Dvadesetsedmogodišnja Dajana Drobnjak već sedam godina bori se sa psorijazom. Kaže da je to bitka bez kraja. Ipak, ne odustaje i svima koji imaju to oboljenje jasno poručuje - nikada se ne predajte, uprkos brojnim izazovima i preprekama koje treba savladati.

Psorijaza je hronično, recidivirajuće, upalno, imunski posredovano oboljenje sa nepredvidljivim periodima poboljšanja i pogoršanja. Iako je prva asocijacija da je riječ isključivo o bolesti kože, naša sagovornica dr Milica Bojić, specijalizant dermatovenerologije, pojašnjava da je psorijaza bolest sa nekoliko lica.

Psorijaza značajno utiče na kvalitet života oboljelog, njegovu svakodnevicu, te socijalni život i mentalno zdravlje. Iako postoje brojne predrasude, važno je istaći da nije riječ o zaraznoj bolesti, te da sa osobom koja ima psorijazu možete nesmetano da se družite, rukujete i slično, jer promjene nijesu prelazne.

“Posjetila sam više od 70 dermatologa”

Dajani Drobnjak psorijaza se za sedam godina pojavila šest puta i svaki put trajala je od šest od osam mjeseci.

“Nijesam svjesna šta je bio okidač za dobijanje psorijaze. Podsvjesno sam sumnjala da je neki stres, ali ništa od toga nije bilo tako intenzivno. Međutim, jeste bilo”, kaže Drobnjak na početku razgovora za portal Dnevno.

Ipak, morala je da se hrabro suoči sa novim izazovom. Priznaje da joj je bilo veoma teško, ali ni u jednom trenutku nije pomišljala da odustane, već je uporno tragala za informacijama i edukovala se o bolesti.

“Nisam znala šta mi je, nisam imala predstavu sa čim se suočavam…Tada sam dostigla rekordnih 85 odsto prekrivenosti na tijelu. Mislila sam da će proći i da se više neće pojavljivati na takav način. Prvo pojavljivanje psorijaze me je naučilo svemu o toj bolesti. Promjene su mi se dvije godine zadržale na koži, a svaki naredni put kada bi krenula psorijaza teže mi je padalo, jer sam znala kakav trnovit put me čeka. Nisam, međutim, nikada odustala. Obišla sam više od 70 dermatologa specijalista, bezbroj travara i čitala sva internet istraživanja”, prisjeća se Drobnjak.

Psorijaza je, kaže, potpuno promijenila njen način života i navike. Koliko je izazovno biti nezaštićen od pogleda drugih, osjetila je više puta.

“To je bolest kože, a s obzirom na to da je koža naš najveći organ, eksponirani ste non stop, ne možete sakriti, uvijek vam postavljaju razna pitanja… Ne kažem da su pitanja loša, jer i mene lično zanima sve, pa budem slobodna da pitam. Ipak, zaboli kada neko primijeti tu vašu boljku koliko god dobre namjere bile. Bilo je ljeta da sam nosila duge rukave, šalove i skrivala se od svih, ne bih kao ostali išla na plažu, prekinula sam da radim, radim samo kada nemam psorijazu. Sa tim procentom prekrivenosti otežan je svaki vid fizičkog napora. Samim tim sam prestala i da treniram i da izlazim. Ukratko, sve je stalo osim vremena”, priča Drobnjak.

“Psorijaza nije zarazna bolest, ljudi mi i dalje upućuju čudne poglede”

Ističe da je u našoj zemlji nedovoljno razvijena svijest o psorijazi. Dešava joj se da ljudi i dalje upućuju čudne poglede.

“A kad im se da odgovor, ne shvataju ozbiljno tu bolest. Psorijaza je bolest od koje pacijent pati psihički, emotivno, fizički, socijalno. Postajete asocijalni, depresivni, anksiozni, toksični i to postaje svakodnevica”, kaže Drobnjak.

Mnogi, takođe, nisu ni upoznati sa time da psorijaza nije zarazna bolest.

“Jedan čovjek mi je rekao kako mu se gadilo da se pozdravi sa osobom koja ima psorijazu na šakama, a svjestan je bolesti. Dobijam komentare 'uf, šta ti je to, jeste strašno, hoće li mi to preći? Izgleda bolno'. I jeste bolno, ali svaka se fizička bol može istrpjeti, dok psihička i ne”, priznaje Drobnjak.

Dajana Drobnjak; Foto: Privatna arhiva

Ipak, bitku ne bije sama. Ljubav i podršku pružaju joj najbliži, a ona je prenosi i svim oboljelima koji imaju psorijazu.

“Na društvenim mrežama širim sve informacije kako bih pomogla ljudima poput mene, koji na početku nijesu imali kome da se obrate. Porodica je moja najveća podrška, tu su i brojni poznanici i prijatelji koji su uz mene i kojima sam zahvalna. Tješe me kako nije strašno, nije ružno, da me vole ovakvu. Zato ja šaljem ljubav za svaku osobu koja ima bilo kakvu fizičku razliku od drugih”, poručuje Drobnjak.

O njenoj upornosti, istrajnosti i želji da pronađe put ka kvalitetnijem životu svjedoči to da nam je odgovore na pitanja slala iz bolničkog kreveta, u toku pripreme za biološku terapiju.

“Nikada nisam odustala. Sve sam probala i rekla bih da je to posljednji korak, posljednja opcija, dok u budućnosti naučnici ne osmisle nešto bolje. Oboljelima od psorijaze poručujem da nađu jednog dobrog doktora i drže se njega/nje, najbolje će ih upoznati i liječiti. Ne zatvarajte se u sebe.  Nađite psihologa sa kojim ćete da pričate, tražite opcije da smirite um, jer svaki sekund stresa šteti neopisivo. Izbacite 'toksične' ljude iz života, regulišite ishranu koliko toliko, izbacite alkohol i cigarete…”, poruka je Dajane Drobnjak.

Postoje, takođe, različite lokalne kreme koje bi pomogle u liječenju nekih manjih oblika psorijaze. Toj autoimunoj hroničnoj bolesti nema kraja, ali zato se vi nikada ne predajte i uvijek trazite nešto bolje i efektivnije za vašu kožu i psihu”, zaključuje Drobnjak.

Bojić: Pretpostavlja se da u Crnoj Gori ima 12.000 oboljelih od psorijaze

Specijalizant dermatovenerologije dr Milica Bojić u izjavi za Dnevno.me pojašnjava da psorijaza nastaje uzajamnim dejstvom unutrašnjih i spoljašnjih fakora.

“To znači da je potrebna genetska predispozicija za nastanak psorijaze, a da li će se psorijaza ispoljiti tokom života zavisi u najvećoj mjeri od faktora koji dolaze iz spoljašnje sredine. Provocirajući faktori spoljašnje sredine za nastanak psorijaze, kao i za za pogoršanje već manifestne psorijaze su stresni događaji (npr. gubitak posla, voljene osobe, razvod braka, itd.), infekcije (npr. streptokone infekcije, HIV, itd.), neki ljekovi (npr. litijum, antimalarici, beta blokatori, itd.), fizičke traume, hirurške intervencije, prekomjerna upotreba alkohola i duvana”, objašnjava Bojić.

Psorijaza podjednako pogađa muškarce i žene. Iako može da se javi u bilo kom uzrastu, Bojić pojašnjava da početak ima dva pika.

“Prvi je najčešće u uzrastu od 20 do 30 godina, a drugi u dobi od 50 do 60 godina. Smatra se da psorijaza sa ranim početkom ima dugotrajniji i teži klinički tok”, kaže Bojić.

U zavisnosti od toga gdje su promjene na koži lokalizovane, kao i izgleda i oblika promjena, postoji više oblika psorijaze.

“Najčešći oblik psorijaze je hronična plak psorijaza i promjene se obično javljaju u predjelu kože laktova, koljena, donjeg dijela leđa i kosmatog dijela glave. Mada, psorijaza može da se javi na bilo kom dijelu tijela. Moramo napomenuti da psorijaza može da zahvati i nokatne ploče, kao i da može biti udružena sa psorijaznim artritisom”, navodi Bojić, dodajući da se u najvećem broju slučajeva dijagnoza postavlja kliničkim pregledom.

“Kada postoji dilema, dijagnoza se postavlja nakon urađene PH analize kože”, dodaje Bojić.

Tačan broj oboljelih od psorijaze u Crnoj Gori nije poznat.

“Najnoviji podaci Američke akademije za dermatologiju ukazuju da se učestalost pojave psorijaze  kreće od dva do četiri odsto, u zavisnosti od geografske lokalizacije. Što se tiče Crne Gore, tačan podatak nemamo, jer se pacijenti liječe i u javnim i u privatnim zdravstvenim stanovama, kao i samoinicijativno. Na osnovu učestalosti obolijevanja u svijetu, pretpostavlja se da u Crnoj Gori ima oko 12.000 oboljelih od psorijaze”, kaže Bojić.

Milica Bojić; Foto: Privatna arhiva

Ističe da psorijaza značajno utiče na smanjeni kvalitet života koji je isti ili možda čak i veći nego kod oboljelih reumatskih bolesti, raka, depresije i nekih drugih oboljenja.

“Psorijaza utiče na psihosocijalni život oboljelih tako da mnogi pacijenti zbog promjena na koži mogu da imaju i neka druga oboljenja kao što je anksioznost, depresija, alkoholizam, itd. Psorijaza je oboljenje koje zahtijeva značajna finasijska izdvajanja kako za pojedinca, tako i za zdravstveni sistem (troškovi liječenja, bolovanje, itd.)”, navela je Bojić koja ima poruku za one sa predrasudama:

“To znači da sa osobom koja ima psorijatične promjene na koži, možete nesmetano da se družite, budete bliskoj okolini, rukujete i slično, jer promjene nijesu prelazne”, ističe Bojić.

“U liječenju se koriste najsavremeniji biološki ljekovi”

Na pitanje kada pacijent treba da se javi ljekaru zbog sumnje na psorijazu, odgovara da to treba učiniti odmah nakon pojave promjena na koži koje upućuju na psorijazu.

“Blagovremeno postavljena dijagnoza i adekvatna terapija su od izuzetnog značaja za dalji tok bolesti, jer mi danas znamo da psorijaza nije samo bolest kože, nego je veoma često udružena i sa drugim oboljenjima, kao što je metabolički sindrom, koji podrazumijeva hipertenziju, hiperlipidemiju, insulinsku rezistenciju, gojaznost abdominalnog tipa. 

Kada je riječ o liječenju, Bojić navodi da svaki pacijent zahtijeva individualan pristup. Lakši oblici psorijaze se, navodi, mogu liječiti lokalnom terapijom, a srednje teški i teški oblici psorijaze zahtijevaju primjenu sistemske terapije.

“Od konvencionalnih ljekova najčešće se koristi metotreksat, koji je ujedno i dobar lijek ako pacijent ima posrijazni artritis. U upotrebi je i lijek acitretin iz grupe retinoida, odnosno derivat vitamina A, koji se takođe uspješno koristi za liječenje psorijaze. Osim ova dva lijeka koji se najčešće koriste za liječenje psorijaze, može da se koristi i ciklosporin, kao i PUVA terapija. Veliki napredak u liječenju psorijaze postignut je uvođenjem bioloških ljekova u terapiji psorijaze. To su ljekovi koji blokiraju faktore koji učestvuju u upalnim reakcijama, tj. citokine. Biološki ljekovi su vrlo moćni ljekovi kod kojih se postiže brzo poboljšanje”, navodi Bojić.

Kako ističe, pacijenti u Crnoj Gori imaju privilegiju da se mogu liječiti najsavremenijim biološkim ljekovima, kao i ostali pacijenti u svijetu.

“Ti ljekovi su upotrebi u Crnoj Gori već tri godine. Značajan broj pacijenata u Crnoj Gori se liječe tim ljekovima i iskustva su pozitivna na zadovoljstvo pacijenata i ljekara”, zaključuje Bojić za Dnevno.me.