Foto: Privatna arhiva

Dobiti stipendiju za studijski smjer koji je proglašen za jedan od najboljih u Evropi – bila je prilika, ujedno i najbolja nagrada za Sofiju Krivokapić, lučonošu, a onda i studenta koji je taj prestižni fakultet završio sa prosječnom ocjenom 10. 

„Nakon završene srednje škole Gimnazija “Slobodan Škerović”, odlučila sam da se usmjerim na oblast koja je obuhvatala moja široka interesovanja u okviru društvenih nauka. Zbog toga sam upisala smjer Mediji i Komunikacije na Korvinus univerzitetu u Budimpešti. Smjer je obuhvatao spektar oblasti, od psihologije i sociologije, do vještina i alatki potrebnih za digitalni marketing, HR, biznis komunikaciju i slično. Ove godine sam završila osnovne studije, sa diplomom priznanja za svoj rad. 

Moj smjer osnovnih studija je veoma specifičan, a na Korvinus univerzitetu bio je proglašen jednim od najboljih u Evropi. Kada sam dobila i stipendiju, nije bilo razloga da ne odem iz Crne Gore. Takođe sam i osjetila da je za mene lično bilo vrijeme da se odvojim od kuće i postanem samostalna. Ovo su bili dobri razlozi zbog kojih sam otišla”, kaže Krivokapić.

Foto: Privatna arhiva

Pred kraj osnovnih studija odlučila se, kaže, za prekvalifikaciju – i krenula ne baš standardnim putem za svoju struku. Tako je upisala master studije na Varšavskom univerzitetu u Poljskoj, smjer Kognitivne nauke.

“Tu odluku donijela sam nakon što sam bila asistent na predmetu Osnove psihologije, i nakon toga nastavila intenzivan rad sa profesorom. Sve je dovelo do toga i da svoju bečelor tezu napišem iz oblasti kognitivne psihologije i marketinga. Smjer kognitivne nauke na tom univerzitetu je jedinstven, jer obuhvata oblasti kao što su: kompjuterske nauke, neurobiologija, lingvistika i psihologija. Većina ovih polja je nova za mene, ali radujem se izazovu”, kaže Krivokapić.

Sagovornica serijala „Najbolje iz Crne Gore” bila je i dio prvog UNICEF-ovog tima volontera – mladih reportera.

“Ključno je da se djeca medijski opismene, jer se u suprotnom mogu izgubiti u mnoštvu informacija, sadržaja, primjerenih i neprimjerenih, i zalutati negdje u virtuelnom svijetu.

Zato smatram da je, ne samo u Crnoj Gori već i u cijelom svijetu, važno da se djeca i mladi medijski opismenjavaju kako bi znali da se snalaze u ovom novom svijetu…  Umjesto letargičnih i uspavanih mladih ljudi, potrebni su nam kreativni, odgovorni i spremni mladi ljudi koji zaista žele da naprave neku promjenu. I vjerujem da je volonterizam, ako ništa drugo, pravi početak za to”, bila je jedna od poruka mlade reporterke.

Krivokapić je i dobitnica više stipendija – osnovne studije upisala je kao dobitnik stipendije Stipendium Hungaricum pod pokroviteljstvom Tempus Public Foundation. Za stipendiju je, kaže, saznala preko sajta Ministarstva prosvjete, a proces apliciranja je bio relativno jednostavan. Ta stipendija pokrivala je troškove školarine, osiguranja, kao i mjesečni džeparac. 

Što se tiče master studija, dobitnik je Višegrad stipendije. To je, objašnjava, stipendija koju daju vlade Poljske, Češke, Mađarske i Slovačke, najčešće za master i doktorske studije, a sastoji se od plaćene školarine i finansijske podrške na početku svakog semestra koja je uslovljena polaganjem određenog broja kredita.

Foto: Privatna arhiva

Iz ugla Sofije Krivokapić studiranje u inostranstvu u današnje vrijeme je lakše nego ikada.

“Postoji nebrojeno mnogo mogućnosti i stipendija, za one koji žele na duže vrijeme da odu, ali i za one koji žele da su u drugoj zemlji samo nekoliko mjeseci. Postoji nešto za svakoga, a ironično, to što zapravo i dolazimo iz male zemlje nam otvara dosta vrata, barem što se tiče stipendija. Naravno, nije lako ostvariti se profesionalno. Kao stranac, treba uložiti mnogo više truda nego inače, kako biste se istakli”, smatra Krivokapić. 

Najveći izazovi su, kako smatra, oni lični – najčešće strahovi. 

“Da li sam dovoljno dobra, da li ću moći bez porodice, da li sam dovoljno samostalna i da li sam svjesna svih dobrih i loših stvari koje moji izbori nose sa sobom. Kroz razgovor sa svojim kolegama shvatim da mi ponekad to iskustvo uzimamo zdravo za gotovo. Ali, nije tako. Život van svoje države nije lak, ali kad se sve sabere, neprocjenjiv je”, mišljenja je naša sagovornica.

Od dosadašnjih profesionalnih uspjeha izdvoja priznanje za svoj rad na poziciji asistenta.

Tokom dva semestra bila je asistent na predmetima Osnove psihologije i Medijske komunikacije. 

“To iskustvo bilo je za mene nezamjenjivo, jer sam, između ostalog, naučila i to kako je to biti sa druge strane učionice. Istinski sam razumjela neprocjenjivu ulogu koju profesori imaju u našim životima”.

Kaže i da tokom osnovnih studija nije tražila posao u svojoj oblasti obrazovanja, jer je željela da se fokusira na odličan uspjeh. 

“U toku master studija planiram da radim, ali opet ne po cijenu zapostavljanja obaveza na fakultetu. Osim akademskih obaveza, u slobodno vrijeme radim na svom biznisu, brendu ručno rađenog nakita .To je nešto što s zadovoljstvom radim, a kako je ujedno i porodični posao, pa kada nemam vremena da mu se posvetim, neko iz porodice preuzme”. 

Foto: Privatna arhiva

U dvadesetim godinama, priznaje, sebe ne vidi u Crnoj Gori.

“Želim da studiram na svjetskim univerzitetima, upoznajem što više država, kultura, da putujem. Nikada neću zaboraviti da potičem iz predivne zemlje brda i mora, ali ne mogu ni da garantujem da je tu moja budućnost”, iskrena je Krivokapić.

Nedovoljno prilika za profesionalno unaprjeđivanje i istraživanje, problemi u državi koji odvlače pažnju od potreba mladih ljudi, i nedovoljno nagrađivan rad i trud – to su, kada sve sabere, bili glavni razlozi zašto nije ostala u domovini.

“Sve to dovodi do frustracija i osjećaja da guramo Sizifov kamen sve vrijeme, a to ne želim. U suštini, najporaznije je saznanje da nagrada u većini slučajeva nije srazmjerna tvom trudu i uspjehu”.

Veoma je, kako dalje rezonuje, teško mijenjati poslove u Crnoj Gori, a karijere uglavnom imaju linearnu trasu.

“To je nešto što ne želim za sebe, a sigurna sam i dosta mladih ljudi koji su u inostranstvu.

Ne želim da se ograničavam poslom u jednoj oblasti, hoću da imam mogućnost da mijenjam i da napredujem. 

Za sada sam fokusirana na master studije, koje će trajati dvije godine. S obzirom na to da se upuštam u potpuno novu oblast, biće dosta rada, truda i prilagođavanja. A nakon toga? Ko zna. Vjerovatno ću tražiti posao u nekoj od zemalja Evrope, i definitivno u jednom trenutku i doktorske studije”, optimistično će Krivokapić.

Foto: Privatna arhiva

Avanturistički duh, radoznalost, želja da istražuje, postavlja pitanja, traži odgovore, uz ogromnu upornost, i još jaču želju kao pokretač doveli su je, nepogrešivo do svakog zacrtanog cilja. 

“Mladima poručujem ono čega se i sama pridržavam: poslušajte svoj instinkt, šta god vam on govorio. Radite kako najbolje možete u tom trenutku, i ne plašite se promjena.

Uz to, važno je, prihvatiti život onakav kakav jeste, a ne onakav kakav mi mislimo da treba da bude. Izgubim se ponekad razmišljajući o trivijalnim stvarima, svakodnevnim poteškoćama, ali i velikim životnim odlukama”. 

A ovo jeste, sigurna je Krivokapić, vrijeme velikih životnih odluka. 

“Na kraju shvatim, da ako nijesam zahvalna na tome što mi se dešava i na ljudima koje sam upoznala, ne razmišljajući o tome kako bi drugačije moglo da bude  – čemu onda sav uložen trud, rad, energija i ljubav”, zaključuje sagovornica portala Dnevno.me.