Teška ekonomska situacija, konstantan rast cijena u supermarketima i velika nemaština, pogađaju svakog građanina Crne Gore, posebno najranjivije grupe ljudi, čija su primanja ispod prosječne zarade ili minimalca.

I, što se čovjek više suočava sa novim “udarcima”, sve više je i onih koji su spremni da stanu u odbranu, te priteknu u pomoć, kaže koordintor programske aktivnosti Crvenog krsta Nikšić Goran Damjanović za Dnevno.me.

Nekada nam je, ipak, potreban pokretač, ističe naš sagovornik.

“Takvi smo uvijek bili. Kada se dešava nešto, kao npr. neka nesreća, svi smo tu da damo krv. Ako nekoj porodici treba da se pomogne, dosta ljudi se odmah javi. Nije da nijesmo human narod, ali nekako uvijek treba neko da nas pokrene. Teško da će se neko sam sjetiti, čast izuzecima, da odvoji dio svojih primanja ili da se sam sjeti da dođe da da krv. Kao narod, pojedinačno smo dosta loši na primjerima humanosti, ali kolektivnu svijest imamo dosta razvijenu”, navodi Damjanović.

Podsjetimo, od 29. novembra do 6. decembra obilježava se sedmica Crvenog krsta, a parolu da su “humanost i jedinstvo naša najveća snaga”, podržali su brojni građani grada pod Trebjesom.  

Prema riječima Damjanovića, u toj opštini je evidentirano 980 porodica i pojedinaca kojima je pomoć potrebna. To su, kaže, svi oni koji su dokumentacijom stekli pravo na neku vrstu pomoći.

“Nama se svi javljaju za pomoć. I porodice, i pojedinci i staračka domaćinstva na ruralnom području, kao i RE populacija. Veoma je veliki pritisak, dosta se stvari promijenilo što se tiče primanja, uvećane su penzije, tako da je dio nekih naših korisnika izgubio pravo na pomoć, što mi je opet drago jer sada imaju neka normalna primanja. Sa druge strane, inflacija i cijene dovele su do toga da je to negdje i dalje anulirano. Vrlo je teško podvući crtu i reći “e on ima 300 eura i on nije u stanju socijalne pomoći”. Potrebno je sagledati više socijalnih aspekata, kako bi utvrdili da li nekome treba pomoć ili ne treba. Samo na našem spisku je 980 regularno prijavljenih. Taj broj je naravno mnogo veći, ali dosta njih je obuhvaćeno nekom pomoći države”, navodi Damjanović.

Foto: Crveni krst Nikšić

Iz nikšićkog Crvenog krsta, dodaje on, najviše nastoje da pomognu onima koji nigdje ne rade, zdravstveno ugrožene porodice, kao i starije osobe.

Kad se sve sabere i oduzme, Damjanović navodi da je broj ljudi kojima je pomoć potrebna danas manji nego prije pet godina.

Razlog tome jesu iz godine u godinu uvećana primanja.

“Dosta njih je zahvaljujući porastu minimalca obezbijedilo pristojna primanja i prešlo granicu siromaštva, pa koliko toliko pristojno žive. Opet, sa druge strane imamo taj problem inflacije. Sve je veći broj starijih i generalno osoba o kojima niko ne vodi računa, što je jedna problematična kategorija”, dodaje on.

“Svake godine se donira oko 50 hiljada eura vrijednosti”

U duhu pomoći, naš sagovornik objašnjava da Crveni krst iz Nikšića dva puta godišnje organizuje sabirne akcije, u kojima građani putem njihovih volontera, kupuju osnovne životne namirnice, nakon čega oni prave pakete, koji završe kod socijalno ugroženih porodica.

Tako su, akcijama koje sami organizuju, a koje nemaju veze sa donacijama, samo u posljednja dva mjeseca podijelili 120 vaučera od 100 eura, za osobe starije od 65 godina.

“To je nekih 12.000 eura ukupno. Donacijama Pivare Trebjesa u poslednjih pet godina, doniramo veliki broj vaučera. Preko sabirne akcije smo obezbijedili nekih sedam hiljada eura pomoći. To je podatak koji se odnosno samo na posljednja dva mjeseca. A prije toga, kroz donaciju invalidskih kolica i drugih akcija, donirali smo oko 20 000 eura. Znači, svake godine negdje oko 50 000 eura vrijednosti podijelimo što u vaučerima, hrani i slično”, ističe Damjanović.  

Pomoć resornih institucija ne nedostaje, svi pružaju onoliko koliko mogu, konstatuje naš sagovornik, ali problem predstavlja to što se ne može svima pomoći u onoj mjeri u kojoj bi oni htjeli ili bi trebalo da im se pomogne.

Situaciju otežava i to što, kako kaže, socijalni karton još ne funkcioniše na način na koji bi trebalo da funkcioniše, i onda se desi da se preklapaju pomoći.

Foto: Crveni krst Nikšić

Ljudi skloniji pružanju pomoći kroz akcije, “ničim izazvani” teže

Kad je posrijedi doniranje hrane hrane i osnovnih životnih namirnica, Damjanović navodi da je mali broj onih koji se sjete da sami  donesu, već se obično priključe kada budu organizovane sabirne akcije.

Pojedinačno, kaže on, “rijetko ko donese.”

Sve što rade, konstatuje naš sagovornik, rade iz dobre volje i ne očekuju zahvalnost. Ipak, nije rijetko da pojedinci reaguju nezahvalno.

“Ima ljudi i da im donesete sve živo, i oni će opet biti nezahvalani i očekivaće od drugih da im pomažu i da ih izdržavaju. Bude nam krivo kada ljudi koji su zdravo sposobni i koji mogu da rade, obično traže pomoć, što bi trebalo da bude suprotno. Mi prije svega gledamo porodice koje zbog zdravstvenog ili nekog drugog stanja nemaju mogućnost da vode računa o sebi. Ljudi moraju sami sebi prvo pomoći, da bi im drugi pomogli. Ne mogu očekivati da ih institucije hrane”, kaže on.

Takve stvari, najviše su se dešavale u vrijeme kovid-a, kada su određeni ljudi pokušali da zloupotrijebe nečiju dobrotu.

“Uvijek apelujemo na ljude, na njihovu savjest prije svega, da u takvim stvarima moraju biti svjesniji da postoji neko ko je u težoj situaciji od njih. Nažalost, ne možemo svuda stići, nama su ograničeni resursi”, dodaje on.

“Najstariji aktivni volonter ima 70 godina, najmlađi predškolskog uzrasta”

Sreća je, kaže Damjanović, što organizacija Crvenog krsta u Nikšiću počiva na volonterima, te dodaje da Nikšićani imaju razvijen volonterski duh.

Podsjeća da, u okviru Crvenog krsta, funkcioniše i Klub mladih volontera, uzrasta djece od srednje škole do 28 godina.

“Pored njih imamo i Klub volontera starijih osoba. To su ljudi koji imaju preko 60 godina starosti, koji su jako aktivni i to je jedini klub za starije osobe koji funkcioniše na teritoriji opštine Nikšić. Oni se uključuju u svaku našu akciju što je, kada je bila situacija sa kovid-om, pokazalo koliko je bitno imati volontere”, kaže naš sagovornik.

Navodi da najaktivniji stariji volonter ima 70 godina, koji je inače i dugogodišnji davalac krvi.

“Imamo i starijih volontera, oko 80 godina, ali oni se s vremena na vrijeme uključe. Što se tiče najmlađih volontera imali smo nekoliko akcija sa djecom predškolskog uzrasta, koji su prvi razred osnovne škole, iako su mali imaju razvijenu svijest da hoće da pomognu. Kad ih ljudi vide, onda se i oni uključe. Više su motivaciona poruka drugim ljudima nego što fizički mogu da rade”, zaključuje Damjanović za Dnevno.me.