Roditelji djece sa teškoćama u razvoju u Crnoj Gori na odluke socio-ljekarskih komisija pri centrima za socijalni rad čekaju mjesecima, bez ikakvog obavještenja o statusu svojih zahtjeva. Sagovornici Pobjede upozoravaju da takva kašnjenja nemaju opravdanje, da porodice ostaju bez osnovnih materijalnih prava i pratećih beneficija, te da je riječ o ozbiljnom sistemskom problemu za koji je odgovorno nadležno ministarstvo.

Iz NVO sektora poručuju da roditelji mogu podnositi urgencije, žalbe Ombudsmanu ili čak tužbe zbog „ćutanja administracije“, te da se ovakvim zastojima dodatno produbljuje ionako težak položaj osoba sa invaliditetom i njihovih porodica.

Međunarodni izvještaji upozoravali

Predsjednik NVO Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju Milisav Korać kaže da nije bio upoznat sa konkretnim slučajem čekanja osam mjeseci, ali naglašava da za takvo kašnjenje ne postoji nikakvo opravdanje.

- Nijesam znao da je to čekanje osam mjeseci, ne znam u kojem je to centru i u kojoj opštini, da bismo napisali dopis ministru socijalnog staranja u čijoj se nadležnosti nalazi centar za socijalni rad i socijalno-ljekarska komisija - kazao je Korać.

On podsjeća da, ukoliko se pravo prizna, ono pripada retroaktivno od prvog narednog mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

- Ono što je u svemu tome dobro jeste to što ako se prizna pravo – ono pripada retroaktivno od prvog narednog mjeseca u odnosu na mjesec kad je podnijet zahtjev za ostvarenje prava. Naravno, nema nikakvog opravdanja za toliko kašnjenja. To samo potvrđuje koliko su djeca i mladi sa smetnjama u razvoju i odrasla lica sa invaliditetom, kao i porodice u kojima oni žive u teškom položaju - navodi Korać.

Prema njegovim riječima, takvi slučajevi potvrđuju ono na što godinama ukazuju međunarodni izvještaji.

- Svake godine u izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori navodi se da lica sa invaliditetom teško ostvaruju svoja prava i da su izložena raznim oblicima diskriminacije. Ovaj slučaj od osam mjeseci najbolje potvrđuje ispravnost i utemeljenost u višegodišnjim izvještajima Evropske komisije - rekao je on.

Dodaje da roditelji pojedinačno imaju vrlo ograničene mogućnosti da utiču na ubrzanje postupka.

- Nažalost, roditelji tu ne mogu ništa da učine pojedinačno, vezane su im ruke, mogu se žaliti eventualno ombudsmanu, pisati ministru socijalnog staranja, a ako mi dostavite podatak u kojoj je to opštini, napisaću dopis u ime NVO ministru i tražiti da se taj problem u radu ljekarskih komisija hitno rješava - kazao je Korać.

On naglašava i da nevladine organizacije nemaju precizne podatke o broju roditelja koji pokušavaju ostvariti prava putem komisija.

- Ti zahtjevi ne idu preko NVO nego se roditelji direktno obraćaju centrima za socijalni rad prema mjestu prebivališta. Mi za te pojedinačne probleme saznamo jedino kada ih roditelji kao članovi udruženja iznose u razgovorima. Veliki broj roditelja koji imaju djecu sa teškoćama u razvoju nijesu članovi nijednog roditeljskog udruženja, pa mi ne možemo imati takve podatke - rekao je Korać.

Problem funkcionisanja komisija

Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore upozoravaju da se na ostvarivanje prava čeka mjesecima i da su uzrok tome problemi u funkcionisanju komisija.

Marina Vujačić, izvršna diorektorica UMHCG je Pobjedi kazala da je mandat prethodnih socio-ljekarskih komisija bio istekao, a brojni zahtjevi su ostali neriješeni.

- Potom su formirane u posljednjem kvartalu prošle godine, ali su, po našim saznanjima, imale samo jedno zasijedanje i to sa sigurnošću ne možemo reći da su se u svakom gradu sastale makar jednom - kazala je ona.

Prema informacijama koje dobijaju od korisnika, na ostvarivanje prava čeka se još od juna.

- Problem posebno predstavljaju situacije u kojima je neko ostvario pravo na dodatak za njegu i pomoć na određeni vremenski period i u posljednjim mjesecima je to pravo isteklo, a komisije ne zasijedaju i ne odlučuje se u zakonski definisanim rokovima. Zbog toga ljudi gube i povezana prava i nijesu u mogućnosti ostvariti povlastice na putovanje, subvencije za struju, komunalije i tako dalje – upozorava izvršna direktorica UMHCG.

Vujačić dodaje da su u problemu i novi potencijalni korisnici jer ne mogu ostvariti pravo u skladu sa zakonom.

U takvim situacijama građani imaju i pravne mehanizme zaštite.

- Ono što mogu uraditi svi koji čekaju na postupanje po zahtjevu i dobijanje rješenja od nadležnog centra u roku dužem od mjesec dana jeste podnošenje tužbe. Ako se o zahtjevu ne odluči u roku od mjesec dana riječ je o kršenju Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ali i drugih propisa uključujući antidiskriminaciono zakonodavstvo – ističe Vujačić.

Ona ukazuje i da je nedopustivo pozivanje na retroaktivnu isplatu kao opravdanje za višemjesečno čekanje.

- Institucije često saopštavaju strankama kako će sva razlika u isplati biti nadoknađena retroaktivno kada im se pravo prizna, što jeste tačno, ali je nedopustivo da zbog blokade sistema socijalne zaštite korisnici ne mogu ostvariti i brojna druga prava, a neki od njih nemaju ni za osnovnu egzistenciju - upozoravaju iz ove organizacije.

Prema njenim riječima, najveća odgovornost je na nadležnom ministarstvu.

- Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije vrlo je dobro upoznato sa problemom jer se isti dešava zbog postupanja ili nepostupanja Ministarstva. Ono formira komisije, donosi odluke o datumu njihovog zasijedanja i učestalosti zasijedanja. Prema tome, najveća, ako ne i jedina, odgovornost je na tom ministarstvu – navodi Vujačić.

Dodaje da je posebno problematično što su kriterijumi za ostvarivanje prava mijenjani više puta u kratkom roku.

- Samo prije par mjeseci pravilnik koji propisuje kriterijume i indikacije za ostvarivanje ovih prava promijenjen je dva puta u roku kraćem od mjesec dana – podsjeća Vujačić.

Ona upozorava i na šire posljedice takve politike.

- Socijalna zaštita i adekvatan životni standard pravo je koje ne smije imati rok trajanja niti biti uskraćivano tokom života. Time se ugrožava egzistencija i osobe s invaliditetom i njihove porodice guraju u siromaštvo - kazala je ona.

Precizni podaci o broju zahtjeva, kako dodaju, nijesu dostupni bez zvaničnih informacija centara za socijalni rad.

- Znamo da je u nekim gradovima na čekanju blizu dvije hiljade zahtjeva, dok u nekim drugim ima preko hiljadu - navode iz ove organizacije.

Savjet roditeljima

Iz NVO „Niste sami“, Goran Laković poručuje da višemjesečno čekanje na komisiju predstavlja ozbiljan problem za porodice.

- Čekanje osam mjeseci na socio-ljekarsku komisiju nije samo administracija, to je tiha suspenzija zakona. Roditelji ne smiju biti žrtve neorganizovanosti sistema - kaže Laković.

On savjetuje roditeljima da preduzmu nekoliko konkretnih koraka.

- Podnesite pisanu urgenciju sa pozivom na broj predmeta. Centar je dužan da vam odgovori u roku od osam dana. Takođe, moguće je podnijeti prijavu ombudsmanu jer je riječ o kršenju prava na socijalnu zaštitu. Roditelji imaju pravo i na tužbu zbog „ćutanja administracije“ ako komisija ne zasijeda u razumnom roku - navodi Laković.

On kritikuje i odnos institucija prema problemu.

- Ignorisanjem NVO sektora, novinara, roditelja i opšte javnosti Ministarstvo govori više nego hiljadu floskula i praznih obećanja kojima su nas godinama hranili - smatra Laković.

Dodaje da je sistem došao u apsurdnu situaciju.

- Dok su pojedine države izmislile stealth tehnologiju za nevidljive avione, mi smo u Crnoj Gori izgleda patentirali stealth državne službenike i ministre. Svi osjećamo posljedice njihovog nerada, a niko ih niti vidi, niti čuje - kaže on.

Prema njegovim riječima, najveća uska grla su Podgorica i Nikšić, ali ni ostali gradovi ne zaostaju u zastoju.

Laković upozorava i na dugogodišnji problem izostanka registra osoba sa invaliditetom.

- Svakim danom postaje sve jasnije zašto se godinama izbjegava izrada registra osoba sa invaliditetom. Dok država „štedi“ na papiru, te porodice su izložene ogromnim dodatnim troškovima za usluge koje bi ih po zakonu morale sljedovati - zaključuje Laković.

Poručuje da roditelji neće odustati.

- Ako u Ministarstvu misle da će ovo postati naša „nova normalnost“, u velikoj su zabludi. Mi nemamo gdje nazad - ispred nas su naša djeca - poručio je Laković.

Ministarstvo ignoriše pitanja

Pobjeda se obratila Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije pokušavajući da sazna zbog čega socio-ljekarske komisije mjesecima ne zasijedaju, zašto roditelji i nevladine organizacije ne dobijaju odgovore na upite i na koji način porodice mogu ostvariti prava koja im po zakonu pripadaju.

Iz Kabineta ministra Damira Gutića do zaključenja broja redakcija Pobjede nije dobilia odgovore.

Hiljade zahtjeva na čekanju

Prema informacijama koje dobijaju nevladine organizacije, u pojedinim gradovima na odluke socio-ljekarskih komisija čeka i po nekoliko hiljada zahtjeva.

U nekim centrima za socijalni rad na čekanju je blizu 2.000 predmeta, dok u drugima ima više od 1.000 neriješenih zahtjeva.

Zbog nezasijedanja komisija porodice mjesecima ne mogu ostvariti pravo na dodatak za njegu i pomoć, ali ni prateće beneficije poput subvencija za struju, komunalije i povlastice u saobraćaju.