Foto: Privatna arhiva

Čovjek koji nema emocije ne može biti uspješan pedijatar- time se vodi naš sagovornik Oleg Cmiljanić iz Bijelog Polja, koji teško da će svojom energijom, odmjerenošću, kulturom, pristupašnošću ostaviti bilo koga ravnodušnim. A, sve to prepoznaju oni koje je, čini se, i najteže prevariti- a to su djeca, koje Cmiljanić kao specijalizant pedijatrije liječi. Većina roditelja dodala bi- Cmiljanić liječi djecu širokim i prepoznatljivim osmjehom.

“Potpuno subjektivno ću reći da je pedijatrija najljepša grana medicine zbog svega što čini svakodnevicu rada jednog pedijatra- dječji osmjeh, zagrljaj, iskrenost i čistoća organizma, što htjeli ili ne htjeli mora emotivno da tangira čovjeka.

Problem je kad emocije onemogućavaju objektivno rasuđivanje, ali na svu sreću, pedijatri su uvijek tu jedno za drugo i kolegijalnost na kraju dovodi do usmjerenja misli prema glavnom cilju- izlječenju pacijenta“, kaže Cmiljanić koji dodaje da je pedijatrija specifična grana medicine iz više razloga, a na prvom mjestu jer su djeca ono najbolje što bilo koje društvo ima da ponudi i što predstavljaju budućnost svake zajednice, pa briga o najmlađim nosi još veću odgovornost.

Na pitanje šta mu je dosad u profesionalnom smislu bio najveći izazov, Cmiljanić odgovara da je to trenutak kada mora da se suoči sa tim da su neke bitke izgubljene.

“S obzirom na to da radim na Pedijatrijskoj klinici Instituta za bolesti djece, daleko najveći izazov u radu je svakako suočavanje sa teško bolesnim djetetom, i prihvatanje činjenice da je nekada bitka izgubljena. Takva iskustva su najteža, ali bitna u sazrijevanju ljekara koji mora naučiti da nekada uprkos svim naporima, ne ide sve onako kako smo zamislili”, kaže Cmiljanić.

Foto:Privatna arhiva

Sumirajuću svoj proces studiranja, ističe da je upornost osobina koja vodi daleko, još kad se ukomponuje sa dobrom organizacijom i radom- dobar rezultat je neupitan.

I tako je bilo. Cmiljanić je završio Medicinski fakultet Univerziteta Crne Gore sa prosječnom ocjenom 10. Govori četitri jezika: engleski, ruski, turski i španski.

“Medicinski fakultet zahtijeva ulaganje ogromnog napora i odricanje tokom cijelog studiranja. Količina informacija koja je neophodna za savladavanje kurikuluma medicine je velika, neopohodno je sva svoja znanja povezivati i stvoriti sliku o načinu funkcionisanja zdravog organizma, te primijetiti kakve se izmjene dešavaju sa nastankom bolesti. 

Najveći izazov na studijama je umijeće pronalaženja dobre organizacije, te usklađivanje svih segmenata života sa obavezama na fakultetu tako da nijedan aspekt ne trpi, jer je za dobrog ljekara neophodan preduslov biti kompletna i svestrana ličnost”, kaže Cmiljanić.  

No, ne niže Cmiljanić samo uspjehe u medicini. Tokom školovanja osvajao je više puta nagrade na republičkim i državnim takmičenjima iz matematike; te bio predstavnik Crne Gore na Internacionalnim Matematičkim Olimpijadama 2011. u Amsterdamu, Holandija i 2012. u Mar del Plati, Argentina, kao i na Balkanskoj Matematičkoj Olimpijadi 2012 u Antaliji.

“Matematika mi je od djetinjstva bila hobi kojim sam se ozbiljno bavio, ali uvijek imajući na umu da mi je matematika i matematičko logiciranje jedan od alata koje ću koristiti u medicini, jer nikada nijesam imao dilemu koji je moj životni poziv.

Matematika mi je preko takmičenja donijela brojna značajna poznanstva, obišao sam nekoliko kontinenata zahvaljujući činjenici da sam bio predstavnik Crne Gore na međunarodnim matematičkim takmičenjima.

Foto:Privatna arhiva

Osim toga, matematika mi je poklonila ono glavno- analitički pristup rješavanju svakog problema”. 

Cmiljanić je bio neko vrijeme angažovan i kao saradnik u nastavi na Medicinskom fakultetu.  

Kao mane našeg obrazovnog sistema vidi manjak savladavanja praktičnih vještina, odnosno posvećivanje previše vremena teorijskom znanju.

“Pozitivna strana je to što su naši svestrani, mogu se voditi ozbiljni razgovori na raznovrsne teme i od ranih godina se pred učenike stavljaju ozbiljni zahtjevi i zadaci, koji služe kao zalog za budućnost.

Ono što je mom načinu učenja posebno odgovaralo je činjenica da Medicinski fakultet upisuje mali broj studenata, te je broj nastavnika takav da se u svakom trenutku možete obratiti za bilo koju vrstu pomoći profesorima i koji već sa predavanja znaju sve studente i znaju šta je kome potrebno ne bi li savladao/la problematiku određenog predmeta”, kaže Cmiljanić koji je imao jasne ciljeve kako tokom studiranja, tako i danas:

„Plan za budućnost je završavanje specijalizacije iz pedijatrije, a potom mi je cilj uža specijalizacija iz oblasti pedijatrijske gastroenterohepatologije sa nutricijom, kako bih doprinio razvoju crnogorske pedijatrijske gastroenterologije kao član tima koji sam već upoznao i sa kojim odlično funkcionišem“.

Velika strast Cmiljanića je folkor. Učitelj je narodnih igara u folklornom ansamblu KIC-a ,,Budo Tomović“ u pionirskom sastavu, kao i aktivni igrač reprezentativnog ansambla. 

Foto:Privatna arhiva

“Već 15 godina sam član reprezentativnog ansambla KIC-a “Budo Tomović“ i folklor je važan dio mog života. Asistent sam u školi folklora, kako bih svoje znanje prenio na buduće generacije i njih naučio o našoj kulturi i običajima, i onome što smo zapravo mi.

Foto:Privatna arhiva

Kada uđem u srce kulture Grada- KIC, svi problemi nestaju i jedino što je bitno su pjesma i igra. Folklor mi je donio prijatelje za cijeli život i odrastanje u zdravoj raznovrsnoj sredini u kojoj sam naučio da koliko god da smo međusobno različiti, kada se uhvatimo u oro svi smo jednaki“. 

Vakcinacija pedijatrijske populacije protiv COVID-a još u povoju

Iako je ovaj intervju bio zamišljen da predstavi jednog uspješnog mladog čovjeka kakav je 28-godišnji Oleg Cmiljanić, ipak u ozbiljnoj epidemijskoj situaciji u kojoj se nalazimo, nijesmo mogli a da ne čujemo riječ struke, naročito imajući u vidu koliko je u javnosti bilo podijeljeno mišljenje- da li djeca treba da nose zaštitne maske. Odgovor je svakako potvrdan, apeluje još jednom Cmiljanić:

“Epidemijska situacija u zemlji nije na zavidnom nivou, pa je smanjenje rizika od infekcije na bilo koji način značajno. Ako je moj apel spriječio da jedno dijete oboli od ove užasne bolesti, moje djelovanje je bilo uspješno“. 

Cmiljanića smo pitali i da li je zadovoljan koliko sami roditelji shvataju koliko je epidemijska situacija ozbiljna i načinom na koji to prenose na djecu:

“Djeca su ogledalo svojih roditelja, situacija u društvu se preslikava na njih. Ja i ovim putem molim roditelje da svojoj djeci daju šansu da izrastu u zdrave i kvalitetne ljude, a to će postići slušajući savjete sa pravih adresa- od ljudi koji su živote posvetili zdravstvenoj zaštiti djece“. 

Cmiljanić kaže da pomaže kolegama iz Doma zdravlja u ozbiljnom procesu imunizacije stanovništva protiv koronavirusa i imam uvid u situaciju iz prve ruke. 

“Mogu reći da je vakcinacija pedijatrijske populacije protiv COVID-a još uvijek u povoju, ali ono što raduje je sve veći broj roditelja koji dovode dijete na vakcinaciju samo i isključivo iz namjere da svoje dijete zaštite”.

Sasvim očekivano, koronavirus je izmjestio fokus sa svih drugih bolesti, pa je tako i slučaju dječijih, a najviše ispašta preventivna medicina, kaže Cmiljanić.

“U kriznim situacijama najviše pati preventivna medicina, koja je u svim razvijenim zemljama kruna rada ljekara. Svi resursi su trenutno usmjereni na smirivanje aktuelne situacije, tako da je manje vremena i energije posvećeno prevenciji bolesti.

Kao izvjesna i realna prijetnja u skoroj budućnosti je epidemija morbila zbog pada obuhvata MMR vakcinacijom, tako da su mnoga djeca ugrožena od razvoja ozbiljnih komplikacija bolesti koje mogu biti životno ugrožavajuće“. 

Za kraj, Cmiljanić ima molbu, apel za građane da paze na svoje zdravlje, da štite one koji to sami ne umiju- djecu i da im kroz svoj primjer pokažu kako se radi na unapređenju zdravlja i prevenciji bolesti, jer je, zaključuje, a to olako i često zaboravljamo – uvijek bolje spriječiti nego liječiti.