Foto: Privatna arhiva

To što je izražena tendencija kod mladih u Crnoj Gori da traže sigurnost u vidu zaposlenja u javnoj upravi je odraz šireg društvenog konteksta u kojem se vrednuje stabilnost i sigurnost, često na uštrb ličnog zadovoljstva i profesionalnog razvoja, kaže u intervjuu za Dnevno.me doktor nauka Jelena Janjušević, profesorica na prestižnom britanskom Heriot Watt univerzitetu, koja predaje na njihovom kampusu u Dubaiju.

Jelena Janjušević  iz Nikšića imala je sigurnost na svim životnim poljima u Crnoj Gori, ali je, ipak prije skoro deceniju odlučila da je napusti i postavi sebi nove, veće izazove, zadatke.

Osim izlazka iz komfor zone, kao jedan od najvećih izazova u dosadašnjoj karijeri izdvaja vrijednost neuspjeha.

“Kroz karijeru sam naučila da neuspjeh nije kraj, već prilika za učenje. Svaki neuspjeh mi je dao priliku da preispitam pristupe i strategije, što je na kraju vodilo do većeg uspjeha”.

Naučila je, kaže nam, i da naročito danas, kontinuirano učenje i razvoj nijesu opcija, već nužnost.

***

Dnevno: Kada nakon skoro pa deceniju sumirate, šta je osim nesporne želje, “gladi” za većim izazovima, bio “okidač” za odluku da život promijenite za 360 stepeni,  krenete od nule, napustivši ono što se mnogi ne bi usudili, a to je sigurnost koju ste imali, preciznije mukotrpno izgradili na svim životnim poljima u Crnoj Gori?

Janjušević: Zapravo je to bila zajednička odluka sa suprugom, nastala kao kombinacija unutrašnje potrebe za ličnim razvojem i želje da svojoj porodici pružimo bolje mogućnosti. Naravno, odluka da napustimo sigurnost koju smo oboje mukotrpno izgradili na svim životnim poljima u Crnoj Gori nije bila laka, jer bila je rezultat godina truda, odricanja i neprestanog rada na sebi i svojim odnosima.

Postojala je, međutim, ta “glad” za većim izazovima, želja da se testiramo u novim okolnostima i da vidimo koliko daleko možemo da stignemo. Željeli smo da iskusimo život izvan granica koje smo poznavali, da se suočimo sa novim kulturama, jezicima i profesionalnim sredinama. Tu je i želja da svojoj djeci pružimo priliku da odrastaju u multikulturalnom okruženju, sa širim spektrom mogućnosti za obrazovanje i lični razvoj, bila je jedan od ključnih motiva.

Važno je napomenuti da odluka o promjeni života za 360 stepeni nije samo odluka o fizičkom preseljenju ili promjeni karijere; to je duboka, unutrašnja transformacija koja zahtijeva hrabrost da se suočite sa neizvjesnošću, da se odreknete komfora poznatog i da se upustite u nepoznato. Kroz taj proces, ne samo da se stiču nova znanja i vještine, već na najdublji mogući način upoznajete sebe i svoje sposobnosti da se prilagodite, učite i rastete u svakoj situaciji.

Dnevno: Da se dobra većina bori i grčevito drži te sigurne zone, upućuju i podaci- istaživanja prema kojima  većina mladih u Crnoj Gori želi posao u javnoj upravi. To je konstata, gdje se na kraju samo uvećava broj onih koji su uspjeli da ostvare i žive “crnogorski san”. Šta je iz Vašeg ugla, dosadašnjeg iskustva, u svemu tome najpogubnije?

I, imaju li mlađe generacije u Crnoj Gori pravu sliku šta sve obrazovanje može da ponudi?

Janjušević: Izazov je bio napustiti sigurnost poznatog za neizvjesnost nepoznatog. Upravo ta odluka da se krene od nule, u novoj zemlji, sa novim jezikom i kulturom, bila je i najteža i najoslobađajuća. Takav korak zahtijeva ne samo hrabrost, već i snažnu vjeru u sebe i svoje sposobnosti.

Što se tiče percepcije mladih u Crnoj Gori, čini se, da postoji izražena tendencija ka traženju sigurnosti u obliku zaposlenja u javnoj upravi. To je odraz šireg društvenog konteksta u kojem se vrednuje stabilnost i sigurnost, često na uštrb ličnog zadovoljstva i profesionalnog razvoja. Najpogubnije u ovakvom pristupu jeste potencijalno ograničavanje ličnog i profesionalnog razvoja mladih. Ako se mladi usmjeravaju prema jednom putu bez istraživanja drugih mogućnosti koje obrazovanje može da ponudi, postoji rizik od propuštanja prilika za inovacije, kreativnost i preduzetništvo.

Mlađe generacije u Crnoj Gori, kao i svuda u svijetu, suočavaju se s izazovom da razumiju i iskoriste puni potencijal obrazovanja. Obrazovanje ne bi trebalo da bude samo sredstvo za sticanje formalnih kvalifikacija već i platforma za razvoj kritičkog mišljenja, sticanje praktičnih vještina i razumijevanje svijeta. Potrebno je promovisati obrazovanje kao alat za lični razvoj, koji može otvoriti vrata, ne samo tradicionalnim zanimanjima, već i novim, inovativnim karijerama koje mogu transformisati kako pojedince tako i društvo u cjelini.

Za mlade u Crnoj Gori, ključno je da im se pruži prilika da istraže različite obrazovne puteve i da se obrazovanje usmjeri na razvoj vještina koje će im biti potrebne u 21. vijeku. Ovo uključuje promociju preduzetništva, digitalne pismenosti, kritičkog mišljenja, kao i socijalnih i emocionalnih vještina koje su sve važnije na današnjem tržištu rada.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Šta izdvajate kao najveće izazove/”lekcije” u dosadašnjoj karijeri?

Janjušević: Najveći izazovi u dosadašnjoj karijeri često postaju najdragocjenije lekcije koje nosimo sa sobom. Izdvajam nekoliko ključnih:

Izlazak iz zone komfora – jedan od najvećih izazova bio je odluka da napustim sigurnost poznatog i suočim se sa neizvjesnošću novih početaka. Ova lekcija me naučila da rast i razvoj često dolaze iz situacija koje nas testiraju i tjeraju da prevaziđemo sopstvena ograničenja.

Snaga prilagodljivosti – u svijetu koji se brzo mijenja, sposobnost prilagođavanja novim okolnostima, tehnologijama i radnim metodama pokazala se ključnom. Ovo iskustvo mi je pokazalo da prilagodljivost nije samo o preživljavanju; već je to iskorištavanje prilika koje promjene donose.

Značaj emocionalne inteligencije  – naučila sam da tehničke vještine i znanje nisu jedini preduslovi za uspjeh. Emocionalna inteligencija, sposobnost da razumijemo i upravljamo vlastitim emocijama, te emocijama drugih, igra ključnu ulogu u izgradnji snažnih profesionalnih i ličnih odnosa.

Vrijednost neuspjeha – kroz karijeru sam naučila da neuspjeh nije kraj, već prilika za učenje. Svaki neuspjeh mi je dao priliku da preispitam pristupe i strategije, što je na kraju vodilo do većeg uspjeha.

Značaj kontinuiranog učenja – svijet se neprestano mijenja, a sa njim i zahtjevi tržišta rada. Shvatila sam da kontinuirano učenje i razvoj nijesu opcija, već nužnost. To uključuje, ne samo formalno obrazovanje, već i samoinicirano učenje, kao i učenje iz iskustva drugih.

Dnevno: Da li nužno te “najbolje lekcije” naučimo iz sopstvenog iskustva, ili ne?

Janjušević: Moje mišljenje je da, iako je sopstveno iskustvo neprocenjivo, učenje iz tuđih iskustava, takođe, može biti izuzetno korisno. Sopstveno iskustvo nam daje dublji uvid i emocionalnu povezanost sa lekcijama koje učimo, ali tuđa iskustva nam mogu pružiti nova znanja, perspektive i ideje koje možemo primijeniti na sopstvene situacije.

Dnevno: Vanredni ste profesor za finansije i akademski šef računovodstva, ekonomije i finansija i globalni direktor studija finansija na čuvenom Heriot Watt Univerzitetu. Nerijetko u Crnoj Gori možemo čuti primjedbe da se učenici, studenti ne pripremaju na adekvatan način za potrebne savremenog društva, odnosno da se preveliki akcenat stavlja na teorijsko znanje, a ne na praktično učenje. Jesu li te kritike utemeljene i da li crnogorski obrazovni sistem ograničava mlade?

Janjušević: Jedan od najvećih izazova svakako je pronaći pravi balans između teorijskog znanja i praktičnog učenja kako bi studenti bili što bolje pripremljeni za dinamično i stalno mijenjajuće tržište rada. Međutim, iskustvo jeste ključno u primjeni teorijskog znanja u praktičnim situacijama. To znači da studenti treba da budu izloženi realnim situacijama i problemima s kojima će se susresti u svojim budućim karijerama.

Što se tiče kritika o crnogorskom obrazovnom sistemu, one nisu jedinstvene za Crnu Goru; slične primjedbe mogu se čuti i u mnogim drugim zemljama.

Da, postoji percepcija da se u mnogim obrazovnim sistemima, uključujući i crnogorski, stavlja prevelik naglasak na teorijsko znanje na uštrb praktičnog učenja. Ovo može biti problematično, jer studenti možda neće biti adekvatno opremljeni vještinama potrebnim za uspjeh u savremenom poslovnom okruženju koje zahtijeva kreativnost, inovativnost, i sposobnost rješavanja problema.

Da bi se ovaj izazov prevazišao, obrazovni sistemi, uključujući i crnogorski, treba da teže ka integraciji praktičnog učenja u svoje programe. To uključuje projektne zadatke, prakse, studije slučaja, simulacije poslovnih situacija, kao i jačanje veza sa industrijom kako bi studenti mogli vidjeti kako se teorijsko znanje primjenjuje u praksi.

Osim toga, obrazovni sistem treba da promoviše preduzetnički duh i inovativnost, pripremajući student, ne samo da budu spremni za postojeća zanimanja, već i da budu lideri u kreiranju novih poslovnih prilika i rješenja za buduće izazove.

U konačnom, obrazovni sistem treba da bude fleksibilan i prilagodljiv promjenama u globalnom ekonomskom okruženju, tehnologiji i društvenim trendovima, kako bi osigurao da mladi ljudi izlaze iz školskog sistema spremni za izazove i prilike koje ih čekaju.

Dnevno: Govoreći o nužnom balansu teorijskog i praktičnog znanja, kakvo iskustvo nam možete prenijeti sa Heriot Watt Univerziteta?

Janjušević: Na Heriot Watt Univerzitetu, veliki naglasak stavljamo na stvaranje balansa između teorijskog i praktičnog znanja. Ovaj pristup je temeljen na uvjerenju da je za uspješnu karijeru u bilo kojoj disciplini, posebno u finansijama, računovodstvu i ekonomiji, neophodno razumijevanje teorijskih koncepta u kombinaciji s praktičnim vještinama koje omogućavaju studentima da te koncepte primjenjuju u realnim situacijama.

Jedan od ključnih aspekata našeg pristupa je integracija studija slučaja i projektnog rada u kurikulum. Studenti rade na projektima koji odražavaju stvarne poslovne scenarije, često u saradnji s industrijskim partnerima. To im omogućava da razviju praktične vještine u analizi, odlučivanju i rješavanju problema, kao i da steknu iskustvo koje je direktno primjenjivo u njihovim budućim karijerama.

Heriot Watt Univerzitet,takođe, vodi računa o razvoju “soft skills” – vještina, poput timskog rada, komunikacije, liderstva i upravljanja vremenom. Razumijemo važnost ovih vještina u modernom poslovnom svijetu, te stoga nastojimo da ih integrišemo u sve aspekte našeg obrazovnog procesa.

Osim toga, redovno ažuriramo naše programe kako bismo osigurali da su u skladu s najnovijim trendovima i tehnološkim inovacijama. To uključuje integraciju digitalnih alata i tehnologija u nastavni plan i program, kao i pružanje obuke u oblastima kao što su Data analytics, AI, Bloomberg, Refiitiv, razne simulacije i sl.

Dnevno: To da je integritet “preskupa” riječ u poslovnoj kulturi, u ozbiljnom poslovnom okruženju je nešto što se ne dovodi u pitanje, jer se jednostavno podrazumjeva. U Crnoj Gori, nerijerko, nažalost, baš i nije tako. Kako onda graditi zdrave temelje u bilo kojoj sferi i ne posumnjati u sopstvenu vrijednost? 

Janjušević: Integritet u poslovnom svijetu je neupitno važan i služi kao temelj zdrave organizacijske kulture i uspješnog poslovanja.

Kada govorimo o izazovima sa kojima se suočavamo u različitim poslovnim kulturama, poput onih u Crnoj Gori, gdje se može primijetiti da integritet nije uvijek na cijeni koliko bi trebalo da bude, ključno je raditi na promjeni tog stanja kroz obrazovanje, podizanje svijesti i primjere dobre prakse.

Graditi zdrave temelje u bilo kojoj sferi znači insistirati na transparentnosti, odgovornosti i etičkom ponašanju u svim aspektima poslovanja. To podrazumjeva i postavljanje jasnih pravila i očekivanja kada je riječ o integritetu, kao i razvijanje sistema nagrađivanja i sankcionisanja koji promovišu poštenje i etičko ponašanje.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Vi nam, pak iz ličnog iskustva možete govoriti o ljepšoj strani životnog poziva-  kada su znanje i rad ispraćeni poštovanjem. Koje su to prilike kada ste naročito osjetili  snagu koju donosi integritet i poštovanje?

Janjušević: Iz ličnog iskustva mogu potvrditi da su trenuci kada se integritet i poštovanje prepoznaju i cijene u akademskom i profesionalnom okruženju neki od najispunjenijih i najponosnijih momenata u karijeri. Integritet ne samo da oblikuje kako vas drugi vide, već i kako vi vidite sebe, utičući na vaš profesionalni identitet i samopoštovanje. Postoje brojne prilike u kojima sam osjetila snagu koju donosi integritet, kao sto su uspjesi mojih studenata, priznanja, napredovanje u karijeri, prepoznavanje kao eksperta od strane partnera u vladi i industriji, medijima i sl.

Dnevno: Da podsjetimo da je poznati Heriot Watt Univerzitet osnovan davne 1821. kao Umjetnička škola u Edinburgu, zapravo, kao prva zanatska škola otvorena za cjeloživotno obrazovanje u svijetu. Paradoksalno, iako nam informacije nikad nijesu bile dostupnije, koncept cjeloživotnog obrazovanja nije, čini se, u direktnoj vezi sa tom činjenicom. Kakav je Vaš utisak?

Janjušević: Heriot-Watt Univerzitet je od samog početka bio usmjeren na pružanje obrazovnih prilika, ne samo mladima već i odraslima, čime je naglašavala važnost kontinuiranog učenja kroz sve faze života. U današnje vrijeme, kada je pristup informacijama lakši nego ikada zahvaljujući tehnološkom napretku i digitalizaciji, može se činiti paradoksalnim da koncept cjeloživotnog obrazovanja nije univerzalno prihvaćen ili implementiran kako bi trebao biti.

Samo prisustvo informacija ne znači nužno da ljudi kontinuirano uče ili da su sposobni efikasno koristiti te informacije za svoj razvoj. Postoji nekoliko razloga za to:

Preopterećenost informacijama: U eri interneta suočavamo se s preopterećenjem informacijama, što može otežati fokusiranje na strukturirano i dubinsko učenje. Lako je zapasti u zamku površnog pregledavanja informacija umjesto angažovanja u dubokom i smislenom učenju.

Vještine učenja: Efikasno cjeloživotno učenje zahtijeva razvijene vještine učenja, uključujući kritičko mišljenje, analizu, i sposobnost sinteze informacija. Nije dovoljno samo imati pristup informacijama; ljudi moraju znati kako da te informacije koriste na konstruktivan način.

Motivacija i samodisciplina: Cjeloživotno učenje zahtijeva visok nivo samomotivacije i samodiscipline, osobine koje nisu uvijek prisutne kod svih pojedinaca. Bez jasne motivacije i strukture, ljudi mogu lako odustati od kontinuiranog obrazovanja.

Priznavanje i validacija učenja: Postoji izazov u priznavanju i validaciji neformalnog učenja i znanja stečenog izvan tradicionalnih obrazovnih institucija. To može umanjiti motivaciju za angažovanjem u neformalnom obrazovanju.

Različitost i pristupačnost obrazovnih resursa: Iako je pristup informacijama širok, ne znači da su svi obrazovni resursi jednako dostupni ili prilagođeni potrebama svih učenika. Postoji potreba za razvojem inkluzivnih obrazovnih programa koji su prilagođeni različitim stilovima učenja i potrebama.

Dnevno: Vaše oblasti su finansijska tržišta, investicije, upravljanje portfoliom, održive finansije, istraživanja u oblasti finansija (ekonometrija), finansijski derivati, ali i ekonomija i ekonomija održivog razvoja. Šta su najveći izazovi za navedene oblasti na crnogorskom tržištu?

Janjušević: Na crnogorskom tržištu, kao i u mnogim drugim zemljama u tranziciji, postoje specifični izazovi koji utiču na oblasti finansijskih tržišta. Iz mog ugla, neki od ključnih izazova uključuju:

Razvijenost finansijskog tržišta: Crnogorsko finansijsko tržište je relativno malo i u razvoju, što može ograničiti mogućnosti za diversifikaciju investicija i upravljanje portfoliom. Ovo, takođe, može uticati na likvidnost i dubinu tržišta, što je izazov za investitore.

Održive finansije i ekonomija održivog razvoja: Promovisanje održivih finansija i integracija principa održivog razvoja u finansijske odluke predstavljaju izazov u kontekstu koji je tradicionalno fokusiran na kratkoročne dobitke. Podizanje svesti o važnosti održivosti i njenoj integraciji u ekonomske i finansijske analize je ključno.

Ekonometrijska istraživanja i analiza podataka: Kapaciteti za naprednu analizu podataka i ekonometrijska istraživanja su ograničeni, što može uticati na sposobnost donošenja informisanih odluka zasnovanih na podacima. Razvoj analitičkih vještina i infrastrukture za obradu i analizu velikih skupova podataka je važan za napredak u ovim oblastima.

Dostupnost i kvalitet finansijskih informacija: Transparentnost i dostupnost kvalitetnih finansijskih informacija su temelj za efikasno tržište kapitala. U Crnoj Gori, kao i u mnogim drugim zemljama u razvoju, postoji prostor za poboljšanje u ovom segmentu.

Obrazovanje i osposobljavanje: Postoji potreba za daljim razvojem obrazovnih programa koji će pripremiti stručnjake sposobne da se suoče sa kompleksnim izazovima savremenog finansijskog sektora, uključujući održive finansije i ekonometriju. Ovo podrazumijeva i kontinuirano profesionalno usavršavanje postojećih kadrova.

Tehnološki razvoj i digitalizacija: Brzi tehnološki razvoj donosi i izazove i mogućnosti. Prilagođavanje novim tehnologijama, digitalizacija finansijskih usluga i zaštita podataka su ključni za modernizaciju finansijskog sektora.

Rješavanje ovih izazova zahtijeva koordiniranu akciju Vlade, finansijskih institucija, akademske zajednice i drugih aktera. Investiranje u obrazovanje, poboljšanje regulatornog okvira, promocija održivih investicija i tehnološka modernizacija mogu doprinijeti prevazilaženju ovih prepreka i podsticanju razvoja finansijskog sektora u Crnoj Gori.

Dnevno: Šta markirate u narednih deset godina kao velika i izazovna istraživačka područja u ekonomiji, kako na mikro, tako i na makro nivou?

Janjušević:  Ekonomija klimatskih promjena: Istraživanja uticaja klimatskih promjena na ekonomsku stabilnost, produktivnost i globalne lance snabdijevanja. Razvoj modela za efikasnu implementaciju zelenih tehnologija i obnovljivih izvora energije u ekonomskim sistemima.

Finansiranje održivog razvoja –  Istraživanje mehanizama za mobilizaciju privatnih i javnih finansijskih resursa za održivi razvoj, uključujući zelene obveznice i fondove, kao i razvoj novih finansijskih instrumenata usmjerenih na održivost.

Vještačka Inteligencija i njena integracija u probleme tržišta rada, vođenje makroekonomske politike (istraživanje uticaja AI na monetarnu politiku, fiskalnu politiku i regulaciju finansijskih tržišta i sl)

FinTech i inovacije u finansijskim uslugama – kako tehnološke inovacije transformišu tradicionalne financijske usluge, uključujući bankarstvo, osiguranje i upravljanje imovinom, sa fokusom na poboljšanje pristupa finansijskim uslugama i promociju finansijske inkluzije.

U narednoj deceniji, ova istraživačka područja će biti ključna za razumijevanje i oblikovanje ekonomske politike i prakse. Njihova složenost i dinamika zahtijevaju multidisciplinarni pristup, koji uključuje ekonomiju, informatiku, ekološke nauke i sociologiju, kako bi se efikasno adresirali izazovi i iskoristile prilike koje predstoje.

Dnevno: Neizostavan je uticaj vještačke inteligencije(AI). Mišljenja su podijeljena – neka od njih su da će najviše promjena izazvati kod profesija koje su visoko kvalifikovane, dok drugi prognoziraju posve drugačije scenario za radnu snagu. Kakvo je Vaše mišljenje?

Janjušević: Uticaj vještačke inteligencije (AI) na tržište rada i budućnost profesija je, zaista, kompleksan i višeslojan. Postoje različiti pogledi na to kako će AI uticati na radna mjesta, pri čemu se rasprave obično kreću između dva ekstrema: optimizma u vezi s mogućnostima koje AI donosi za poboljšanje produktivnosti i inovacija, i pesimizma u vezi s potencijalnim gubitkom radnih mjesta zbog automatizacije.

Mislim da je uticaj AI na visoko kvalifikovane profesije već vidljiv i može se očekivati da će se nastaviti razvijati. Na primjer, u oblastima kao što su pravo, medicina, i financije, AI alati mogu poboljšati efikasnost analize podataka, donošenja odluka i personalizovane usluge. Ovo može dovesti do promjena u prirodi poslova, gdje će se od visoko kvalifikovanih profesionalaca zahtijevati da rade zajedno s AI sistemima, umjesto da budu zamijenjeni njima. Fokus će biti na interpretaciji i primjeni složenih analiza koje AI pruža, zahtijevajući napredne analitičke i kreativne vještine.

Sa druge strane, tradicionalno se smatra da su manje kvalifikovani poslovi pod većim rizikom od automatizacije. Međutim, vještačka inteligencija, takođe, otvara nove mogućnosti za kreiranje poslova, posebno u područjima gdje mašine ne mogu lako replicirati ljudske vještine poput empatije, kreativnosti i međuljudskih odnosa. Sektori kao što su zdravstvo, obrazovanje i socijalne usluge mogu vidjeti rast potražnje za ovakvim vještinama.

Moje mišljenje je da će AI najvjerovatnije imati diferenciran uticaj na tržište rada, ne nužno po liniji visoko kvalifikovanih naspram manje kvalifikovanih poslova, već više prema prirodi poslovnih zadataka. Poslovi koji zahtijevaju rutinske, predvidive zadatke, bez obzira na nivo kvalifikacija, su pod većim rizikom od automatizacije. S druge strane, poslovi koji zahtijevaju složeno donošenje odluka, kreativnost, i međuljudske vještine, vjerovatno će biti manje pogođeni i mogu čak vidjeti rast u vrijednosti i potražnji.

AI nosi potencijal za transformaciju ekonomije na načine koji mogu poboljšati ljudski život, ali je neophodno da se ove promjene upravljaju na način koji minimizira negativne posljedice i maksimizira pozitivne prilike za sve u društvu.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Samo dio iz Vaše biografije: više od 20 godina radnog iskustva, na različitim istraživačkim projektima i aktivnostima. Proveli ste više od sedam godina radeći u prvoj Think tank organizaciji u Crnoj Gori, kao istraživač i analitičar na mnogim različitim projektima. Sarađivali ste i sa brojnim međunarodnim organizacijama, vodili Centar za održivi razvoj- istraživački centar, čiji su osnivači UN i Vlada Crne Gore. Da li je, odkad ste otišli iz Crne Gore bilo inicijativa za saradnju?

Janjušević: Da, od kako sam otišla iz Crne Gore, bilo je više inicijativa za saradnju. Imala sam priliku da radim na nekoliko projekata sa Evropskom organizacijom za treninge (ETF), što je bio izuzetno produktivan i obogaćujući iskustvo koje je omogućilo razmjenu znanja i najboljih praksi u oblasti obrazovanja i profesionalnog razvoja

Bilo je i interesovanja za saradnju sa Ekonomskim fakultetom u Crnoj Gori, i ta priča je još aktuelna. Razgovori su se  fokusirali na mogućnosti zajedničkih istraživačkih projekata, razmjene akademskog osoblja i studenata, kao i razvoja zajedničkih obrazovnih programa koji bi bili usklađeni sa najnovijim trendovima u ekonomiji, finansijama i održivom razvoju.

Dnevno: Šta Vam je dosad bio najveći podsticaj i samopotvrda za: Vrijedjelo je!?

Janjušević: Moj najveći podsticaj je moja porodica-  temelj na kojima se grade snovi i ostvaruju ciljevi.

Rast i razvoj moje porodice u jednom dinamičnom okruženju, uz međusobnu podršku i ostvarivanje profesionalnih snova je primjer kako se zajedničkim naporima mogu prevazići izazovi i ostvariti značajni uspjesi. Moja djeca, koja rastu učeći jedan od najboljih kurikuluma na svijetu, i suprug, koji je uspio promijeniti karijeru u ono što je oduvijek želio raditi i sada je na putu da završi doktorat iz oblasti održivog turizma, a koji je, takođe, zaposlen  kao  predavač  na marketing predmetima na Heriot Watt-u, svjedoče o snazi porodičnih vrijednosti, međusobne podrške i težnji ka neprestanom usavršavanju.

Dnevno: Koju vrijednost Jelena Janjušević izdvaja kao najvažniju na životnom kompasu?

Janjušević: Više njih.

Zahvalnost, jer nam daje sposobnost da cijenimo ono što imamo, da prepoznamo i vrednujemo dobre stvari u našim životima, bez obzira na to koliko one bile male ili velike. Zahvalnost nas uči da budemo prisutni u trenutku, da prihvatamo život sa svim njegovim usponima i padovima, i da pronalazimo radost u svakodnevnim momentima.

Ljubav je temeljna snaga za sve što radimo i želimo, a koja nas motiviše, inspiriše i povezuje s drugima. Ona ne samo da oblikuje naše svakodnevne izbore i odluke, već i pruža podršku i snagu u teškim vremenima. Ljubav je ono što nas pokreće da budemo bolji ljudi, da rastemo i razvijamo se, te da doprinosimo svijetu oko sebe na pozitivan način.

Vjera, jer pruža duhovno usmjerenje i smisao, izvor je snage u teškim vremenima, pružajući nadu i perspektivu kad se suočavamo s izazovima i pomaze da živimo i djelujemo etički i s integritetom.