Foto: Privatna arhiva

Da uvijek bude bolja, da “gađa” više, da čak i kada, uprkos jakoj želji naizgled ništa ne ide od ruke, odustajanja nema, osim podsjećanja da dostojanstveno i hrabro gradi svoju sudbinu i odlučuje o svojoj budućnosti sopstvenim izborima, nikad tuđim, da se uvijek i svuda, majčinim riječima “čupa” –  bio je imperativ za našu sagovornicu u serijalu „Najbolje iz Crne Gore“ Milicu Mitrović, čija impresivna biografija, bez sumnje, može poslužiti kao primjer svim mladim ambicioznim ljudima. 

Mitrović je student prestižnih fakulteta: Rosen College – jedan od najcjenjenih i najboljih fakulteta za ugostiteljsvo i turizam na svijetu, zatim unverziteta La Sapienza u Rimu, Politehničkog fakulteta u Sankt Peterburgu i IULM univerziteta u Milanu. Zahvaljujući stipendiji, i dio srednjoškolskog obrazovanja stekla je van granica Crne Gore, u privatnoj školi Lyndon Institute, Oklahoma. Trenutno je na magistarskim studijama. Tečno govori šest jezika. 

Foto: Privatna arhiva

Upornošću za medalju, nijedan cilj nije bio nemoguć za Milicu Mitrović.

“Od malena imala sam ambiciju da studiram u inostranstvu i sa 16 godina sam odlučila da odem na razmjenu, pa su tako moj izbor bile Sjedinjene Američke Države. Finansijske okolnosti u tom trenutku nijesu bile na mojoj strani, ali sam imala maksimalnu podršku, posebno moje majke, koja je uvijek vjerovala u mene i gurala me da ostvarim sve što sam naumila. A gdje je vjera, tu je i novac, pa smo tako sakupili koliko je bilo neophodno i krenula sam”, počinje priču Mitrović za Dnevno.me. 

Foto: Privatna arhiva

Tako je, naša sagovornica, treću godinu srednje škole završila u jednom malom mjestu u Oklahomi, gdje je živjela sa kineskom porodicom. 

Tu, kaže, i počinje njena opsesija kineskom hranom. 

„Čak pohađam i školu kineskog jezika sa mojom malom host sestrom Elizabet. Još uvijek sam u kontaktu sa tom porodicom i nekoliko puta sam se vraćala u Oklahomu da ih posjetim”, prisjeća se Mitrović. 

I baš od od Oklahome sve je krenulo kako je željela: 

 “Četvrtu godinu srednje škole završavam u privatnoj srednoj školi Lyndon Institute, zahvaljujući stipendiji koju sam dobila. Predstavnici ove škole su gostovali u Podgorici dok sam bila na razmjeni. 

Majka je prisustvovala njihovoj prezentaciji i javila mi da su oni voljni da ponude stipendiju koja bi pokrila školarinu u potpunosti jednom našem učeniku. Ja sam se, naravno, odmah prijavila, i dobila tu stipendiju. 

U Lyndon-u mi je bilo zaista lijepo. Živjela sam u domu sa ostalim studentima iz inostranstva: Brazila, Meksika, Češke, Španije… još smo u kontaktu, a neki su dolazili da me posjete u Crnoj Gori. 

Nakon završene srednje škole, htjela je da nastavi školovanje u SAD-u, ali je, kaže, sudbina odvela na drugu stranu, u Rim. 

Iskustvo sa različitim kulturama navelo je da razmišlja o studijama jezika kojim je bila fascinirana, pa tako upisuje jezičko i kulturno posredovanje na univerzitetu La Sapienza. 

“To je bio jedan od najljepših perioda školovanja. Nijesmo imali previše novca da trošimo na izlaske i ostale kapricije, ali sam živjela u internacionalnom katoličkom domu sa studentima iz različitih zemalja. Igrom slučaja sam našla taj dom, preko drugarice Anđele Kovačević koja je u tom trenutku isto studirala u Rimu. Dom je bio pun pogodak i zbog toga veliko hvala. Ovdje sam upoznala nekoliko, zaista, dobrih prijatelja i mog sadašnjeg momka”. 

Imala je, kaže, u Rimu više slobode nego u Americi gdje je pohađala srednju školu, pa je tako više istraživala i uživala u ljepotama Italije.

“Na trećoj godini sam dobila stipendiju da završim prvi semestar na Politehničkom fakultetu u Sankt Petersburgu da usavršim ruski jezik”. 

Tako je i bilo, u Rusiji je boravila do januara 2020. Nakon toga se vraća u Italiju, kada kreće pandemija koronavirusa koja mijenja planove, pa se Mitrović neplanirano vraća u Crnu Goru.

“Ostatak predavanja pratim od kuće i u septembu 2020. diplomiram online. A dok sam završavala osnovne studije od kuće, u međuvremenu sam gledala da upišem magistarske studije”, kaže Mitrović.

Posebno je privukao univerzitet IULM u Milanu, koji nudi dual degree sa Rosen College-om u Orlandu, u Floridi. 

“Na IULM univerzitetu upisujem ‘hospitality and tourism management’ na engleskom jeziku. Prvu godinu završavam online, a drugu godinu odlazim u SAD, na Rosen College of Hospitality Management, koji je jedan od najcjenjenih za ugostiteljsvo i turizam na svijetu”.

Tu je, kaže, imala prilku da uči od najboljih, što joj je otvorilo mnoga vrata. 

Milica Mitrović trenutno živi u West Pam Beach i radi za Marriott Vacations Worldwide. 

 Foto: Privatna arhiva

“Diplomirala sam 6. maja ove godine i odmah sam počela praksu u Marriott-u, sa kojima sam stupila u kontakt još u decembru prošle godine, nakon što su oni bili na kampusu u nadi da zaposle nekoliko studenata.

Nadam se da ću nakon završene prakse nastaviti moju karijeru u Marriott Vacations Worldwide, možda na Floridi, a možda negdje drugo”, kaže Mitrović  i ističe da joj je prvobitni plan da ostane u SAD-u još godinu koliko traje dozvola za rad.

“Vidjećemo šta dalje, želja mi je da se vratim u Evropu u budućnosti, a za Crnu Goru nijesam sigurna, sve zavisi od toga, da li i kakve će mi se mogućnosti otvoriti”. 

Naša sagovornica kaže i da je uvijek nastojala da gleda pozitivnu stranu svega, da bude zahvalna na onome što joj je dato i da svemu, koliko god bilo teško, pristupi sa entuzijazmom. 

“Nije sve uvijek išlo glatko, ali iz svega sam naučila nešto novo, tako da se može reći da mi je sve to što sam prošla donijelo nešto dobro”, kaže Mitrović. 

Foto: Privatna arhiva

A uz malo vjere i istrajnosti, sve mora biti, kako kaže, dobitna kombinacija. 

Mladima savjetuje da ne zaborave na dozu skromnosti, jer je, taj “sastojak”, vjeruje, za svaki uspjeh neophodan.

“Posebno u ugostiteljskoj industriji gdje se od menadžera i direktora očekuje da se ne libe bilo kog posla, već da priteknu upomoć i kada npr. treba ispomoć u kuhinji. Zašto da ne? 

Skromnost za mene znači biti otvoren za različite mogućnosti, više slušati, ne zazirati od posla koji je ‘ispod mog nivoa’. Nikad ne znamo ko i šta nas može odvesti do našeg konačnog cilja”, kaže Mitrović, koja za kraj našeg razgovora priznaje da je privilegovana poslom koji obavlja:

“Za mene je mjera uspjeha, pronaći ono što ispunjava i čime možemo na neki način da služimo drugima. Znate, svaki dan idem na posao znajući da me tamo čeka tim nasmijanih ljudi koji konstantno uljepšavalju dane našim gostima, a to je, znam, privilegija”, zaključuje sagovornica portala Dnevno.me.