Svakog dana u šest ujutru Dijana Vukmanić uzima u ruke metlu i kreće na posao, za koji na Birou rada u Herceg Novom skoro nikada nema zainteresovanih. Ona održava čistoću u rejonu glavne gradske ulice i još desetak sporednih.

U Herceg Novi je došla prije više od trideset godina, bježeći od rata: „Došla sam 1992. iz Sarajeva , sa troje djece. Bili smo u kolektivnom smještaju u Baošićima nekoliko godina. Slučajno sam na radiju čula oglas da „Čistoća“ traži radnike. Prijavila sam se i počela da radim 1995.godine. Punih 29 godina sam na ulici, sa metlom u ruci .

Sa metlom sam odgojila svoju djecu, odškolovala ih i dovela do zaposlenja“,priča Dijana.

U Sarajevu je živjela potpuno drugačije. Kaže da je imala svoju radnju, nekoliko radnika, stan .. i da je preko noći ostala bez svega.

U novu, nepoznatu sredinu došla je zbog rata, ali se nije obeshrabrila: „ Nije mi bilo teško da donesem odluku da počnem da čistim ulice, jer čovjek se navikne na sve. Sada imam 60 godina i i dalje se trudim da radim najbolje što mogu.Čistim ulice, kao što čistim svoju kuću“.

Novljani prepoznaju Dijanin rad, cijene ga i nagrađuju, pa su joj 2011. dodijelili posebno priznanje za doprinos čistoći grada. Kaže da je zahvaljujući ovom poslu stekla mnogo prijatelja i doživjela lijepih trenutaka. Uvijek su joj motiv bila djeca, jer joj je cilj bio da ih izvede na pravi put.

„Događalo se mnogo puta da dok radim nađem neki telefon, dokumente, novačanik. To uvijek vratim, odnesem u MUP, jer meni tuđe ne treba. Najviše volim da zaradim svoj novac!", ističe Dijana.

Preko humanitarnih organizacija dobila je stan na korišćenje, a djeca su sada već odrasli ljudi koji mogu da obezbijede svoju egzistenciju.

Na ulici je i po kiši i po suncu, kad je hladno i kada su visoke temperature, a za turiste i mještane ima samo jednu poruku – da smeće ostavljaju u kontejnere ili korpe i da cijene više rad i trud radnika u Čistoći, jer taj posao nije nimalo lak.

Bilo je tokom tri decenije i problema sa zdravljem i nemaštine i nepravde, ali Dijana o tome ne želi da govori. Bitno joj je da je sada zadovljna: „ Svega je bilo, ali bila sam mlađa i mogla sam da radim dodatne poslove.Čistila sam apartmane, kuće, ulaze zgrada. Sada to ne radim, zadovoljna sam platom i nadam se da ću do penzije raditi istim tempom“.

Dijana je primjer vrijednog i dobrog radnika. Njen trud doprinosi ljepšem izgledu grada, a njen životni optimizam i odnos prema poslu zaslužuju poštovanje.