Foto: Privatna arhiva

Za priču o upornosti kao najboljem „prevoznom sredstvu“ do uspjeha teško da bi mogli pronaći boljeg sagovornika od Mila Radulovića, koji će još jednom potvrditi, a što je i “misija” serijala “Najbolje iz Crne Gore”, da su mladi ambiciozni ljudi,a što zaboravljamo, najvažnji resurs države koji bi morali (o)čuvati. 

Dok bi neko odustao, bio i ostao nemotivisan i poslije čak 10 neuspjelih prijava za posao,  naš sagovornik mogao bi držati lekciju o upornosti, jer 5000 poslatih prijava za posao i rezultat koji se piše ovako: iskustvo iz 40 zemalja u kojima je boravio, radio u pet, a studirao u deset država, daje mu za pravo, puno.

Da ovo nije nerealna priča, bez pokrića i motivaciji „zašećerenoj“, koju nerijetko prate isprazne poruke o neodustajanju, a kojima nas “zatrpavaju”, već sasvim realna uvjerava naš sagovornik, s lakoćom, rezultatima.   

„Tako je, poslao sam 5000 prijava za posao, samo zbog toga što Crna Gora nije u EU i onda to komplikuje stvari oko dobijanja radne dozvole. Moja upornost se isplatila, jer sam radio u Estoniji, Švedskoj, Sloveniji i Litvaniji, kao i dobijao poslove u Holandiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Poljskoj i Rumuniji.

,,S kim si, takav si’’, tako da ko želi da bude uporan, okružiće se takvim ljudima i sam će postati istrajan i uspješan. Moj zadatak je da motivišem i inspirišem što više ljudi da se pokrenu“.

Radulović trenutno živi i radi u Talinu, gdje je i registrovao startap MARLEQ, koji pomaže kandidatima da što prije i lakše dođu do zaposlenja.

Sopstveni uspjeh mjeri, kako nam je kazao na sljedeći način: sposobnošću da živi sada – u ovom momentu, da da svoj maksimum, a sve kako bi bio mentalno, emotivno, duhovno i fizički zadovoljan i srećan.

U biografiji Radulovića, između ostalog, piše da je osnovne studije završio na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, u sklopu kojih je boravio dvije godine na razmjeni, jednu godinu u Ljubljani, a drugu u Viljnusu. Prve magistarske studije iz međunarodnog poslovanja proveo je na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, dok su druge magistarske studije bile iz poslovne administracije (MBA) na Malardalen univerzitetu u Vesterosu, u Švedskoj.

Dobitinik je i dva priznanja – Erasmus za mlade preduzetnike, zahvaljujući kojem je proveo šest mjeseci na mentorskoj razmjeni u Stokholmu i drugo, Međunarodni program liderstva posjetilaca (IVLP), koje mu je obezbijedio boravak u Vašingtonu, Njujorku, Čikagu i Dalasu.

„U mom slučaju nije bilo teško prokrčiti put, jer sam išao korak po korak. Što se tiče studiranja, nijesam odmah otišao iz Crne Gore u Švedsku, već sam prvo išao na ljetnje škole u Prištinu, Zagreb, Sarajevo, pa onda na studentske razmjene u Sloveniju i Litvaniju, pa tek onda u Švedsku.

Isto je bilo i kod zaposlenja, krenuo sad od Crne Gore, preko Litvanije i Slovenije do Švedske“, kaže Radulović, koji je dobitnik brojnih stipendija, od Erasmus koje je obezbijedila Evropska komisija, zatim američke i britanske ambasade, pa do slovenačke Vlade.

Priznaje i da mu je najveći izazov bio da pokrene sopstveni međunarodni biznis iz Crne Gore i razvije u Švedskoj i Estoniji.

„Mislim da je mnogo lakše studirati i raditi u inostranstvu, nego imati svoju firmu“.

A u nimalo jednostavnoj „misiji“- pomoć u pronalasku posla, startap MARLEQ već bilježi sjajne rezultate, priča nam Radulović.

„Do sada imamo više od 700 klijenata iz preko 70 zemalja, kojima smo pomogli da što prije i lakše dođu do željenog zaposlenja u zemlji ili inostranstvu, tako što smo ih povezali sa naših 20 karijernih mentora u 20 zemalja.

Osim toga što smo kao startap dobili dva startap takmičenja na nivou Crne Gore i Jugoistočne Evrope, osvojili Erasmus grant, takođe, smo i bili nominovani za dvije nagrade startap i osnivač godine u regiji Centralne Evrope.

Pohađali smo brojne startap programe i prezentovali naš startap u 10 zemalja, na kojima smo uvijek bili visoko pozicionirani“, priča sagovornik Dnevno.me. 

Pitali smo Raduolovića i šta zapravo mladi propuste ili im prosto nije pruženo na crnogorskim fakultetima, a ključno je tokom pronalaska posla:

„Mladi propuste da u toku studiranja steknu više praktičnih znanja i vještina, kako bi se kasnije lakše zaposlili. Tu mislim na stručne prakse, studentske poslove, timski rad na projektima, volontiranje, rad u omladinskim (međunarodnim) organizacijama i sopstvenim inicijativama. Crnogorski fakulteti trebalo bi više da sarađuju sa organizacijama, da studenti rješavaju njihove probleme, kao što smo mi imali u Ljubljani, kada smo išli u fabriku gdje proizvode Reno automobile i radili istraživanje na konkretnom slučaju“.

Takođe, mladi treba, savjetuje naš sagovornik, da steknu tehničke, meke i jezičke vještine, zatim da znaju da napišu CV i otvore LinkedIn profil, kao i da izgrade lični brend i mrežu kontakata.

Konstatuje i da je potpuno prirodno da najbolji kadar napušta Crnu Goru – mladi su ambiciozni, željni akademskih i profesionalnih izazova, kao i prilika za konstantan rast i razvoj, a sve te mogućnosti su, kaže, u našoj zemlji prilično limitirane.

„Smatram da bi trebalo bi da svako od nas jedan period života provede van Crne Gore, a onda da se vrati i mijenja stvari nabolje. Dakle, potrebno je da što više ljudi studira, radi i zaradi u inostranstvu, kako bi se onda vratili puni ideja, entuzijazma i kapitala“, mišljenja je Radulović.

U razgovoru za naš portal govorio je i tome koji su konkretno bili njegovi razlozi da odluči da ode iz Crne Gore. 

„U početku sam htio da studiram u inostranstvu na engleskom jeziku i budem okružen studentima iz cijelog svijeta. Zatim sam želio da izgradim uspješnu međunarodnu karijeru i dokažem sebi da je moguće raditi vani. Na kraju, bio sam bio primoran da odem iz Crne Gore, jer kako kod nas nema PayPal-a i sličnih servisa nismo imali mogućnost da vršimo globalna plaćanja. Takođe, naš startap ekosistem nije dovoljno razvijen, nema dovoljno investitora, događaja i prilika koji bi vam pomogli da brzo rastete i napredujete“, kaže sagovornik portala Dnevno.me

Radulović ima dosta ideja i ciljeva, ali budući da živi kao digitalni nomad, naučio je, kaže, da planira spontano.

Ono što je za sada izvjesno jeste da planira da neko vrijeme boravi u Estoniji i razvija startap.

„Generalno, volio bih da narednih pet do deset godina živim u Stokholmu ili Berlinu.Od svih zemalja u kojima sam boravio najviše po mojoj mjeri definitivno je bila Švedska, gdje sam proveo dvije i po godine, od studiranja, zaposlenja do razvoja svog biznisa“.

Ohrabruje i to to smo čuli od sagovornika iz serijala „Najbolje iz Crne Gore“, a to, nažalost, nije često, da svoj život vidi u Crnoj Gori, i kratkoročno i dugoročno.

„Volim Crnu Goru, nedostaje mi i uvijek dajem doprinos da bude bolja“, kaže Radulović.

Na osnovu nesporno bogatog iskustva, Radulović poručuje  da je osim radoznalosti, ambicije, rada na sebi, želje da se nauči nešto novo, ključno u motivaciji da neko ne odustane od karijernih snova, uvijek budna svjesnost da su padovi i porazi sastavni dio puta ka uspjehu.  

A, čarobnog štapića nema za bilo šta u životu, pa ni za pronalazak posla, naročito ne onog iz snova, ali na “račun” onih 5000 poslatih prijava, pitali smo Mila Radulovića koji bi to bio „extra“ savjet mladima u pronalaženju posla, i ništa manje bitno kako “očuvati” to što smo pronašli: 

„Radujte se malim pobjedama, uživajte u putovanju, i nastavite da se krećete naprijed bez obzira na prepreke i brzinu kretanja. Eksperimentišite, testirajte sebe, budite proaktivni i što više van komforne zone, jer je to najbolji način da upoznate sebe, budete bolja osoba, i da- što više pomažete drugima“, poruka je iz Talina.