Malo je ljudi koji nisu čuli za humanu Baranku Ljiljanu Vujović, koja već godinama sa NVU „Žene Bara“ pomaže sugrađanima. Isto tako, rijetki su i oni koji su imali priliku da spoznaju njenu sasvim drugačiju stranu - onu koja dolazi do izražaja kada se naša sagovornica distancira od svakodnevice i odvoji vrijeme samo za sebe.

Tada, pusti mašti na volju i stvara, pa tako u njenom kreativnom kutku nastaju najraznovrsnije rukotvorine. Lutke izrađene od fimo mase i upotpunjene pletenim detaljima, potom različite mini scenografije, kao i figure od vune oduševile su sve one koji su imali priliku da vide njene radove.

Za razliku od brojnih intervjua u kojima je govorila o barskoj Narodnoj kuhinji, „Ženama Bara“, humanitarnim akcijama, Vujović je ovog puta za Dnevno.me pričala o svom talentu, umjetnosti, ali i popularnim „bakicama“ koje su osvojile srca sugrađana.

Foto: Privatna arhiva

“Oduvijek sam bila kreativna ali, pored pokojnog brata, koji je bio vanserijski talenat, moja nadarenost niti je mogla, niti je dolazila do izražaja. Pokazivala sam je povremeno, posebno radeći u vrtiću, oslikavajući i praveći dekoracije tog veselog prostora”, počinje priču naša sagovornica.

Ne krije da se kreativnom radu naročito posvetila tek kada se angažovala kroz NVU “Žene Bara”. Veliko srce podstaklo je na dobra djela, a humanost na nepresušnu inspiraciju i kreativnost.

“Bilo je poželjno da, vještinama koje posjedujemo, izradimo dopadljive predmete, suvenire koje izlažemo na humanitarnim bazarima i time pomažemo održavanju Narodne kuhinje. Tako su sve članice našeg Udruženja, a i ja sa njima probudile neke svoje talente. Počele smo da radimo ono što volimo, i od srca poklanjamo nesnađenim sugrađanima. Jedna od naših članica, Ljiljana Suard, koja živi u Švajcarskoj, upoznala nas je sa takozvanim filcovanjem ili pustovanjem vune, te je i to jedna od vještina koju sam zavoljela i povremeno joj se vraćam”, kaže Vujović za Dnevno.me.

Foto: Privatna arhiva

U svaku napravljenu figuricu, pored posvećenosti i talenta, naša sagovornica je utkala i ogromnu ljubav. Trudi se da kroz svoj rad izrazi osjećanja, ali i rukotvorini udahne dušu. Zato i ne čudi što pojedine lutke izgledaju toliko realno, kao da će u svakom trenutku da progovore.

“One su moja iskrena ljubav. Pokušavam da im podarim emociju u izrazu. Mnogo su ljepše u realnosti nego na fotografijama. Dozvoljavaju mi da kroz njihovo stvaranje, zaista uživam i radujem se kao dijete kada im vidim izraz koji sam poželjela da pokažem”, navodi Vujović.

Pojašnjava nam da je proces izrade ovih figura složen. No, sve se isplati kada dobije osmijeh oduševljenja i riječi hvale sugrađana.

“Lutke izrađujem od žice i fimo mase. Bojam ih, pečem u rerni, te dodajem kosu od prirodne zečije vune. Povremeno molim prijateljice da mi ispletu neki dio garderobice, a polako počinjem i da im šijem odijela na mašini koju mi je podarila ćerka za rođendan”, priča nam ova humanitarka.

Foto: Privatna arhiva

Ne krije da joj cijeli kreativni proces ne predstavlja obavezu, već isključivo odmor za dušu.

“Dok radim lutku, postojimo samo ona i ja u nekom našem svijetu. To je neopisivo zadovoljstvo. Obično mi je zbog mojih obaveza potrebno par dana dok je ne završim, a u principu može se uraditi mnogo brže”, kaže naša sagovornica.

O tome koliko su njene ideje posebne, najbolje svjedoči činjenica da je sve više onih koji su Ljiljanine radove poželjeli u svom domu.

“Često me ljudi kontaktiraju u želji da kupe neku od bakica. Mislim da još uvijek nisu savršeno dobre za prodaju, no bez obzira na to, neke su kupljene i taj novac je doniran u humanitarne svrhe. Često ih i poklanjam”, priča nam Vujović.

Foto: Privatna arhiva

Njene rukorvorine krase i Narodnu kuhinju u Baru pa tako, navodi, sugrađani koji dođu po obrok razgledaju ih i raduju im se.

Upitana kako postiže da se posveti svim obavezama, te uskladi kreativni i humanitarni rad, Vujović navodi:

“Moj život i humanitarni rad neraskidivo su vezani. Sa nesnađenim građanima Crne Gore zaspijevam i budim se. Moja porodica je to prihvatila kao nešto najnormalnije, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. ‘Žene Bara’ su moj oslonac, iskreni prijatelji i nosioci ogromnog dobra u zajednici. Bez njih, ja to ne bih mogla. Izrada lutaka je nešto sasvim lično, moje, i često se šalim da je to moja radna terapija."

Foto: Privatna arhiva

Osim što neumorno stvara, sagovornica portala Dnevno.me znanje prenosi i drugima. Tako će uskoro zainteresovani imati priliku da, zahvaljujući Ljiljani, nauče vještine filcanja vune.

“Srećna sam što ću to skromno znanje prenijeti nezaposlenim ženama na radionici koju organizuje Opština Bar, jer rad sa vunom otvara brojne mogućnosti da se kroz kreativnost nešto i zaradi. Nažalost, još smo daleko od svijesti koliku i kakvu vrjednost ima jedan ručni rad, što se svuda u svijetu poštuje i plaća”, navela je Vujović.

Foto: Privatna arhiva

Pored edukativnih radionica, sagovornica portala Dnevno.me imaće priliku i da, prvi put otkad se bavi kreativnim radom, predstavi svoje rukotvorine.

Tako će se svi zainteresovani popularne “bakice” moći da vide 16. aprila u Ulici maršala Tita u Baru, i to u okviru događaja gdje će biti predstavljeni barski umjetnici.

Kaže da će ovaj događaj za nju imati posebno značenje.

Foto: Privatna arhiva

“Posebno se radujem zbog toga, jer sam u toj ulici živjela od druge godine, porasla i kasnije podizala moju djecu. Nadam se da će bakice izmamiti osmijeh i probuditi sjećanja onih koji ih budu vidjeli”, navodi Vujović za naš portal vjerujući da, i pored brojnih obaveza, od ove lijepe vještine neće odustati.

“Voljela bih da stvaram više i bolje, da usavršim svoju vještinu i bez zadrške je pokazujem. Svakako ću nastaviti tim pravcem, a ideje će dolaziti same, sigurna sam”, zaključuje sagovornica našeg portala.