Tragom Fejsbuk grupe Uspomene stare Podgorice koja okuplja brojne zaljubljenike u istoriju našeg grada, znamenitosti i poznata lica, naišli smo na objavu Vesne Klikovac-Katanić, koja je podijelila fotografije Agrokombinatovog i Jatovog kalendara, a čije naslovnice je 1978. i 1987. godine krasila njena tetka, Nataša Lađić-Kraljević, javlja Mediabiro.

,,Kalendari iz 1978. i 1987. godine. Promo lice Agrokombinata ,,13. jul“ Titograd, moja prelijepa tetka Nataša Lađić-Kraljević“, napisala je Klikovac i kod starijih članova grupe probudila lijepe uspomene.

Nataša živi u Podgorici, pa su odlučili da ožive sjećanja i saznaju priču o nastanku fotografija, u sklopu legendarnih kalendara, koji su kačeni u domovima širom Jugoslavije.   

U razgovoru sa ekipom Mediabiroa, tada dvadesetdvogodišnja Nataša Lađić, otkrila je da ni slutila nije da će joj iskrena ljubav prema folkloru donijeti takvu vrstu prepoznatljivosti.  

,,Rođena sam u Novom Sadu, kao i moja sestra. Doselili smo se u Crnu Goru 1976. godine kada se otac penzionisao. Glavna želja mu je bila da se vrati, poslije svih godina koje je proveo tamo, a mi smo takođe bili srećni, jedva smo dočekali taj dan“, ispričala je Nataša, koja je prateći porodičnu tradiciju, zajedno sa sestrom Brankom Klikovac, od malena igralala folklor.

Nakon što su se skućili u Budvi, Nataša se uključila u KUD ,,Kanjoš“, čiji su članovi 1977. godine pozvani da učestvuju u fotografisanju, povodom promocije plantaža za narednu godinu.

,,Meni je to bilo divno iskustvo. Posebno, zato što mi je otac iz Zete i kada smo svakog ljeta dolazili u Crnu Goru, kada vidimo vinograde iz aviona, bili smo presretni. Gospodin Đorđe Popović, koji je bio poznati fotograf, fotografisao nas je u nošnjama, na različitim lokacijama. Prvo su nam pokazali bačve u kojima se nalazilo vino, rakija. Pamtim da je bilo tako divno, zeleno, puno grožđa. Fotografisali smo se grupno i pojedinačno. Bila je još jedna lokacija, prema Cetinju, u krševitom ambijentu“, kazala je Nataša, navodeći da nijesu ni znali ko će se naći na naslovnicama, te je to stvaralo određenu dozu prijatnog iščekivanja.

,,Sjećam se jednog divnog detalja, kada me je rođak pozvao i rekao da se moja fotografija nalazi u monografiji Cetinja. Zatim jednog dana, kaže moja sestra, idem Preko Morače u tadašnju veliku samoposlugu ,,Centroprom“ i vidim na ulazu svjetleću reklamu i tvoju sliku. Dugo je stajala u izlogu. Meni je to bilo interesantno, za mlade ljude, prijatno iskustvo. Takođe, ne samo moje, već fotografije mojih drugova i drugarica sa folklora, korištene su u Jatovom kalendaru, turističkim brošurama“, izjavila je Kraljević.

Često se sjeti današnja Podgoričanka tog perioda, posebno dogodovština sa Budvanske rivijeri i Petrovca, gdje su ona i sestra upoznale muževe. Da i dalje njeguje osjećanja prema narodnim igrama, dokazala je prisustvom na proslavi KUD ,,Kanjoš“, koji je u novembru obilježio 50 godina od osnivanja.

,,Folklorna tradicija se nastavila. Moja sestričina, Lidija Klikovac, iako je veteran, i dalje igra u AKUD ,,Mirko Srzentić“, dok smo sestra i ja promijenile vrstu plesa i igramo u ,,Sonrisi“, ispričala je Nataša kroz osmijeh.