim društvenim slojevima”, samo su neka od pitanja koja postavlja  svima nama Marija Kovačević. 

Naša sagovorica za kraj razgovora poručuje i da nikada ne treba postavljati sebi pitanje: Da li ja to mogu, već zacrtati cilj i naći način da dođete do toga – više puteva mogu voditi do istog cilja, ako jedan nije moguć, neki drugi jeste. 

“Zato, ne odustajte! Ne slušajte nikog, čak ni roditelje! Jasno je, oni vam žele dobro, ali povezuju dobro sa komforom i sa poznatim, a to, na kraju, nije uvijek dobro. 

I ne zaboravite, mali koraci su jako bitni, i uvijek kažite “da“ i malim prilikama”.