Priču o ozrinićkim čudima (ne)viđenim počinjemo ispred kuće u kojoj je rođen najveći „Ozrinić“ - Živko Nikolić! Drugačije i ne bi bilo pošteno, baš kao što za života, a ni dan danas nije pošten odnos društva prema velikanu koji nas je hirurški precizno opisao i koji nas i danas tjera da preispitamo sve ono što je decenijama unazad prikazao na svom (našem) „platnu“.

Foto: Dnevno.me; Rodna kuća Živka Nikolića

I tu smo, ispred kuće gdje je crnogorski filmski mag proveo svoje posljednje dane - u zavičaju, koji ga je inspirisao surovim kamenim predjelima i čiju zbilju nikada nije ni pokušao da uljepša. I gdje samo na 100 metara od rodne kuće Nikolića, možete da osjetite "sudar" vremena. 

Foto: Dnevno.me; Obrušena kuća u Ozrinićima u kojoj je sniman jedan od Živkovih filmova 

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Tamo gdje je počeo, i zatvoren krug stvaralaštva, u ulici u kojoj je rodna kuća Živka Nikolića vrijeme kao da je stalo. 

Foto: Dnevno.me

No, vezivati vrijeme za Živka Nikolića i nema baš smisla, budući da nije ni pripadao vremenu u kojem je stvarao, već mu prkosio i rušio konvencije i tabue, dostojanstveno i tiho. 

A, iako se o stvaralaštvu nenametljivog stvaraoca, dojaena crnogorske kinematografije govori nerijetko tako glasno, Živko Nikolić ni poslije više od dvije decenije od svoje smrti, u rodnim Ozrinićima nema obilježje.  A nije da nije bilo pokušaja.

Živkov bliži rođak, glumac i pjesnik Miro Nikolić u razgovoru za naš portal kaže da želi da vjeruje da će mlađe generacije biti upornije i pametnije od starijih, te da se nada da će se Živko, makar kroz spomen obilježje, vratiti svojim Ozrinićima.    

Foto: Privatna arhiva; Miro Nikolić

Priznaje i da ga ne čudi to što Živku Nikoliću nijesmo kao društvo vratili  “dug” za sve što nam je podario kroz umjetnost, makar obilježjem.

“Zašto me ne čudi? Pa zato jer smo mnogo toga u prošlosti dozvoljavali i pravili mnogo grešaka, a nijesmo smjeli.

I, što je još gore, bojim se da smo sami krivi, da se radi o našoj “tradicionalnoj” neorganizovanosti i, veoma često, neslozi, ne samo oko ovog pitanja, već oko mnogo čega drugog”, kaže Nikolić i podsjeća da je bilo pokušaja da Živko Nikolić dobije obilježje, ali bez uspjeha.

Kako kaže naš sagovornik - džaba entuzijazam sa praznim novčanikom. Neophodna je podrška šire društvene zajednice, jer Živko, ipak, nije samo ozrinski, i to se ne smije zaboraviti, ističe Nikolić.

”Dakle, moram kazati da je od ranije postojala inicijativa da se uradi nešto što bi moglo da se nazove obilježjem: ili spomen dom ili neka umjetnička manifestacija koja bi imala tradicionalan karakter, ili nešto slično. Međutim, iako ona izreka kaže da je 'od ideje do realizacije samo jedan korak', u ovom slučaju je to, izgleda, korak od sedam milja, upravo zbog ovih problema koje navodim”.

S druge strane, nije beznačajan ni finansijski momenat, napominje Nikolić.

“Može postojati kolektivno raspoloženje da se povodom toga nešto uradi, ako nema finansijskih sredstava, sve pada u vodu. I, naravno, treba biti uporan u realizaciji ove ili ma koje drugo ideje, ne treba odustajati čim se naiđe na neki problem, treba uložiti napor da se problem prevaziđe“, poručuje Miro Nikolić.

Za života, mnogo toga nam je mogao zamjeriti Živko Nikolić, a danas, čini se još više. Sa tom konstatacijom saglasan je i sagovornik portala Dnevno.me:

“Pa, kad ozbiljnije sagledam kompletnu društvenu situaciju, bojim se da bi imao zamjeriti mnogo toga. Neću sada nabrajati naše mane, nedostatke i sve ono što bi za Živka moglo biti inspiracija, jer imamo mi i kvaliteta i dobrih osobina, ne zaboravite. Mi smo veoma svjesni svojih kvaliteta, to je sigurno, i to umijemo i javno da istaknemo, ali mana, nažalost, nijesmo ili nećemo da budemo svjesni".

Živko bi nam, zapravo, zamjerio isto ono što nam je zamjerao kroz svoje filmove, ili možda još gore i drastičnije nego u filmovima, smatra njegov zemljak. 

"Kad ovo kažem ne šalim se, nego sam veoma ozbiljan, jer mi se čini da smo danas gori i sa više mana nego što smo bili u ono vrijeme o kome govore njegovi filmovi”, mišljenja je Nikolić i navodi da bi tek danas Živko sa bratom Draganom imao šta i o čemu da piše i snima filmove.

“Šta je to što nas je u ovolikoj mjeri deformisalo po svim parametrima društvenog života, ne znam (mada mogu da pretpostavljam), neka se time bave sociolozi, psiholozi i drugi meritorni stručnjaci, znam samo da ovo ovako kako je sada ne valja ništa. Ovakav način života i ovakva organizacija života, ne samo u Ozrinićima, ne valja ništa, a da ne govorimo o tome da za budućnost mladim naraštajima ne obezbjeđuje i ne garantuje ništa. Nažalost! Naravno, čast izuzecima, jer, moram priznati da ih ima”, kaže Nikolić.

Istaknuti umjetnik iz Ozrinića u razgovoru za naš portal prisjetio se i drugih velikih imena čiji su korijeni upravo iz Ozrinića:

“Ne bih volio da budem toliko grešan da nekoga zaboravim. Kad bismo zašli u dalju istoriju Ozrinića i Crne Gore (jer jedno bez drugoga naravno ne može) ovaj spisak bi bio mnogo dugačak, jer je zaista značajan broj znamenitih Ozrinića kroz istoriju dao svoj doprinos, ne samo u borbi za slobodu, već u mnogo čemu.

Prisjetimo se: i korijeni Vuka Karadžića su djelimično iz Ozrinića – majka mu je rodom od Nikolića.

No, da olakšam i sebi i Vama, osvrnuću se samo na novije vrijeme, i to na umjetnike (kad već razgovaramo na umjetničke teme). Pored Živka o kome smo govorili, tu je i njegov brat Dragan, novinar i književnik koji je napisao scenarije za mnoge Živkove filmove; zatim u jugoslovenskim okvirima poznati pjesnik Gojko Janjušević koji je rođen u Ozrinićima iako je živio u Novom Sadu; pa Vito Nikolić čiji je otac rodom Ozrinić; zatim Dragoljub Varajić, poznati beogradski vajar i keramičar koji je rođen u Ozrinićima; Ratko Vulanović, poznati vajar čije se skulpture koncipirane kao kamengrad nalaze u Beogradu na Adi Ciganliji i Tašmajdanskom parku, u Stokholmu u Švedskoj (Nobelova fondacija); zatim prof. dr Božidar Nikolić, rektor univerziteta Crne Gore i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, kasnije i njegov sin Danilo koji je bio je rektor UCG. Moram kazati da su Ozrinići dali i značajan broj univerzitetskih profesora koji su radili u Crnoj Gori, Srbiji pa i u Hrvatskoj.

Ne smijemo zaboraviti i značajan broj mlađih književnih i drugih umjetničkih stvaralaca kao što je, recimo, Vladan Čiki Čizmović, kojega lično poznajem pa ga zato i pominjem, neka mi ne zamjere ovi drugi mladi stvaraoci, jer ja sam Ozriniće napuštio podavno tako da ne poznajem stvaraoce mlađe generacije i moram priznati da mi je zbog toga mnogo žao, a siguran sam da ih ima poprilično”.

Ima, kaže, iz Ozrinića još onih koji su poznati u svojim oblastima djelovanja i stvaranja, a koji su dali svoj značajan doprinos u tim oblastima, ali se umjetnik Miro Nikolić orijentisao na njemu najbliže, iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva i nauke.

“Ovom prilikom, naravno, i moje izvinjenje što nijesam pomenuo sve koji su zaslužni da se pomenu”, kaže Nikolić.

A mi moramo pomenuti još neka imena čiji su korijeni iz Ozrinića: velikana evropske i ex-YU košarke Žarka Varajića, zatim planinara Boška Vulanovića koji je bio tri puta na krovu Evrope, zatim iz svijeta politike, nekadašnjeg predsjednika crnogorske Vlade Željka Šturanovića, generalnog sekretara Vlade Žarka Šturanovića, ali i predstavnicu sedme sile, cijenjenu novinarku Anu Šturanović, kao i Zoranu Pavić, estradnu umjetnicu…

Na početku naše priče pomenuli smo čuda, ozrinićka koja smo i posjetili, a od jednog su svi digli ruke - riječ je o hidroelekrani kroz koju ni poslije skoro sedam decenija nije potekla ni kap vode.

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Foto: Čedo Čizmović; Dovodni tunel koji je bio u potpunosti završen

Foto: Čedo Čizmović

Jedna od većih propalih investicija u Crnoj Gori, hidroelektrana izgrađena je sredinom prošlog vijeka u Ozrinićima.

Hidroelektrana “Ozrinići” bila je u to doba najveća investicija u gradu pod Trebjesom. Istovremeno, to je bila i prva visoka lučna brana u Crnoj Gori.

Tokom 1952. na rijeci Gračanica započeta je izgradnja brane "Liverovići", koja je završena 1957, a paralelno sa njom u toku 1956. izgrađena je i mašinska zgrada hidroelektrane "Ozrinići", kao i čitav kompeks tunela za dovodne i odvodne vode.

Posao je završen - podignuta je zgrada hidrocentrale, u njoj postavljena vrijedna oprema, izgrađen odvodni kanal sve do Slivlja, desetak kilometara dalje, kojim je voda iz te HE trebalo da nastavi put kanalom do hidroelektrane "Perućica”. I, onda se desilo nešto neočekivano - nijesu postojale potrebne količine vode za hidrolektranu koja je projektovana na osam megavata.

Za sedam decenija, iz HE “Ozrinići” odnijeti su vrata i prozori, nestali su kablovi, dio turbina, djelovi razmontirani...

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Ozrinićko "čudo neviđeno" i dalje stoji u podnožju brda Žirovnica kao podsjećanje na nepromišljene investicije.

O hidrolektrani u Ozrinićima snimljen je i dokumentarac - "Biljeg" Živka Nikolića. Glavni junak filma je čuvar hidroelektrane u kršu, predstavljene kao simbol nečije gluposti i obijesti.

A nakon što smo posjetili, kako je mještani nazivaju strojaru, nastavili smo "putešestvije" ljepšom stranom Ozrinića, što potvrđuje i snimak: 

Prema pojedinim dostupnim izvorima, Ozrinići su najveće selo u Crnoj Gori po površini

Katarstarska površina Ozrinića je 2282 ha, 96 a i 77 m² ( Milutin. M. Šturanović, Ozrinići kraj Nikšića)

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Foto: Dnevno.me

Šetajući Ozrinićima ne možete, a da se ne zapitate, koliko su ljudi koji žive ovdje svjesni ljepote koja im je, narodski rečeno ispred nosa? 

“Malo, bojim se, vrlo malo. Mi nijesmo svjesni da su Ozrinići geografski jedno od najvećih (ako ne i najveće) i najljepših crnogorskih sela. E, sad, pogledajte, recimo, Suvo polje, prostor koji je Bogom dan kao površina za rekreativnu upotrebu i korišćenje (kao igrališta za mnoge sportove), ako bi se kvalitetno i na odgovarajući način uredilo i koristilo, pretvoreno je u smetlište”, navodi naš sagovornik Miro Nikolić.

Foto: Čedo Čizmović

I umjesto da, kako kaže, Suvo polje bude ponos Ozrinića pretvoreno je u ruglo, sprdnju.

“Onoga bi se, kad vidi, postidio i onaj koji nije iz Ozrinića i koji sa Ozrinićima nema nikakve veze. Moram ovu zamjerku da potkrijepim i istinitom pričom: U vrijeme dok sam bio momak u Suvom polju su igrani na daleko čuveni fudbalski turniri, ne samo za Ozriniće, nego su u ta takmičenja periodično bili uključivani i Kličevo, Straševina i druge Mjesne zajednice nikšićke opštine”, prisjeća se Nikolić.  

Foto: Čedo Čizmović

S druge strane, Suvo polje je površina kao izmišljena za šetnju.

“Vidite, mi danas živimo tako surovo, tako brzo da je došlo vrijeme da se međusobno ne poznajemo, iako smo jednoplemenici, možda komšije, pa čak i rođaci i svojte na neki način, što je veoma tragično. E, tu je lijek, opet Suvo polje, kao prostor za šetnju, kao potencijalno šetalište gdje će se ljudi i žene sa djecom sretati, upoznavati (jer su, Bože moj komšije, rođaci, prijatelji, a ne poznaju se), popričati o svemu i svačemu što bi bilo korisno za organizaciju kolektivnog života stanovnika Ozrinića, popričati o problemima i kako ih riješiti, što bi oplemenilo životni standard mještana.

Pa, kad ne znamo da koristimo ono što nam je priroda dala i što nam je na dohvat ruke, kako da govorimo o nečemu što nam je mnogo dalje. Mi, prosto, ne umijemo da vidimo, da primijetimo tu ljepotu koja je oko nas, i logično, budući je nijesmo svjesni, ne umijemo ni da je koristimo. I nije Suvo polje jedino u ovoj priči, ima toga još, nažalost!”, konstatuje Nikolić.

Koliko su se Ozrinići “razvili”, a šta im danas najviše nedostaje?

Iako više ne živi u Ozrinićima, Miro Nikolić smatra da su uslovi života mještana Ozrinića umnogome unaprijeđeni.

“E, ovdje ne mogu biti strog i kritičan kao dosad. Meni je žao što više ne živim u Ozrinićima, jer bih tako bio mnogo detaljnije upoznat sa njihovim potrebama. Međutim, moram priznati da je rukovodstvo Mjesne zajednice zaista mnogo toga uradilo kako bi unaprijedilo uslove života stanovnika Ozrinića. Moram priznati i to da su i država Crna Gora i grad Nikšić veoma ozbiljno shvatali i prihvatali aktuelne probleme Ozrinića i da su dali veliku podršku naporima rukovodstva Mjesne zajednice na njihovom prevazilaženju i rješavanju.

Pa, zar objekat nove škole ne svjedoči o tome, zar Dječiji vrtić ne svjedoči o tome, zar vodovodna i telefonska infrastruktura ne svjedoče o tome, brojni kultivisani mini sportski tereni kroz selo, itd. Ima, naravno, i dosta toga što nedostaje”, ističe Nikolić.

A nedostaje apoteka, pošta, dom zdravlja, sve ono što i mnogo manje mjesne zajednice od Ozrinića imaju.

I ne samo to, bilo bi, dodaje Nikolić, potpuno prirodno i logično da Ozrinići, kao mjesna zajednica sa preko 2000 stanovnika, imaju i svoje kulturno-umjetničko duštvo, kao i sportska,  jer u Ozrinićima ima izuzetno talentovanih mladih sportista u mnogim sportovima.

“Kad je riječ o kulturno-umjetnčkom aspektu društvenog djelovanja, moram vas podsjetiti da je svojevremeno, ne tako davno, (unazad četrdesetak godina možda), u Ozrinićima veoma aktivno djelovalo kulturno-umjetničko društvo koje je sa svojim izuzetno kvalitetnim kulturno-umjetničkim programom gostovalo u skoro svim mjesnim centrima Opštine Nikšić i, gdje je god gostovalo, bilo veoma dobro prihvaćeno i bilo rado viđen gost u toj sredini.

Mislim da bi jedno takvo društvo, koje je adekvatno organizovano, u značajnoj mjeri doprinijelo kvalitetnijem i civilizovanijem životu stanovnika Ozrinića, pogotovo kada je u pitanju mlađa populacija. Zatim, kao velika mjesna zajednica Ozrinići bi trebalo da imaju i ambulantu koja bi znatno doprinijela odgovarajućoj zdravstvenoj zašti stanovnika sela. Trebalo bi da imaju češće veze sa gradom kad je u pitanju gradski prevoz, jer su Ozrinići takoreći na pragu grada Nikšića”, smatra Nikolić.

Foto: Čedo Čizmović

Po čemu su Ozrinići posebni?

“Ne bih volio da moj odgovor na ovo pitanje zazvuči previše lično, previše subjektivno ili pristrasno, budući da sam ja Ozrinić. Ali, znate, svaka sredina ima neke svoje posebnosti, nešto po čemu se, možda, razlikuje od dugih sredina. Moram priznati da o ovome nijesam mnogo razmišljao. Ali ipak, Ozrinići su, recimo, posebni po svom geografskom položaju i izgledu, jer sam već kazao da su jedno od najljepših i najvećih crnogorskih sela”.

Mještani Ozrinići su, dodaje Nikolić, izuzetno širokogrudi i gostoprimni, dobri su kao komšije, vole pomoći svakome kad se ukaže potreba za to. 

“Izuzetno su radni i hrabri i vole da se vrlo odvažno uhvate u koštac sa eventualnim problemima, što opet nije isključivo njihova karakteristika. E, možda može da bude njihova osobenost činjenica da su Ozrinići, kad je u pitanju javno djelovanje i angažovanje njegovih žitelja, osobito izraženi u kulturno-umjetničkim djelatnostima, jer su u ovim oblastima dali zaista mnogo poznatih ljudi. E, sad, šta je to što doprinosi ovoj izraženosti, to je i za mene zagonetka".

Da li je to, kako kaže,  širina ozrinskog polja, neka savršena mirnoća i inspirativna tišina kad šetate ovim poljem, makar i u vijeme najvećih radova, da li je to sami izgled sela smještenog ispod Žirovnice i drugih brda koja ga okružuju, njegov geografski položaj, preciznog odgovora nema. 

"Ali sam spreman da ustvrdim da, imajući sve ovo u vidu, možda i nije čudo što su Ozrinići osobito dokazani na polju kulture i umjetnosti i što su u ovim oblastima dali zaista puno znamenitih ljudi”, zaključuje Nikolić. 

Nakon što smo ispili "čašu" razgovora sa umjetničkom dušom kakva je Mira Nikolića, zaputili smo se na kraj Ozrinića, gdje se nalazi grandiozna građevina brana kružnog oblika, najveća te vrste u Evropi. 

Takođe, oživjeli smo uspomene na Ozriniće sa Jelenom Janjušević koja je jedan od najljepših "parčeta" života provela u tom kraju, a koja je sada profesorica, doktor nauka na prestižnom britanskom Heriot Watt univerzitetu….

Željeli smo da čujemo i kako razmišljaju mlađe generacije iz Ozrinića, pa smo razgovarali sa Čedom Čizmovićem, bez čijih fotografija teško da bi mogli da dočaramo Oz, kako ga mnogi mještani nazivaju.

A da naslov "Ozrinićka čuda (ne)viđena nije bez "pokrića", uvjerićete se već sjutra nakon što pogledate nevjerovatne fotografije i snimke iz Slivskog ponora.

(Nastaviće se)