Ultimativna vrijednost koju moramo “oživjeti” u crnogorskom društvu je istina. To je prije više od godinu u intervjuu za Dnevno poručio stručnjak za psihologiju i komunikaciju Srđan Vukčević. 

I sada bi mogli postaviti identična pitanja, dobili bi vjerovatno iste ili slične odgovore, i najvažnije(najporaznije) istina je da smo i dalje isuviše daleko od poruke našeg sagovornika.

Tim prije, zbog mentalne higijene u vrlo konfuznom vremenu podsjećanje na intervju koji smo uradili 1. februara 2023.

***

Konstruktivno liderstvo podrazumjeva efektivnost, skromnost i žrtvovanje, i kao takvog ga nema u Crnoj Gori, ocjenjuje u razgovoru za Dnevno.me Srđan Vukčević, biznis trener i osnivač kompanije Blue Coach koja je zastupnik čuvene svjetske firme Hogan za procjenu liderskog potencijala.

U Crnoj Gori je popularnost sve, kaže naš sagovornik.

“Težnja da budete voljeni i popularni su neki od najboljih načina za unaprjeđenje. To vidimo i po našim političarima. Što slađe i što više obećanja. Zato se u politici mjeri popularnost, a ne rezultati. Politika je puna tzv. praznih odijela”.

Ultimativna vrijednost koju moramo “oživjeti” u crnogorskom društvu je, kako ističe, istina.

“Uvijek me fasciniralo koliko ljudi voli da živi od obećanja i koliko im je teško da čuju istinu. Političari znaju jako dobro da to iskoriste. Ja ako govorim o realnosti i istini broj jedan sam im neprijatelj. To je moj izbor i volio bih da je to izbor svakog čovjeka koji zna više i bolje od onih koji se trenutno nude kao vlasnici znanja i imanja”.

Ocjenjuje i da je politička kultura u Crnoj Gori specifična, te da se u javnosti više cijene oni koji su popularni i obećavaju, nego oni koji bi nešto radili.

“Dok god postoje 'naši' i 'njihovi' mi ne možemo naprijed. To je dokaz da smo na brodu u kojem dio ljudi vesla naprijed, a dio nazad", poruka je sagovornika portala Dnevno.me.

Dnevno: Koliko je Crna Gora daleko od vremena u kojem će političari zaista raditi u korist građana, i u kojem će konačno postojati jasna “računica”: političari odgovorniji, građani glasniji i zahtjevniji? (Ne)moguća misija?

Vukčević: To je teško predvidjeti. Naša politička kultura je specifična i više se u javnosti cijene oni koji su popularni i obećavaju nego oni koji bi nešto radili. Kada građani ukazuju na greške često su izloženi napadima od političara i to je trend koji se samo nastavio nakon promjene vlasti.

To što se nastavio trend ukazuje da to nije odlika bilo koje partije već liderska i ljudska falinka. Isto važi i za partijska zapošljavanja, korupciju. Političari to koriste da bi etiketirali svoje protivnike. Vidjeli smo, međutim, da svaka partija u svojim redovima može iznjedriti “kandidate” za SDT. Prema tome, nije to odlika jedne partije već odlika mentaliteta jednog dijela ljudi u Crnoj Gori, koji su zbog liderskog sistema i partitokratskog načina kako se dolazilo i dolazi do vrha socijalne ljestvice liderstva vidjeli svoju šansu da dođu na vrh.

Dnevno: Ko može, odnosno da li postoji neko/ nešto da kormilo u Crnoj Gori (pre)okrene u drugu stranu - stranu u kojoj podjele neće biti konstanta ili bar neće biti ovoliko izražene kao danas - „naši“ i „njihovi“?

Vukčević: Dok god postoje “naši” i “njihovi” mi ne možemo naprijed. To je dokaz da smo na brodu u kojem dio ljudi vesla naprijed, a dio nazad. Ne postoji gora stvar za jednu zemlju i za njenog građanina nego da ne zna ko je i što je i kako mu se zove zemlja u kojoj živi. To je vrhunac političkog sluđivanja.

Za mene je ovo Crna Gora, zemlja svih vjera i nacija. S ponosom bi svaki građanin ove zemlje trebao da kaže da je crnogorski građanin. Mi smo, međutim, još daleko od toga.

Dnevno: „Pametni, sposobni i kvalitetni ljudi s razlogom izbjegavaju politiku zbog prljavosti koju ona sa sobom nosi. To je, međutim, upravo jedan od razloga što se na odgovornim pozicijama laktaju manje sposobni, a glasni i oni koji imaju talenat da obećavaju. Mi ih u struci jednostavno zovemo - "prazna odijela", to su Vaše riječi. Koliko imamo „praznih odijela“ u Crnoj Gori i ko ih najviše „nosi“?

Vukčević: Lidere posmatram kroz dvije kategorije: efektivni i uspješni. Uspješni lako stižu do pozicije moći, ali su njihovi rezultati dugoročno loši za zajednicu, a populizam i demagogija su njihov glavni alati. Efektivni su usmjereni isključivo na rezultate, sumnjaju u sebe i svoje postupke, preispituju se, donose odluke inkluzivno, vode brigu o ljudima. I zahtjevni su i podržavajući istovremeno. Običan čovjek ih teže prepoznaje, ali zato biznis odmah.

Jednima je prirodno polje politika, a drugima biznis. Ako želite da budete efektivan lider (onaj koji postiže trajne, superiorne rezultate), tada će biti trenutaka kada se određenim grupama nećete svidjeti. Ako želite da budete uspješan lider (onaj koji bude unaprijeđen), nemojte me ni slušati. Težnja da budete voljeni i popularni su neki od najboljih načina za unaprjeđenje. To vidimo i po našim političarima. Što slađe i što više obećanja. Zato se u politici mjeri popularnost, a ne rezultati. Politika je puna “praznih odijela.”

Dnevno: Ko će „platiti“ ogroman „saldo“ nastao zbog neozbiljnosti javnih politika u Crnoj Gori, a koje dostižu, čini se, vrhunac?

Vukčević: Postoji pravilo u ekonomiji koje kaže da loši ekonomisti gledaju samo kratkoročne efekte neke akcije ili politike, a dobri dugoročne. Tek nam slijedi podvlačenje crte svih ekonomskih i političkih akcija u prethodnom periodu.

Dnevno: Mišljenja ste da i su teškoće ljudi u Crnoj Gori i na Balkanu ukorijenjene u kulturi siromaštva i traume koje se prenose kroz generacije. Šta ste tačno mislili pod tim?

Vukčević: Ova kultura se ogleda u nedostatku društvenog napretka, nedostatku ekonomskih mogućnosti i odsustvu nade za budućnost. Ekonomski problemi su vezani za pustošenje zemlje kroz kriminal i korupciju, devastaciju prirodnih resursa, neznanje i finansijsko neznanje, nedostatak jednakih šansi za sve (ista startna linija) i nezaposlenost (posebno u razvojnim industrijama).

Kulturološki izazovi su vezani za kulturu siromaštva i kulturu traume. Kultura siromaštva se kod nas prenosila s generacije na generaciju.

Ona podrazumijeva da se preziru i rad i štednja, a glorifikuje potrošnja i konzumacija. Kultura siromaštva se potvrđuje i brojem ljudi koji radi u državnoj administraciji i brojem mladih ljudi koji bi preferirao da radi tamo u odnosu na neki privatni posao ili izloženost tržišnim principima poslovanja.

Ona se ogleda i u želji da se ljudi bave politikom isključivo da bi zarađivali novac ili ličnu slavu i moć, a na uštrb opšteg dobra. Kultura traume proizilazi iz nasilja koje su različite grupe sprovodile jedne prema drugima vjekovima a nama bliže - decenijama. Otuda i nasilje u porodici, droga, siromaštvo i neuspjesi u školi. Naša djeca su, takođe, svemu ovome izložena u kontinuitetu.

Dnevno: Na čemu se mora zasnivati rast svakog društva, pa i crnogorskog?

Vukčević: Nama je potrebna asabija od Ibn Kalduna, a ona se odnosi na sposobnost ljudi da se udruže i djeluju zajedno u interesu zajednice, što je ključno za održanje društva i osiguravanje njegove stabilnosti. To je najveći stepen solidarnosti i kohezije u društvu.

Dnevno: Biznis ste trener i osnivač kompanije Blue Coach koja je zastupnik čuvene svjetske firme za biznis procjene Hogan, a koja na osnovu tri vrste testa može da predvidi da li se u nekome krije top liderski potencijal. Kako biste nam približili šta je Hogan procjena?

Vukčević: Hogan je svjetski lider u procjeni ličnosti za radnu populaciju. Tačno je da postoje tri procjene koje jednostvano mogu objasniti na sljedeći način: šta osoba želi (koji su joj motivi i vrijednosti, zbog čega ujutru ustaje iz kreveta), da li ima snage da ostvari to što želi (njen potencijal i snage) i dje će da zabrlja (koje destruktivne tendencije može da ima u interpersonalnim odnosima).

Hogan sa veoma velikom vjerovatnoćom predviđa liderska ponašanja i daje donosiocima odluka okvir na koji se pouzdano mogu osloniti u selekciji, regrutaciji, planiranju razvoja talenata za liderstvo, liderskom nasljeđivanju i razvoju lidera na svim nivoima u organizaciji.

Foto: Privatna arhiva/Blue Coach

Dnevno: Na osnovu dugogodišnjeg iskustva, kako bi definisali liderstvo i ima li konstruktivnog liderstva u Crnoj Gori?

Vukčević: Liderstvo je sposobnost izgradnje i održavanja timova koji imaju visoke performanse. Liderstvo se treba posmatrati iz perspektive grupne efektivnosti. Bloom i Van Reenenova studija iz 2007. koja je obuhvatila 732 proizvodne kompanije u Americi, UK, Francuskoj i Kini i 4000 u Aziji pokazala je da kompanije koje koriste dobre menadžment prakse zarađuju više novca i imaju bolje rezulate u svim ključnim indikatorima performansi.

Najbolje vođene kompanije su multinacionalne kompanije; najgore vođene kompanije su u vlasništvu države ili druge generacije porodice koja je osnovala kompaniju.

Subjektivna mišljenja biznis gurua, govornika i bivših izvršnih direktora su bez podrške u stvarnim podacima i efektima. Zabavni su, vole ih mladi i oduševljeno ih citiraju. Nažalost, dovode nas u zabludu. Harizmatsko liderstvo je mit. Dobro je za tog lidera, ali ne mora da znači da je dobro za grupu. Nažalost, većina harizmatičnih lidera budu “prazno odijelo.”

Prema analizi Hogana, u 20. vijeku 167 miliona ljudi je ubijeno iz političkih razloga. Oko 30 miliona je ubijeno od osvajačkih armija. Oko 130 miliona je ubijeno od sopstvenih vlada. Liderstvo je često pitanje života i smrti a ne ćef HR sektora.

Mi smo daleko od konstruktivnog liderstva. Ono podrazumijeva efektivnost, skromnost i žrtvovanje. U Crnoj Gori je popularnost sve.

Foto: Privatna arhiva/Blue Coach

Dnevno: Budući da Blue Coach postoji blizu 15 godina, koliko su lideri u Crnoj Gori (bili) spremni za Hogan procjenu?

Vukčević: Mnogo ljudi u Crnoj Gori uradilo je Hogan procjene kod nas i vjerujem da im je ona dala stratešku samosvjesnost. Biznisi su dosta otvoreniji za Hogan sada nego kad smo počinjali. Jedan od prvih ljudi koji je uradio Hogan jeste Dragan Adžić, čovjek kojeg smatram istinski efektivnim liderom. Radan, vrijedan, skroman, ambiciozan bez arogancije, posvećen poslu i ekipi, požrtvovan za ekipu i porodicu.

Dnevno: Koliko smo kao društvo spremni na konstantne promjene, i da sebe priupitamo: šta ako nijesam u pravu, gdje giješim? I još važnije, koliko smo spremni da druge pitamo to isto?

Vukčević: Efektivni lideri konstanto rade refleksiju svog ponašanja. Potrebna je skromnost nasuprot aroganciji da biste to mogli da radite. Problem za svaku organizaciju i za društvo je da tišina pobijedi glas, kao što to često biva. Ali zašto? Zato što su karte naslagane u korist ćutanja.

Zato lideri moraju biti kristalno jasni da nije samo bezbjedno govoriti, već je to obaveza svakog člana društva ili organizacije. Lideri moraju svakodnevno vježbati male intervencije kako bi snizili prag za govor.

Dnevno: Osnivač terapije smisla Viktor Frankl kaže da se sve čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim datim okolnostima… Vi kažete, pak, da je ovdje (u Crnoj Gori) žrtva samo slobodan građanin oduvijek bio i ostao. Koja je to vrijednost, ultimativna koju moramo oživjeti u crnogorskom društvu?

Vukčević: Istina. Uvijek me fasciniralo koliko ljudi voli da živi od obećanja i koliko im je teško da čuju istinu. Političari znaju jako dobro da to iskoriste. Ja ako govorim o realnosti i istini broj jedan sam im neprijatelj. To je moj izbor i volio bih da je to izbor svakog čovjeka koji zna više i bolje od onih koji se trenutno nude kao vlasnici znanja i imanja. Nemojte da vam ne treba ništa u životu jer su vam sve obećali. Pitajte baku ili djeda što misle o obećanjima. Mahatma Gandi je rekao: “Držanje naroda u bijedi i neznanju, najgori je oblik nasilja.”