Tokom prethodnih godina, obrazovni sistem u Crnoj Gori je devastiran, o čemu svjedoče poražavajući rezultati na međunarodnim testiranjima, PISA provjeri znanja, te činjenici da je Minsitarstvo prosvjete prošle godine moralo da uvede fizičku provjeru učenika, odnosno da koristi detektore kako se ne bi mogli unositi telefoni i druge elektronske sprave koje su korištene za prepisivanje... na kraju smo dobili realnu procjenu znanja, koja ne ukazuje na dobro. Kao šlag na tortu je došla peticija o uvođenju vjeronauka kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole, a istraživanja ionako pokazuju da je klerikalizacija mladih u usponu.

Akademik prof. dr Slobodan Backović, nekadašnji ministar prosvjete u intervjuu za Pobjedu kaže da javne škole treba da omoguće djeci i mladima da saznaju o različitim religijama, o vrijednostima koje one promovišu, o tome kako su uticale na razvoj društva, da kritički promišljaju o svemu tome. Ističe da vjeronauk ili religijska nastava ima drugačije ciljeve.

 Peticija kojom se traži uvođenje vjeronauka, kao izbornog predmeta, u osnovne i srednje škole, dospjela je pred skupštinski Odbor za prosvjetu. Da li, s obzirom na postojeći Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju može doći do uvođenja?

BACKOVIĆ: Sadašnja, važeća legislativa, Ustav i Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju zabranjuju vjersko djelovanje, pa i vjeronauk u javnim obrazovnim ustanovama, tj. ulazak sveštenika u škole i naukovanje, učenje djece da vjeruju.

Velikodostojnici SPC su svoj zahtjev za ulazak u javne škole i za vjerskim učenjem, tumačili kao obavezu države, obrazlagali i preporukama koje proizilaze iz međunarodnih dokumenata: Opšte deklaracije UN-a o ljudskim pravima i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i UN-ove Konvencije o pravima djeteta i UN-ove deklaracija o uklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja.

Naravno, u ovim preporukama ne postoji obaveza uvođenja vjeronauka u javne škole. Naprotiv, garantuje se ljudsko i dječije pravo na slobodu vjeroispovijesti. Ne garantuje se vjeronauk - vjersko učenje, posebno u javnim školama.

Moram, kao prvo, da izrazim sumnju da se peticija za uvođenje vjeronauka - vjerskog učenja u naše škole nije pojavila slučajno i da je to osmišljeni zajednički projekat predsjednika Skupštine i vrha SPC u Crnoj Gori. Ovaj zahjev za ulazak sveštenika SPC u javne obrazovne ustanove Crne Gore počinje od 2004. godine i bio je intenziviran posljednjih godina.

Zapitajmo se da li sveštenicima SPC, i sve da bude odlučeno tako, treba dozvoliti ulazak u javne škole u Crnoj Gori, znajući što sve radi i misli vjerska organizacija SPC o narodu, istoriji, kulturi i jeziku Crne Gore.

 Ipak, zakoni se lako mijenjaju u ovom političkom sistemu. Što bi uvođenje vjeronauka značilo za prosvjetni sistem?

BACKOVIĆ: Da, zakoni se kod nas lako i često mijenjaju. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju se može jednostavno promijeniti tako što će se dozvoliti religijsko djelovanje u javnim školama. Međutim, Ustav nije tako jednostavno promijeniti i ukinuti član o sekularnosti. No, i pored toga, imajući u vidu šta je radila sada aktuelna vlast, a tiče se poštovanja zakona, moguće je da vlast i SPC, ignorisanjem zakona i Ustava, silom pokušaju uvesti vjeronauk u javne škole.

To bi produbilo ionako duboku podjelu djece u školama, otvorio niz novih problema kojih mnogi, pa ni predlagači, nijesu u ovom trenutku svjesni (organizacija nastave, ko bira nastavnike, ko im dodjeljuje licencu, ko ih plaća, udžbenici, nadležnost nad realizacijom nastave vjeronauka itd). Govori se o vjeronauku kao o „izbornom predmetu“, a ko ga ovdje bira - djeca ili roditelji? Djeca bi se podijelila po vjerskoj pripadnosti ili nepripadnosti svojih roditelja. Mogla bi se desiti čak i podjela po pripadnosti CPC i SPC. Osim ovih podjela indoktrinacija, koja je jedan od rezultata vjeronauka, moguće bi izazvala sukobe i nepodnošenje među djecom, koja se i danas može čuti i vidjeti na političkoj sceni Crne Gore.

Ulazak vjerskih zajednica u javne škole mogao bi da pogorša ionako nestabilno stanje i nedovoljan kvalitet obrazovnog sistema.

 Što bi značilo za cjelokupno društvo, u kome je svakako klerikalizacija izraženija danas nego ranijih godina, pa i decenija, posebno među mladima, kako pokazuju istraživanja?

BACKOVIĆ: Klerikalizacija, koja je intenzivno počela sa „apostolskom“ Vladom, bi se nastavila, izgubio bi se građanski i sekularni karakter obrazovnog sistema i države u cjelini. Iz ponašanja aktuelne vlasti (ministri, predsjednici države i Skupštine) koja intenzivno komunicira sa velikodostojnicima SPC i materijalno joj pomaže, nameće se zaključak da bi SPC ulaskom u škole, preko djece i mladih iz škola, mogla biti prisutnija u porodičnim životima, državnim poslovima, u politici, kadrovskoj politici itd.

Gubio bi se građanski i sekularni karakter države i moguće da bi postali neka forma teokratske države i sve to dok savremeni svijet stremi liberalnim društvima i demokratijama.

 U Crnoj Gori već postoje dvije privatne vjerske škole koje se finansiraju iz državnog budžeta sa 1,7 miliona godišnje. Mnogo puta ste upozoravali da je to nezakonito, da se u jednog đaka takve škole ulaže mnogo više nego u onoga koji pohađa državnu. DRI je takođe ustanovila da je finansiranje nezakonito... Čini se da u Crnoj Gori sve može gdje ima političke i volje religijskih institucija?

BACKOVIĆ: Medresa „Mehmed Fatih“ nema licencu, a vjerska gimnazija „Sveti Sava“ ima nezakonitu licencu jer nijesu bili ispunjeni propisani uslovi za njeno dobijanje. Medresa nema licencu jer nastavnici vjerskih predmeta nemaju nastavničke licence. Škola „Sveti Sava“ nema stalno zaposlenih nastavnika, a po nalazima Odsjeka za inspekciju rada iz juna 2024. godine ima u radnom odnosu direktora i jednu profesoricu koji su penzioneri, a to ne mogu biti, dok su svi nastavnici angažovani na osnovu ugovora o djelu, što je nezakonito.

Prosvjetna inspekcija je u maju iste godine utvrdila da nastavnik vjerskog predmeta Katihizis nema licencu za rad (što dovodi u pitanje licencu za rad škole).

Samo finansiranje ovih škola iz budžeta je nezakonito jer Medresa nema licencu za rad a škola „Sveti Sava“, sa sumnjivom licencom, nije ispunjavala i ne ispunjava uslove za finansiranje propisane Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.

I pored toga, bivši ministar Vojinović, a prošle godine i ministar pravde Božović su, protivno odredbama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, potpisali naloge da se ovim školama - po odlukama Vlade - uplate budžetske pare. Vlada donosi odluke o isplati sredstava koje ignorišu odredbe Opšteg zakona a to potvrđuju i njeni ministri!

I u slučaju da vjerske škole u Crnoj Gori ispunjavaju sve uslove za rad i imaju važeću licencu, treba zakonom ukinuti mogućnost budžetskog finansiranja rada ovih škola. Javna sredstva se ne mogu u sekularnoj državi trošiti za te namjene. Sjetite se u vezi sa ovim Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije itd.

Protiv bivšeg ministra Vojinovića, zbog uplate od 900.000 eura za osnivanje vjerske škole „Sveti Sava“ koja tada još nije bila upisala đake, bila je podnijeta krivična prijava, koja je odbačena. Državni tužilac u obrazloženju za odbacivanje navodi: „... te da ne postoji u citiranom zakonu imperativna zabrana dodjele sredstava za osnivanje škole, to su prijavljeni u konkretnom tumačili zakon po svom slobodnom uvjerenju, a suprotno navodima krivične prijave, sa kojih razloga smatram da ne postoji protivpravnost u ovakvom tumačenju zakona, niti pak u spisima predmeta potoje dokazi u tom pravcu“. Ovakvo odbacivanje optužbe je potvrdilo i Vrhovno državno tužilaštvo. I danas mi je nejasno šta znači tužiočevo „tumačili zakon po svom slobodnom uvjerenju“?

Ovo pokazuje da očigledno nepoštovanje zakona ne mora biti sankcionisano pa nije isključeno da se može pokušati sa uvođenjem vjeronauka protivno zakonu i Ustavu. Kada ministar pravde i sudska vlast učestvuju u ovakvim navedenim nezakonitostima, može se očekivati da će biti onako kako se oni, mislim vlast i SPC, dogovore oko vjeronauka. Zakoni su nevažni.

U svojoj dugogodišnjoj profesorskoj i pedagoškoj karijeri, ali i sa pozicije nekadašnjeg ministra prosvjete, možete li dati ocjenu današnjem sistemu obrazovanja? 

BACKOVIĆ: Škola, kao mikrosistem, reflektuje sve probleme i fenomene u društvu, te ne treba da nas čudi nestabilnost tog sistema, i kako se to reflektuje na rad i ponašanje djece, roditelja te nastavnika.

U školama su prisutne, kao i čitavom društvu, podjele po nacionalnoj, vjerskoj i političkoj pripadnosti. Posebno su podjele među djecom, u nekim slučajevima, indukovale vršnjačko nasilje, verbalno i fizičko. Brojni su primjeri da i rukovodioci škola, kao najodgovorniji, izazivaju podjele ili predstavljaju krajnje nepoželjne modele ponašanja kolektivima i učenicima.

Kadrovska politika u obrazovanju, u cjelini, je daleko od proklamovanih meritokratskih načela, a tome dodajmo i ogroman problem brojnih nevalidnih diploma. Sve se to reflektuje na djecu i mlade te na opšti pad etičnosti u obrazovanju, a time neminovno i kvaliteta u obrazovanju.

Jedan od osnovnih problema današnjeg sistema obrazovanja je da djeca malo vremena provode u školi, da školu ne doživljavaju kao svoju i da nemaju osjećaj pripadanja školi. Osim toga, škola od djece i dalje dominantno traži reproduktivno znanje (mnogo vremena se troši na učenje napamet) koje je teško primijeniti, koje ne uči djecu kako da rješavaju problem, a ne razvija se ni kritičko mišljenje.

Takođe, nedovoljno kvalitetno obrazovanje danas nije karakteristično samo za velike škole, koje rade u više smjena, nego jednako i za male, kojih je oko stotinu; problem su kadar, redovnost nastave, infrastruktura za nastavu i sl. Imali smo primjer da iz jednog sela na sjeveru niko od svršenih osnovaca nije nastavio srednje obrazovanje, i ne samo jedne godine.

 Što mu nedostaje i u čemu je sve bolji?

BACKOVIĆ: Treba pohvaliti upravo usvojenu „Strategiju reforme obrazovanja za period 2025-2035. godine“ kojom su definisani ciljevi budućih promjena u sistemu obrazovanja uz optimizam da će se ona, za razliku od brojnih prethodnih i kvalitetnih strategija, realizovati bez prekida, sa dolaskom neke nove vlade, i da će imati snažnu političku podršku.

Generalno, obrazovnom sistemu u većim gradovima dominantan je problem infrastruktura - nedostaje školski prostor. Istovremeno, imamo dosta škola s malim brojem učenika, a viškom prostora. Treba gradiiti nove škole i raditi na racionalizaciji školske mreže, sa fokusom na male škole.

Sistem je, i pored dobrih rješenja za decentralizaciju, prije nekih 15 godina, sada ponovo centralizovan - preko izbora direktora javnih škola, i zapošljavanja u školama, Centar za stručno obrazovanje nije više institucija socijalnih partnera; obrazovni programi su nekritički, bez analiza, sadržajno smanjivani što se odrazilo i na kvalitet udžbenika, smanjen je nedjeljni broj časova u devetogodišnjim školama za 10 odsto. Time je za jednu godinu smanjena dužina učenja djece u obaveznom devetogodišnjem obrazovanju. Upozoravajuće je to da smo na posljednjem mjestu u Evropi po vremenu učenja u obaveznom obrazovanju! Ukinuto je Građansko vaspitanje kao obavezni predmet u osnovnoj školi, evolucija i Darvin se ne uče u programima biologije, pominju se samo u gimnazijskim programima, istorija i geografija se skoro ne izučavaju u srednjim stručnim školama (70 odsto srednjoškolske populacije), a da ne govorimo o umjetničkim predmetima.

I da ponovim, obrazovni sistem je nedopustivo politizovan i klerikalizovan. Recimo, neke škole ne rade u dane svetaca koji su porodične slave, nastavnici sa djecom obilježavaju u školama vjerske praznike, i to dominantno pravoslavne, ne vodeći računa o djeci koja ne pripadaju pravoslavnoj, ili pripadaju drugim konfesijama, ili ne pripadaju nijednoj.

Porazni su rezultati PISA testova, međunarodnih takmičenja, ali i eksterne mature (koji su tek prošle godine, po riječima aktuelne ministarke Jakšić- Stojanović bili realni kada su uvedene strože kontrole i detektori). Zbog čega je to tako?

BACKOVIĆ: Kao prvo treba raditi na suzbijanju sveopšteg pada etičnosti i integriteta u našem društvu, koja jednako snažno pogađa školu, nastavnike, đake i roditelje. Laž i krađa su svakodnevna pojava. I djeca i mladi kradu na ispitima uviđajući (po ponašanju odraslih i odgovornih) da im za zaposlenje i uspješnu karijeru sjutra - nije potrebno znanje. Možete postati ministar ili direktor ili poslanik a da nijeste regularno studirali, možete kupiti diploma na autobuskoj stanici, ili završiti fakultet nakon dvije ili tri decenije od upisa, i to najčešće kada vam se osmjehne ministarska ili druga visoka funkcija.

Strože kontrole i procesa ovog ispita i svih učesnika u njemu mogu popraviti rezultate, ali ne mnogo. Za radikalno poboljšanje uspjeha trebaće mnogo vremena da bi se stvorili bolji uslovi za kvalitet nastave i učenja, za rad i boravak djece u školama. Najvažnije, mora se radikalno mijenjati način rada sa djecom i njihova motivacija da uče i razumiju kako im to koristi da rješavaju razne probleme, akademske i životne. Zatim, bolje selektovati buduće nastavnike i školovati ih tako da znaju kako da razvijaju kritičko mišljenje kod djece, da rade po savremenim metodama nastave i učenja itd. Naravno, sve to podrazumijeva da i inicijalni programi na fakultetima za buduće nastavnike - moraju biti potpuno u tom duhu. Nastavnik koji u toku vlastitih studija nije imao takva iskustva učenja i rada - teško će odgovoriti zadatku savremene nastave i sve složenijim potrebama djece i mladih. Ni dodatne obuke neće sasvim riješiti taj veliki problem nekompetentnosti nastavnika.

Porazni su rezultati čitalačke pismenosti na PISA testiranju. Tako je na PISA testiranju 2022. godine, među našim petnaestogodišnjacima bilo svega 47 odsto funkcionalno pismenih (prosjek u zemljama OECD je 74 odsto). Funkcionalno nepismeni učenici dominiraju u srednjim stručnim školama - zaostaju čak dvije godine učenja za gimnazijalcima!! Možemo pretpostaviti kako izgleda njihovo studiranje i sa kojim znanjem ovi učenici izlaze sa studija.

 Univerzitet Crne Gore je nijem na dešavanja u obrazovnom i kulturnom prostoru Crne Gore. Nema reakcija na porazne rezultate znanja, niti je uvedeno polaganje prijemnih za upis na fakultet što je bilo najavljeno nakon skandala sa maturskim ispitom kada su učenici masovno prepisivali, a ministar prosvjete Vojinović ih nagradio peticama, nakon pritiska javnosti... Kakva se poruka šalje iz akademske zajednice đacima ali i društvu? 

BACKOVIĆ: Objašnjenje za ćutanje Univerziteta Crne Gore možda možemo naći u planu realizacije nazovimo ga - opšteg klerikalnog projekta u Crnoj Gori. Time se može objasniti i izbor aktuelnog rektora, kao i izbori mnogih dekana. Sjetimo se izjave aktuelnog rektora na konferenciji „Borba Rusije i Srbije juče i danas“ još prije punih deset godina, 2015. godine: „Najznačajniji i najvitalniji proruski društveni organizam u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva. To je ogromni potencijal koji Rusija nije u potpunosti iskoristila“. Ne treba zaboraviti ni kako je UCG branio „svetinje“ 2020. godine.

Kada pominjem klerikalni projekat obratite pažnju da se peticija o vjeronauku potpisivala na skupštinskoj platformi i da je 6.000 potpisa sakupljeno za samo nedjelju dana? Mislite li da je sve to bilo spontano ili da je stvar nekog dogovora predsjednika Skupštine i vrha SPC u Crnoj Gori? Do danas ne znamo više ni o tome ko je inicijator ove peticije i koliko je zaista kredibilan predlagač i da li je učenik srednjoškolac ili svršeni maturant ili tek brucoš, teško je ući u trag tome.

Kada govorimo o upisu na univerzitetske jedinice treba pogledati međunarodnu praksu i iskustvo. Za upis na univerzitete (npr. Francuska, Slovenija, Rusija) uobičajeno se koriste rezultati ispita sa državne mature ili nacionalni-državni testovi znanja (kao Engleska, SAD, Kina, Brazil, Turska, Švedska, Južna Koreja itd).

Naše opredjeljenje je bilo da rezultat maturskog ispita bude kvalifikacija za upis na univerzitete. Jedan ispit za sve maturante trebalo je da otkloni sve neujednačenosti ocjenjivanja znanja iz srednjih škola.

Prosvjetne vlasti moraju obezbijediti regularni eksterni maturski ispit i preispitati odluku da li gimnazije i srednje stručne škole treba da imaju isti maturski ispit.

Nezakonito i sramotno poništavanje već ocijenjenog maturskog ispita i nagrađivanje prepisivanja-krađe na ispitu tokom aprila -maja 2023. mogao je da uradi neko ko je zaboravio vaspitnu ulogu prosvjetnog radnika i grubo narušio kompetencije i integritet svih nastavnika - članova tih komisija, i poslao brojne opasne poruke maturantima, od kojih su mnogi i oštećeni, u poređenju sa „peticama nagrađenim“ njihovim vršnjacima. Sramota će biti i za pravosudni sistem ako ovo očigledno nedozvoljeno djelo ne bude imalo sudski epilog ni nakon pune dvije godine.

Kada se ministri i druge osobe iz vlasti sudski ne procesuiraju zbog očiglednih kršenja zakona onda se građanima, a posebno djeci i mladima, šalje poruka da i oni ne poštuju zakone. Bezakonje nas vodi u anarhiju gdje vlada zakon silnog, neznavenog, bahatog, opasnog po društvo u cjelini, s dugotrajnim posljedicama.

UCG – primjer odsustva kritičke misli

POBJEDA: Samo tri fakultetske jedinice su podržale zahtjeve neformalne studentske grupe „Kamo śutra?“ koji su upućeni Vladi nakon tragedije na Cetinju, kojima se traži bezbjedno, sigurno, građansko i zdravo društvo. Malu grupu studenata nijesu podržale kolege kojih je oko 20.000. Da li smatrate da je politički uticaj bio presudan, nezainteresovanost ili strah od rektora, a studente od profesora i dekana?

BACKOVIĆ: Ne znam da li je u pitanju strah od rektora ili politički uticaj, može biti i jedno i drugo, ali mi to izgleda kao očigledno odsustvo etike, intelektualne autonomije i kritičke misli. Kada se jedna akademska zajednica, kao što bi trebalo da je UCG, njeni profesori i studenti, svedu na zakone funkcionisanja grupe, onda je istoj potreban samo vođa koji će misliti i upravljati u ime svih. Takvog vođu UCG sada ima.

UCG nije više zajednica autonomnih pojedinaca sa visokim ličnim i akademskim integritetom, izuzimajući neke pojedince i fakultete. To je loše ne samo za odnos UCG prema državi, to je loše, u prvom redu, i za nauku kojom bi trebalo da se bave na UCG. Ako analizirate rad pojedinih jedinica UCG, mogli biste zaključiti da funkcionišu kao više škole, bez ili sa poprilično sumnjivim naučnim radovima. Mogla bi se analizirati znanja i vještine sa kojim izlaze svršeni studenti sa UCG. Šta mislite kakav bi rezultat bio?

Kankaraš glas slobodnog pojedinca

Svjedočimo i situaciji da je profesor Mato Kankaraš kažnjen zbog toga što je kritikovao bivšu direktoricu podgoričke gimnazije jer nije pružila pravovremenu zaštitu učenici koja je seksualno uznemiravana od profesora. Biljana Vučurović je sada savjetnica predsjednika Skupštine, a novi direktor kažnjava profesora u disciplinskom postupku gotovo jednako kao i profesora predatora Radomana Čečovića. Imaju li profesori glas?

BACKOVIĆ: Mladi profesor Kankaraš može biti primjer slobodnomislećeg, odgovornog pojedinca, posebno kada ga posmatramo u akademskom ambijentu kakav su gimnazije i škole, gdje je svaki nastavnik i model mišljenja i ponašanja za učenike. To što mu se desilo u Gimnaziji pokazuje da to nije elitna škola, kako se u javnosti predstavlja, da je i ona poklekla pred svim ovim nepoželjnim uticajima na sistem obrazovanja. Vjerujem da ima još mnogo profesora kao što je Kankaraš. Nažalost, ne govorimo jasno ni odgovorno o tome zašto svi oni biraju da ćute.

Savjetničko mjesto bivše direktorice, kod predsjednika Skupštine, samo je jedna ilustracija postojanja čvrste veze između politike i obrazovnog sistema.