Zlatne ruke Rakočevića duže od pola vijeka zlatnim nitima čuvaju crnogorsku tradiciju i šire priču o bogatoj istoriji prelijepe i krševite nam zemlje, ušuškane u zagrljaju planine i mora. Darovani ogromnim talentom i puni ljubavi prema svom poslu baštine porodičnu priču, ne dozvoljavajući da priča koju su nekada davno pokrenuli Bjelopoljac Batrić Baćo Rakočević i njegova supruga Radmila Mika Rakočević , padne u zaborav.

U razgovoru za Portal Dnevno kćerka Vesna Rakočević, ujedno i druga generacija koja vodi porodičnu radionicu, govori o tome kako je sve počelo od jedne fotografije, a razvilo se u „Zlatni vez“, za koji bez imalo skromnosti možemo reći zaštitini brend male nam i lijepe Crne Gore. Priča nam, takođe, kako su želje i ambicije prerasle u uspješan posao, a crnogorski simboli ručno rađeni stigli do svih krajeva svijeta.

„Naime, moj otac je bio fotograf što u to vrijeme nije bila baš uobičajeno i često. Želja da uhvati trenutak, sačuva od zaborava i prolaznosti je bila velika. Posebno su se bilježili trenuci: odlaska u vojsku, na školovanje, vjenčanje i slično. Među tim scenama posebno je bila važna i da se, kad se ukaže prilika napravi fotografija i u narodnoj nošnji, a ona je bila rjeđa i od fotografije“, prisjeća se Rakočević.

Foto: Privatna arhiva

Upravo ta želja podstakla je njene roditelje da izrade jedan komplet za potrebe fotografisanja. Tako je sve počelo a ostalo je, kaže naša sagovornica, istorija ali i budućnost. „Zlatni vez“ postao je ime i simbol kvaliteta, ne samo u rodnoj zemlji, već i van naših granica. A kako i ne bi kad se i sama Vesna Rakočević odmalena interesovala za izradu nošnje, znajući da rad roditelja neće tako lako prepustiti zaboravu.

Foto: Privatna arhiva

„Od malih nogu sam uz majku bila uključena u posao. Radionica je svakako moj drugi dom i uz nju sam rasla, tako da nema baš nekog konkretnog ulaska u posao, ali se može izdvojiti neka prekretnica. Naime, u Beogradu sam završavala školu i svoju profesionalnu karijeru sam planirala nešto drugačije. Nakon studija sam se i zaposlila u Pošti Crne Gore gdje sam radila dugi niz godina vrlo uspješno. Za sve to vrijeme bila sam uključena u porodični posao, ali je on, ipak, bio u drugom planu. Nakon više godina, odlučila sam da napustim državni posao i potpuno se posvetim porodičnom poslu. U to vrijeme to je bio vrlo hrabar i odlučan potez koji nije nailazio na odobravanje većine, jer na biznis i neizvjesnost koju on nosi nije se tada gledalo blagonaklono. Ipak, bila sam odlučna i vjerovala sam da je to pametna odluka. Odluka za budućnost“, priča naša sagovornica.

Hrabrost je motivisala na velike korake, pa je nakon što se odrekla sigurnosti, koju je tada nosio posao u državnoj službi, otvorila je prodajni salon u Podgorici, prvo na Cvijetinom brijegu, a zatim u Njegoševoj ulici.

Foto: Privatna arhiva

„Uz mngo rada, brojnih nastupa i prezentacija na sajmovima u zemlji i inostranstvu, kao i velikim medijskim angažovanjem, posao je jednostavno krenuo punom parom. Sada, poslije svih godina, mogu reći da to stvarno jeste bila pametna odluka. Zadovoljna sam. Za sve godine rada uz majku, ali i ostale vezilje koje su radile u našoj radionici, mogu reći da sam sakupila veliko znanje u izradi narodne nošnje koje dalje prenosim na sve u našoj radionici. Nadam se vrlo brzo da će se steći uslovi da organizujemo i školu za izradu narodnih nošnji kako bi se sakupljeno znanje što više prenosilo i sačuvalo od zaborava“, iskrena je Rakočević.

A upravo na tom primjeru i ambicijama koje ne jenjavaju da se i zaključiti kako je staza od neizvjesnosti do uspjeha našu sagovornicu dovela do spoznaje da je ženska linija Rakočevića, kako i sama kaže, spremna na velike korake.

Foto: Privatna arhiva

„Posljednjih godina primjećujemo da se pokreću programi podrške ženama preduzetnicama. Dakle, danas mi vidimo kao veliki problem to što žene nisu dovoljno stimulisane da razvijaju svoje biznise i da ih prosto nema dovoljno u poslovnom svijetu. Onda nam samo ostaje da pretpostavimo kako je teško bilo biti preduzetnica u Crnoj Gori prije 50 godina. Pošto sada pričamo iz perspektive uspješnog brenda, prepoznatog i van Crne Gore, možemo reći da je u našoj porodici ženska linija i te kako snažna i odlučna da zacrtani plan i ostvar. Da jedna terzijska porodična radionica može da opstane i uspije uprkos nepovoljnim uslovima i intezivnom mijenjanju društva i prilika kojem svedočimo kroz vrijeme“, navodi sagovornica portala Dnevno.

Čuvari istorije i kulturnog nasljeđa Crne Gore

U radionici Rakočevića crnogorsku narodnu nošnju izrađuju ručno, na originalan način – uz najfinije materijale i zlatnu srmu. Osim toga, vješte ruke stvaraju i nacionalne simbole – zastave i grbove.

Foto: Privatna arhiva

“Kretaivni dio naše radionice posvećen je izradi protokolarnih poklona, insipirisanih zlatnim vezom, pa tako brojni izvezeni i uramljeni ornamenti sa nošnje budu originalan poklon sa pričom, kulturnim pečatom i istorijom naše zemlje. Modni aksesoar, među kojima su prepoznatljivi vezeni pojasevi i ešarpe, predstavlja kopču našeg rada sa modernim modnim dešavanjima”, priča nam Vesna Rakočević.

Ne krije da je proces od ideje do realizacije kreativan, ali i izazovan. Počinje dobijanjem porudžbine, a završava se uspomenama za cijeli život.

Foto: Privatna arhiva

“Nerijetko mušterije iz radoznalosti i želje da vide kako se veze dođu direktno kod nas u radionicu. Tada uzimamo mjere, jer svaki komad nošnje koji izlazi iz naše radionice radi se namjenski, po mjerama i sa posebnom pažnjom. Nakon uzetih mjera slijedi krojenje. Pripremaju se djelovi iz koji će kasnije sastavljanjem nastati komad nošnje. Na tim djelovima na posebnim, tačno određenim mjestima postavljaju se šeme za vez”, pojašnjava naša sagovornica dodajući da nakon toga slijedi najduži i najteži dio posla – vez zlatnom srmom.

“Sve se radi ručno pa se upredena srma iglom i koncem, po već postaljenoj šemi, veze za materijal. Tako na primjer samo jedan komad nošnje kao što je džamadan broji na hiljade uboda iglom i sate i dane veza. Zavisno o kom komadu nošnje govorimo vezu se određeni djelovi kao na primjer: dio na prsima, leđa, rukavi i slično. Kako je u pitanju ručni rad, po želji naručioca, može se dodatno izvesti neki poseban dio, staviti inicijali ili neki drugi unikatni ornament”, navodi za Dnevno Rakočević.

Foto: Privatna arhiva

Pošto se izvezu svi djelovi određenog komada nošnje, veze se dorada na rubovima materijala, odnosno njihovim spojevima. Potom se, pojašnjava nam, ulazi u fazu spajanja djelova i postavljanja ukrasnih gajtana i pletenica.

“Tada već imamo formiran odjevni predmet gdje se, opet ručno, postavlja postava kao završna radnja”.

Cijene nošnje premaše i 5.500 eura

Naša sagovornica vjeruje da prave stvari ne prolaze i da uvijek imaju svoju vrijednost, te da svako vrijeme „daje one koji znaju to da cijene i uživaju u ljepoti zlatnog veza“. Tako je, kaže, i za njihove proizvode uvijek bilo interesovanja.

Foto: Privatna arhiva

“Osnovne verzije ženske nošnje sa svedenim vezom kreću se od 1300 do 1500 euara, a svečane dvorske nošnje od 1850 do 2550 eura. Cijena muške nošnje varira, takođe, od kombinacija gornjih djelova za koje se odlučite. Tako cijena ide od 3000 do 5500 eura, po posebnom zahtjevu za vez sve ove cijene mogu biti i veće. Naravno tu su i standardni dijelovi: crnogorska kapa, košulja, dolaktica, ešarpa i tome slično. Ne smijemo zaboraviti ni uramljene zlatoveze za koje imamo najveće interesovanje. Njihova cijena se kreće od 45 eura pa nadalje“, dodaje Rakočević.

Foto: Privatna arhiva

Kutak radionice namijenjen modnim trendovima

Osim tradicionalne nošnje, u radionici Rakočevića postoji i kutak namijenjen modi. Upravo u tome krije se još jedna posebnost porodične priče, gdje se baš svakom zaposlenom daje šansa da svoj talenat razvija i na malo drugačiji način.

Foto: Privatna arhiva

“Na to gledamo kao na poseban prostor gdje svako od zaposlenih može svoju ideju i želju uz pomoć materijala pretvoriti u neki sasvim novi modni detalj ili odjevni predmet. Za posljednjih tridesetak godina rada izradili smo svečane haljine za razne prilike, a sve inspirisano vezom i narodnom nošnjom”, kaže naša sagovornica, uz napomenu da je rad predstavljen i na brojnim modnim revijama u Crnoj Gori, ali i van granica naše zemlje.

Unuka veze torbe s etno motivima

Da za porodičnu priču Rakočevića “nema zime”, pokazuje i činjenica da je i treća generacija uključena u posao. Naime, unuka Jelena Jeremić zainteresovana je, takođe, za etno rad, pa je i sama doprinijela već bogatoj ponudi “Zlatnog veza”.

Foto: Privatna arhiva

„Ponosna sam što se tradicija nastavlja. Jelena je neko ko je u potpunosti posvećen poslu i 'Zlatnom vezu'. Osim toga što poznaje sve procese rada i veza, ima svoje uže specijalnosti pa je zadužena za najkomplikovanije djelove nošnje kao što su: kape, pojasevi ali i krojenje i precizna šivenja.
Pokrenula je liniju torbi i narukvica inspirisanih zlatnim vezom i ornamentima sa narodne nošnje što je vremenom uključeno u našu stalnu ponudu, a interesovanje  je veliko”, dodaje Rakočević.

Obukli i manekena Pisa u Briselu

Naša sagovornca posebno je ponosna što su njihove nošnje stizale do svih kontinenata.

„Mislim da nema dijela svijeta gdje nije stigla bar neka naša kapa. Ono na šta smo još ponosniji je da nije rijetko da naši kupci budu po nekoliko generacija iz jedne porodice. Da djeca ili unuci po preporuci svojih roditelja ili svoje bake odnosno djeda, dođu da kupuju u našu radionic,  jer su njihovi članovi porodice i ranije kod nas naručivali. Taj konitinuitet generacija kako u našoj porodici proizvodnje, tako i na drugoj strani koja naručuje, to nam nekako najbolje pokaže da smo na pravom putu. Taj ček vremena nam mnogo znači“, priča Rakočević.

Foto: Privatna arhiva

Važno je pomenuti i da su baš oni radili nošnju za manekena Pisa, jednog od simbola grada Brisela koji je po jednoj srednjevjekovnoj legendi spasio taj grad tako što je urinom ugasio fitilj i time spriječio osvajače da dignu u vazduh gradske zidine.

„Tako se, u skladu sa tradicijom manekena, odnosno grada Brisela, jednom godišnje, nekad i dva puta, za naše praznike na manekenu nađe i crnogroska nošnja što bude velika čast za nas, ali i za našu zemlju“, dodaje sagovornica portala Dnevno.

Foto: Privatna arhiva

Kaže da se na svim tim uspjesima neće zaustaviti. Ideja je previše, a neke od njih bi, kako nam tajnovito naglašava Rakočević, uskoro trebalo da ugledaju svjetlost dana.

Ne zaboravlja da pomene i zasluge svih koji su uključeni u njihov kreativni proces stvaranja.

Foto: Privatna arhiva

„I ako se negdje uvijek pominjem i vežem za sam brend 'Zlatnog veza' i domaće radinosti 'Rakočević', ipak je to jedan porodični posao i zasluga ne samo porodice veći i svih žena koje su uključene u naš rad i radionicu“, ističe naša sagovornica.

Rakočević razgovor za Dnevno.me zaključuje porukom: lijepo je znati kako čovjek svojim rukama može pošteno da radi, stvara uslove za porodicu i ostvaruje veći cilj koji nadilazi lično – očuvanje kulturnog nasljeđa i zlatnog veza.