Vujović za Dnevno: Postali smo društvo minimalne tolerancije u kojem, kao u trafo stanici, varniče pogrešno prespojene vrijednosti

Foto: Privatna arhiva

Postali smo društvo nejednakih šansi i privilegovanih pojedinaca, duboko raslojeno i rascjepkano po svim osnovama, a u kome odumire srednja klasa, ocjenjuje u intervjuu za portal Dnevno.me dramska spisateljka, scenaristkinja i pjesnikinja sa Cetinja Sandra Vujović.

“Preko noći poslali smo diskriminatorsko društvo koje koketira sa fašizmom, dok se ogrće plaštom demokratije. Društvo minimalne tolerancije na različitosti u kome, kao u trafo stanici, varniče pogrešno prespojene socijalne vrijednosti, prijeteći da, svakog trena, buknu u nacionalistički požar koji bi se teško ugasio“ – tako Vujović opisuje crnogorsko društvo.

Za našu sagovornicu, pozorište je mjesto u kojem treba potražiti odgovore na probleme koji otperećuju društvo, a kojih je na pretek.

Svojom građanskom i umjetničkom obavezom smatra ukazivanje na anomalije, a to i čini u dramskom komadu koji je nedavno finalizovan,simboličnog naziva: Mozgu, ćao!

Iako je tekst za dramski komad napisan 2018, sve teme i problemi na koje Vujović ukazuje kroz umjetnički izraz, aktuelni su i danas. Tako je i predstava “Mozgu, ćao“ inspirisana temama koje se tiče sve intenzivnijeg trenda odseljavanja mladih ljudi, promišlja tradiciju, mentalitetske odrednice.

“Nesvjesni manipulacije na koju smo nasjeli, ali i nespremni da izvučemo glavu iz identitetskog živog blata u koje smo upali, počeli smo da gradimo društvo koje počiva na jeftinom kolektivizmu, a iz kog se rodila korupcija, nepotizam, zarobljene institucije, obesmišljena pravda, uništeni zdravstveni i obrazovni sistemi, sunovrat privrede i ekonomije i generacije mladih koji izlaz iz tog stanja vide isključivo u napuštanju države u kojoj su rođeni”.

***

Dnevno: Da smo, kako kažete, na sve važne teme tako osjetljivi kao na državne simbole i nacionalno-identitetska pitanja, zaboravili bi se pri nama Švajcarska i Japan…

Imate i objašnjenje za te stranačke, ideološke, vjerske i nacionalne podjele koje su “goruće” crnogorske teme. To je zato što su nam, iako danas nosimo brendirana odijela i skupe cipele, još na nogama žuljevi od opanaka i u sebi potajno priželjkujemo da komšiji crkne krava – to su Vaše riječi.

Zbog tih “velikih tema” zaboravili smo na poraznu činjenicu da obrazovani, mladi, radno sposobni, napuštaju Crnu Goru, u momentu kada mogu najviše doprinijeti društvu i državi što je ujedno bio i razlog da se se ,,obračunate“ sa baš temom, kroz umjetnički izraz kakva je predstava Mozgu, ćao! Jednako porazno je i da oni koji bi trebalo da se “obračunaju” sa tim problemom to uporno ne rade. Zašto je tako?

Vujović: Pripadam generaciji koja se odlično sjeća raspada Jugoslavije i koja pamti taj teški građanski rat, koji je rasparčao jednu veliku državu, jugoslovensko društvo uveo u raznorazne podjele, izazvao još dublji jaz među klasama i od komšija, kumova, prijatelja i rodbine, napravio neprijatelje hermetički zatvorene u svoje nacionalne, vjerske i ideološke tabore. Iako sam devedesetih bila tinejdžerka, to su bile godine u kojima sam se prvi put susrela sa odseljavanjem bliskih ljudi.

Odlazili su svi koji nisu mogli da podnesu sunovrat elementarne logike, krah zdravih principa, opskurne gospodare tranzicije koji su isplivali na površinu, polusvijet koji je, na tom talasu dekadence, gazio preko ljudskih prava i osnovnih civilizacijskih vrijednosti i kolektivno ludilo koje je zavladalo. Uspostavljen je novi sistem vrijednosti u kome nije bilo važno kakav si čovjek, koliko znanja nosiš u sebi i koliko možeš da doprineseš društvu.

Stručnost, znanje, integritet i drugi važni individualni kvaliteti su postali kategorija koje je, polako, gubila bitku pred nekim kolektivnim, taborskim, vrijednostima koje su nam promovisana i prodavana kao „važna identitetska pitanja“. Postalo je daleko važnije da li si Crnogorac, Srbin, Bošnjak ili Hrvat nego da li si pošten čovjek. Postalo je daleko važnije kom bogu se moliš, od toga da li si dobar komšija koji će, ako zatreba, uvijek svakome priskočiti u pomoć.

Postalo je daleko važnije kojoj partiji si se priklonio od sticanja znanja i rada na sebi, a ta članska karta je postala ulaznica u svijet potencijalnog srećnog života.

Preko noći, poslali smo diskriminatorsko društvo koje koketira sa fašizmom, dok se ogrće plaštom demokratije. Društvo nejednakih šansi i privilegovanih pojedinaca, duboko raslojeno i rascjepkano po svim osnovama, a u kome odumire srednja klasa. Društvo minimalne tolerancije na različitosti u kome, kao u trafo stanici, varniče pogrešno prespojene socijalne vrijednosti, prijeteći da, svakog trena, buknu u nacionalistički požar koji bi se teško ugasio.

Nesvjesni manipulacije na koju smo nasjeli, ali i nespremni da izvučemo glavu iz tog identitetskog živog blata u koje smo upali, počeli smo da gradimo društvo koje počiva na jeftinom kolektivizmu iz kog su se rodile korupcija, nepotizam, podvale, falsifikovanje, revizionizmi, zarobljene institucije, obesmišljena pravda, uništeni zdravstveni i obrazovni sistemi, sunovrat privrede i ekonomije i generacije mladih ljudi koji izlaz iz tog stanja vide isključivo u napuštanju države u kojoj su rođeni.

Dnevno: “Raskid sa mozgom” nerijetko je poželjan za opstanak (često i za mir) danas. Kako onda ostati (mentalno) zdrav? I šta, zapravo, danas “abolirala” pravila i logiku u crnogorskom društvu i dovodi ga, nerijetko do stanje apsurda kojem gotovo svakodnevno svjedočimo?

Vujović: Ko uopšte danas, sa sigurnošću, za sebe može reći da je sasvim mentalno zdrav, a živi u društvu koje je pod uticajem raznoraznih kolektivnih ludila? Život u takvom društvu, htjeli mi to da priznamo ili ne, ostavi na nas izvjesne posljedice. Posebno ako smo kontinuirano izloženi nekom izvoru stresa ili straha.

Današnji čovjek je, od kad se probudi, dok ne ode na spavanje, neprestano izložen informacijama i vijestima koje u njemu izazivaju nemir i strah. Od crne hronike, preko političkog prepucavanja, raznoraznih kriza, ratova, epidemija i slično. Uplašenim čovjekom je lako upravljati i manipulisati. I takvog čovjeka možete lako da ubijedite u svašta.

Od toga da mu je prvi komšija neprijatelj, samo zato što se nacionalno drugačije izjašnjava ili samo zato što vjeruje u nekog drugog boga ili ideologiju. Zato smo imali penzionere koji su čvrsto vjerovali da im vlast daje penzije, nesvjesni da su ih sami, tokom karijere, zaradili i da je to njihovo zakonsko pravo koje im niko ne može oduzeti. Zato smo imali birače koji su vjerovali da su u olovkama sakrivene kamere zbog kojih moraju glasati za onu partiju koja im je dala posao.

Zbog toga smo imali prodavanje ličnih karata zarad paketa osnovnih životnih namirnica ili plaćenog računa za struju… Drugim riječima, zbog straha smo se odricali potencijalne budućnosti i strah nas je sputavao da zakoračimo ka promjenama. Ipak, čini se da se u posljednjih nekoliko godina, na tom nivou, mnogo toga promijenilo i da je sada, političkim partijama, sve teže da obezbijede „siguran glas“.

Kada se sve svede na proste činioce i sagleda najširi kontekst, ne samo u Crnoj Gori, čini se da postoji samo jedna podjela, a to je na građane (ma kako se identitetski izjašnjavali) sa jedne strane i moćnike (politička, poslovna i finansijska elita) sa druge strane. U toj osnovnoj klasnoj borbi, sve ovo što se dešava na ovom našem mikro planu je, zapravo, čisti teatar apsurda.

Dnevno: Zašto se u Crnoj Gori nagrađuje servilnost?

Vujović: Svuda se nagrađuje servilnost, ne samo u Crnoj Gori. Onaj ko je krotak i poslušan, ko ne „talasa“, taj omogućava opstanak sistema, ma koliko sistem bilo loše „nabaždaren“ i štetan po pojedinca i društvo u cjelini. Buntovnici mijenjanju sistem. Bez buntovnika nema ni revolucije ni evolucije.

Dnevno: Ako je svrha umjetnosti, između ostalog, da bude svjetlo u društvenom mraku, jeste li onda zadovoljni u kojoj mjeri umjetnost, kultura u Crnoj Gori uspiju da “osvjetle”, ukažu na ono što ne vidimo, ili ne želimo da registrujemo kao problem?

Vujović: Raduje me što kolege umjetnici sve više idu ka angažovanoj umjetnosti. Ali, može to i više i bolje. Rekla bih čak da bi moralo i više i bolje. Nažalost, nije lako izaći iz zone komfora i suočiti se bezbroj anomalija današnjeg društva. Posebno društva kakvo je naše. Toliko je tema koje bi se morale obraditi, da pred tom činjenicem normalan čovjek prosto zanijemi.

Dnevno: Obrazovanje je ključ formiranja društva, ali i baza za široke kosmopolitske vode. Da li osjećate kosmpolitiski duh u Crnoj Gori?

Vujović: Saglasna sam sa konstatacijom da je obrazovanje ključ za formiranje društva i baza za široke kosmopolitske vode. Bez učenja, čitanja i rada na sebi ne možete izaći iz palanačkog mentaliteta i malograđanskog duha. U tom razvojnom procesu, nije dovoljno samo edukovati se, važno je i putovati, upoznavati nove kulture i tako graditi toleranciju na različitosti. Lijepo je otići i naučiti nešto novo, ali još ljepše je vratiti se i podijeliti to novo znanje sa onima koji su ostali ovdje i nisu imali prilike da putuju.

Nažalost, široki kosmopolitski duh u Crnoj Gori se davi u moru raznoraznih nacionalizama i podjela. Raduje me kad god spazim da, ipak, uspijeva, makar i povremeno, da ispliva na površinu.

Dnevno: U kojoj mjeri je danas zastupljeno nametanja prevaziđenih društvenih normi, uloga, očekivanja okoline u crnogorskom društvu?

Vujović: Često čujemo frazu „očuvanje tradicionalnih vrijednosti“ i gledamo na šta su ljudi sve spremni zarad te neke iracionalne borbe bez da se i jednog trena zapitaju šta su te vrijednosti i koliko one imaju smisla u modernom svijetu. Pod tim „tradicionalnim vrijednostima“ podvode se patrijarhalne vrijednosti koje, na primjer, baštine kult muškarca, te muškarce drže u dominantnom, nadređenom položaju u odnosu na žene. Podrazumijevaju se prevaziđene rodne uloge. Podrazumijevaju se, nažalost, nerijetko i opravdanja za partnersko nasilje i nasilje u porodici. Znate, bilo je u raznim kulturama raznih tradicija koje se, iz današnje perspektive, smatraju varvarskim – od lapota u Skandinaviji, preko odsjecanja ženskih genitalija u pojedinim zemljama Afrike, do odsjecanja prstiju na rukama kao znak patnje za pokojnikom u Indoneziji… Srećom, takve tradicije su ukinute. Smatram, i to ističem, da sa svakom tradicijom koja bilo kome nanosti neko zlo, koja bilo koga diskriminiše ili ga stavlja u neravnopravan položaj, koja bilo kome uskraćuje ljudska prava, treba raskrstiti i takvu tradiciju mijenjati.

Dnevno: Koliko danas ima bunta?

Vujović: Bunta ima sve više, ali i dalje nedovoljno.

Dnevno: U jednom intervjuu kazali ste i da ste odavno odbacili uvjerenje da promjene dolaze kada se na izborima izabere neka “super vlada”, koja će odmah da raskrsti sa lošim praksama prethodnika i uradi neke korjenite promjene koje će ići isključivo u korist građana. Ukoliko se (ikada) manemo populizma, ko će nas i kako dovesti do nužnih promjena?

Vujović: Ako ovo pitate neku vlast, sigurno bi vam odgovorili da bi željeli da stanje zauvijek ostane baš ovako kako jeste – oni tamo negdje gore, na vrhu političkog Olimpa, bezbjedni, zbrinuti, nedodirljivi i gluvi za probleme malog čovjeka, a mali čovjek da ostane tamo gdje jeste, u podnožju te velike, moćne planine, skapavajući pod teretom nameta koji onima gore, na vrhu, omogućavaju lagodan život.

Dakle, nije vlast nosilac promjena, već građanin. Običan čovjek kome je dojadilo da živi u podređenom položaju i da vijek provede pognute glave i povijene kičme. Promjene nastaju kad građanin prestane da kleči i smogne snage da ustane sa koljena, zauzme se za sebe. Suština je da shvatimo da promjena, prvo, mora da se dogodi u nama samima. U svakome od nas pojedinačno. Onda tek dolazi do širih društvenih promjena. Zato moramo da radimo na sebi, neprestano.

Dnevno: Ako bismo zaključili da se naše društvo ne plaši uspješnih, već slobodnih, kako onda sačuvati integritet?

Vujović: Istrajnošći, edukacijom i optimizmom. Strah i sloboda su kategorije koje se, kad „zaraze“ čovjeka, šire poput virusa. Želim da vjerujem, zapravo, vjerujem da je virus slobode jači i da će se brzo širiti među nama. Ovo društvo i ova civilizacija zaslužuju bolji i ljepši život.

Podijelite vijest

Preuzmite Dnevno.me mobilnu aplikaciju na