Ljepota, stil, odmjerenost i harizma samo su neki od epiteta koji i u osmoj deceniji krase Rajku Kujundžijević iz Budve. Uvijek nasmijana, vedrog duha i sjajnih ideja svakodnevno dokazuje da je s pravom smatrana jednom od najljepših Crnogorki, a i Jugoslovenki.

Naime, prije više od pola vijeka bila je dvostruka mis Crne Gore, a potom i druga pratilja mis Jugoslavije. Iako veoma mlada, rano se okušala u svijetu mode a potom ga rano i napustila. Danas, decenijama kasnije, živi u našoj metropoli turizma mirnim porodičnim životom. Bavi se slikarstvom, ima svoju školu za umjetnike, piše... Na modne piste i minule dane podsjećaju je, kaže, samo sačuvani natpisi i naslovnice popularnog „Bazara“.

U razgovoru za Dnevno.me Kujundžijević se „vratila“ u davna vremena. Prisjetila se kako su izgledala takmičenja ljepote, kakav je osjećaj biti zvanično najljepša žena u zemlji i šire, a govorila nam je i o svojoj nepresušnoj ljubavi – slikartvu.

Dvaput ponijela titulu najljepše Crnogorke

Iako nije imala ambicije da se bavi modom, Kujundžijević je čak dvaput uzastopno ponijela titulu najljepše žene u našoj zemlji i to davne 1968. i 1969.

„U to vrijeme kada sam izabrana za mis Crne Gore bilo je prestižno uzdići se na tron. Ja nijesam imala želju da budem model, manekenka... Moj kreativni duh je lutao, htjela sam da postanem modna kreatorka“, počinje Kujundžijević priču za naš portal.

Foto: Privatna arhiva

Titula joj je, kaže, donijela ogromno samopouzdanje, ali i ljubomoru mnogih.

„Takođe su mi rijetko prilazili muškarci iz straha da ću ih odbiti. Što se više u životu uzdižete, na tom vrhu ste usamljeniji. To mi se potvrdilo više puta u životu, i u radosti i u dubokoj tuzi. Tu je čovjek potpuno sam... Do same ličnosti je kako napraviti ravnotežu i opstati“, priča nam Kujundžijević.

Prisjeća se da joj ni kraj pameti nije bilo da zakorači na modnu pistu, a kamoli da se tada prijavi za izbor ljepote. Sve se, kaže, desilo neočekivano kada su je pronašli organizatori takmičenja.

“U Kotor je tada došla predstavnica prestižnog časopisa ‘Bazar’, čuvena modna ikona Tamara Bakić. Po preporuci sugrađana zamolila me da zajedno ručamo i da, sem ljepote, vidi i moje ponašanje, stil… Izbor se održavao na Kanli kuli u Herceg Novom. U žiriju su mi bili slikari Vojo Stanić i Mario Maskareli. Drugih se sada ne sjećam. Bila sam toliko isprepadana da sam dobila temperaturu”, navodi naša sagovornica.

Ubrzo se, kaže, ispostavilo da je dobijanje titule mis Crne Gore i lente bilo samo početak njenog puta.

“Počeli su pozivi za reklame ili modne revije. Sve to mi nije pričinjavalo zadovoljstvo. Ja sam u sebi njegovala drugu vrstu ljepote i čežnju za fimskom ljubavi. Mislim da je to san svake mlade djevojke”, iskrena je Kujundžijević.

 Foto: Privatna arhiva

No, i uprkos drugačijim snovima, makar po mišljenju organizatora, nije bilo vrijeme za odustajanje od svijeta u koji je tek zakoračila. Tako je 1969, samo godinu nakon prvog uspjeha, uslijedilo još jedno takmičenje.

“Dobijem telegram iz Bazara da dođem na predstojeći izbor u Budvi. Krenem, stopiram sa bratom u pratnji, misleći da ću zvanično predati lentu sljedećoj mis. Međutim, dočeka me sekretarica ‘Bazara’ Ruška Jakić i kratko kaže: ‘Uzmi garderobu što sam ti ostavila i idi da se takmičiš i ove godine’. Ja u šoku, kažem da ne želim, već sam jednom bila prva. Ona me gurne i dodaje – ‘nemamo kompletnu ličnost, idi pa vidi... Ja među djevojkama, nesigurna, sve me gledaju podozrivo. Govorim sebi ‘Hajde se ti snađi Rajka’. A one, svaka mi se čini ljepša od druge. No, ipak se publika i žiri saglasiše te ja i te godine uzeh drugu lentu”, prisjeća se naša sagovornica.

Rajkina ljepota očarala cijelu Jugoslaviju

Dodaje da i godinama kasnije pamti svaki detalj izbora. A kako i ne bi kada je iste godine proglašena i za jednu od najljepših žena Jugoslavije.

“Bila sam druga pratilja mis Jugoslavije, izabrana pred 22 miliona ljudi. Tog ljeta sam upoznala i budućeg supruga dr Nikolu Kujundžijevića i pomislila eto moje filmske ljubavi. Ali u životu je nešto sasvim drugo. Ko mi je kriv što sam sanjar i u duši umjetnik, što je kasnije došlo do izražaja. I iz ‘Bazara’ su saznali da se udajem i to mi je, što se tiče mode, bilo dosta”, dodaje Kujundžijević.

“Sugrađani su bili ponosni što sam iz njihovog grada”

Rođena Kotoranka ne krije da su ponos zbog njenog uspjeha osjećali svi sugrađani.

Foto: Privatna arhiva

“Mene nikada nije bilo briga ko što misli o meni, ili da li sam pravi izbor. Šira rodbina, kao i kod svih kada je tako u pitanju, ostala je nijema. Znala sam da moj uspjeh značajan kada je moj pokojni ujak Krsto došao da mi čestita. On je bio inače uzdržan, stari prekaljeni prvoborac iz Drugog svjetskog rata”, priča naša sagovornica.

Ne krije da je po ptanju svih odluka slijedila svoju zvijezdu vodilju. Nekada se to pokazalo kao loše, nekada kao dobro ali uvijek je donosilo određene životne lekcije.

“Udadoh se potom za Nikolu i rodih troje djece Anastasiju, Krsta i Veselina koji, nažalost, nije među nama, stradao u devetnaestoj godini. Tako najbolji u životu uzmu teret na svoja pleća i plate životom dug predaka o kojima čak i malo znamo”, iskrena je Kujundžijević.

“Tijelo se mijenja a duša nadograđuje”

Nekadašnji modni događaji nemaju nikakve sličnosti sa ovim današnjim, smatra sagovornica portala Dnevno. Bilo je nekada sve mnogo drugačije. Što bi se reklo – s mjerom.

“Tada se tražila prirodna ljepota, maniri, obrazovanje, kultura. Sve je bilo transparentno. Javnost je bila obaviještena o članovima žirija koji su bili istaknute ličnosti. Nijedna mis nije smjela ni korak da napravi bez dozvole sekretarke Bazara, kako se ne bi srozao ugled te prestižne kuće. Imajte na umu da su samo naslovnice Bazara i Duge u to vrijeme izlazile u koloru”, priča nam Kujundžijević.

Tvrdi da sadašnje misice “može da napravi svaki estetski hirurg”.

Foto: Privatna arhiva

“I to je sasvim u redu, došlo je novo vrijeme. Misice nijesu više zvijezde, a tada su bile. To što sam ja htjela filmsku ljubav odvelo me u izolaciju od javnosti. Ipak, dragi Bog je imao lijep plan - da iz mene izađe ono najvrednije a to je moje unutrašnje biće, jer tijelo se mijenja, a duša nadograđuje. Kaže danas jedna dama ‘Svaka žena danas može biti lijepa ako je pametna’. Eto razlike nekad i sad”, dodaje ona.

Otkrivanje tajne skrivenog čini umjetnika vječito mladim

Naša sagovornica ne zaboravlja da pomene i svoju posebnu ljubav – slikarstvo. Umjetnost je za nju, kaže, božanski promisao sklada.

“Kada se umjetnik većim dijelom života posveti umjetnosti, talenat se umnožava. Poranjam sve dublje u umjetnost, to bude nekako kao ljubav. Previre, živi i ostavlja trag mimo moje volje ili ambicije i ega. Ego ograničava beskrajno saznanje. Otkrivanje tajne skrivenog čini umjetnika vječito mladim”, priča nam Kujundžijević.

Ova umjetnica slika što joj u datom momentu dotakne duh.

“Da li je to miris boje, cvijeće, more, predivna naša obala… Često iz nesvjesnog slikam i apstrakciju. Volim sve tehnike, ali mi akvarel daje zadatke da ukrotim neukrotivo., stoga imam najviše radova u toj tehnici. Imam i čitave cikluse naslikane po tematici”, dodaje ona.

Foto: Privatna arhiva

Dosad je imala je veliki broj grupnih i čak deset samostalnih izložbi, a posljednja naziva “Pod tuđom maskom lakše se živi” održana je nedavno u Narodnoj biblioteci Budve.

“Svaka samostalna izložba nosi neko posebno sjećanje. No izložba koja je bila i u Modernoj galeriji ‘Jovo Ivanović’ bila je kruna mog stvaralačkog rada 2016. Tada su moji Budvani pokazali izuzetno poštovanje za moj rad i bitisanje na ovim prostorima. Bilo je toliko posjećeno da na kraju nijesam imala daha više da pričam i fotkam se. Ništa manje me nije fascinirala posjećenost, a i kvalitet cijele izložbe ‘Pod tuđom maskom lakše se živi. Ipak, to je bilo vrijeme korone i bila je hrabrost organizovati i pristati na izazov. Ima jedna izreka ‘Rizik je po pravilu neuspjeh, ali bez rizika nema ni uspjeha”, kaže za Dnevno.me Kujundžijević.

Uz Rajku se uče slikarstvu

Osim što živi umjetnost, naša sagovornica i druge uči da stvaraju. U fokusu su, pojašnjava, sugrađani treće dobi koji u njenoj školi spoznaju ljepotu stvaralaštva.

Foto: Privatna arhiva

“U organizaciji budvanske Biblioteke sa direktoricom Milom Baljević smo osmislili program da se škola organizuje periodično - najčešće zimi po tri mjeseca. Za mene je to izazov. Uvesti u pravu čaroliju stvaranja i napraviti ljude srećnima je podvig. Divno se stvara i zajednički izlaže, druži. Mislim da je ovo jedinstvena grupa umjetnička u Crnoj Gori, neka me neko ispravi ako nije tako. Prethodno sam držala i školu slikanja šest godina u ateljeu ‘Imago’. Tu sam iznjedrila već formirane akademske građane koji me ne zaboravljaju i uvjek su prisutni na mojim izložbama”, navodi Kujundžijević.

Kako sada živi nekadašnja mis?

Upitana kako živi danas, pola vijeka nakon brojnih modnih uspjeha, naša sagovornica skromno kaže:

“Aktivno. Za moje godine i previše. Ne smijem stati. Vi znate da su slikari u poznim godinama najbolji. Moja ruka koja je ograničena u kretanju ne pravi problem. Bog mi je ostavio toliko da mogu vrsno da slikam ili pišem, jer sem slikanja zapisujem i misli koje mi nadolaze ko zna otkuda. Gajim cvijeće, volim životinje, družim se sa odabranim prijateljima. Istražujem još uvjek tajne slikarstva i pojedinih starih majstora... Čitam odabrane knjige u vezi sa duhovnošću i psihologijom. Jer čovjek je čovjeku najveća tajna”, zaključuje Kujundžijević za Dnevno.me.