Malo je ljudi sa balkanskih prostora koji su vidjeli i doživjeli Francusku ploveći rijekama i kanalima. Na nesvakidašnjem putovanju, drvenim brodom koji je napravljen prije 70 godina, bračni par Duško i Dejana Vuković, krajem aprila isplovili su iz engleske luke Southampton, a krajnji cilj je Bar. Ukupna ruta avanturističkog putovanja je 1.800 milja, od kojih su preko 800 milja imali plovidbe kroz Francusku.

Na neobičnom putovanju Barani su dvadesetak dana plovili rijekama, kanalima, tunelima, lokovima kroz Francusku, od luke Le Havre do Marselja.

“Iz luke Le Harva isplovili smo 29.aprila, a stigli smo u Marselj 20. maja. Imali smo nekoliko dana bez vožnje. Prvi maj, praznik, lokovi su bili zatvoreni, dva dana jaka kiša i jedan dan jak vjetar uslovili su loše vrijeme i odlučili smo te dane da ne plovimo. Od 23 dana ukupno, četiri nismo vozili. Brodom “Flyng Spur Guernsey” praktično smo imali 19 dana plovidbe kroz Francusku”, kažu Vukovići za Primorski portal.

Francuska, je premrežena kanalima pa se brodom može ploviti od Velike Britanije do Mediterana kroz gradove: Pariz, Lion Marselj…

Kanali koji spajaju rijeke i gradove su dugo bili glavni putevi za prevoz tereta. Prije izgradnje autoputeva, rijekama i kanalima se prevozio sav teret. U literaturi je zabilježen podatak da je Chardonnay postao najpopularnija sorta vina zato što je prvi stizao do “žednih” Parižana. U minulim vremenima dok su iz drugih djelova Francuske, bačve prevožene konjskim zapregama, vino je iz Burgundije stizalo kanalom koji je spajao Dijon s Parizom.

Ti plovni putevi su bili mogući uz gradnju velikog broja kanala i tunela jer zemljište nije svuda bilo ravno. Na više mjesta su bila potrebna vještačka jezera kako bi bilo dovoljnih količina vode za plovidbu.

Video: Primorski portal

Plovidba kanalima kroz pokrajinu Šampanju, na sjeveroistoku Francuske

Duško u svojoj matrikuli ima upisane brojne duge plovidbe morima, ali iskustvo na putovanju kroz Francusku je nešto što do sada nije doživio prevashodno zbog učestalh lokova koji su ih „digli“ na nadmorsku visinu oko 300 metara.

“Imao sam iskustva u lokovima tokom duge plovidbe. Bio sam pet godina na Velikim jezerima. U svim kanadskim jezerima je ukupno 16 lokova, a kroz Francusku preko 180 lokova, i to učestalih tokom plovidbe. Treba uploviti, vezati se, isploviti. Ploveći uz rijeku nije monotano. Priroda, arhitektura, lijepi gradovi”, kaže Duško.

Ploveći francuskim rijekama, Vukovići su sa Sene doživjeli Pariz. Grad svjetlosti ima svoje čari, ali posebni doživljaji su bili tokom plovidbe rijekom Ronom.

Rona je najplovnija rijeka u Francuskoj. Izvire ispod švajcarskih Alpi, a najvećim dijelom ukupnog toka od 812 kilometara protiče kroz Francusku. Upravo na Roni su najatraktivniji lokovi. Od prvog iskustva do zanimljivosti u lokovima, Vukovići opisuju svoje doživljaje za čitaoce Primorskog portala.

Video: Primorski portal

“Od 180 lokova koliko smo imali tokom plovidbe rijekama kroz Francusku, na 114 lokova smo se dizali na nekih 300 metara nadmorske visine, a kroz 64 loka je bilo spuštanje. Dužine i širine lokova su različite, ima ih dugačkih 50 -tak metara, neki široki oko pet metara, ima i širih. Vrlo brzo smo se uigrali i konope stavljali na bitve. Brod se u loku veže za najbližu bitvu, kako se voda diže kanap prebacujemo na gornju bitvu i tako do kraja . Trebalo je malo vremena da savladamo vještinu, ipak smo samo nas dvoje na brodu”, kaže Duško koji je tokom duge plovidbe brodovima stizao do Kanade i kroz Velika jezera prolazio kroz lokove.

Dejani, je pak, ovo bio prvo iskustvo.

“Prvih nekoliko lokova oko Pariza su bili malo i traumatični. Dogodilo se da smo kroz prvi lok prošli noću što je povećalo napetost. Ispred nas je bila jedna barža i divni ljudi koji su nas uputili. Uz njihovu pomoć smo uspjeli, mada iskreno nije bilo jednostavno. Već sjutradan sve je bilo lakše. Ako se u loku nađete sa orgromnim kruzerom, mi malim brodom – nije baš prijatno.

Duško je prolazio kroz lokove po Kanadi tako da nije bio iznenađen, ja sam ipak u početku strijepila. Kad počne da se puni vodom moraju snažno da se drže konopi, tako da ta prva iskustva i nisu bila baš „slatka“. Od petog smo plovili opušteno. Na ušću Marne u Senu ima 18 lokova, a zanimljivo je da samo kroz pokrajine Šampanj i Burgon ima ih 114. Za sve lokove nisu isti tehnički sistemi i aparature koje se koriste”, navodi Dejana dodajući da su u pokrajini Burgon iz loka u lok ušli i izašli devet puta.

Na rijeci Soani obavezno je tokom vožnje u lokovima nositi prsluke, kaže Vuković

“Na kraju jeste naporno, ali nije bilo strašno. Meni je teže bilo kad smo se dizali, nego spuštali tokom plovidbe. Lokovi poslije Liona su posebna priča. Ti, lokovi na Roni su čudo neviđeno. To je nevjerovatno. Spuštali su nas i do 28 metara. Zakačimo se za bitvu koja klizi. Kad smo krenuli silaznom putanjom mnogo se lakše održati. Uploviš u pun lok vode i zakačiš brod za bitve i lagano spuštanje”, opisuje Dejana.

Plovidba rijekom omogućava uživanje u lijepom što stvara priroda i čovjek, grad Lion

Tokom avanturističke plovidbe Francuskom, Vukovići su doživjeli i prolazak brodom kroz tunele.

“Ploveći kanalima prošli smo kroz tri tunela. Prvi, dugačak oko 600 metara, je na izlazu iz Pariza, a poslednji Matale je dužine oko 10 kilometara. Dozvoljena brzina plovidbe kroz tunele je 4 km/h. Prije nego što smo uplovili razmišljali smo hoće li biti klaustofobično. Razmišljali smo kako će biti. Naravno prvo smo pročitali karakteristike, pa i iskustva ljudi. Kad smo ušli u tunel bila sam oduševljena. Sestru sam zvala i pustila joj snimak. Prolazak je nevjerovatan. Tunel je osvjetljen. Plovi se lagano. Na kraju tunela se nazire tačka koja se povećavala kako smo se približavali izlazu. Bio je to zaista nesvakidašnji doživljaj”, priča Dejana.

Putovanje je Dejana ovjekovječila brojnim snimcima i fotografijama. U sadržajnoj foto arhivi uz živopisnu prirodu, lijepa sela, neobične arhitekture i zdanja u gradovima, i fotografije infrastrukture uz rijeke među kojima pažnju provlače akvadukti.

“Izađemo iz loka i pred nama se otvori akvadukt. Duško opisuje evo „most za vodu preko vode“”, prenosi iskustva Dejana.

Ona dodaje da je bilo i neugodnosti tokom tankovanja goriva jer se dešavalo da pumpe ne rade pa su bili prinuđeni da se snalaze i transporuju gorivo u kanisterima.

Na plovidbi kroz Francusku Vukovići su vidjeli Marselj, drugi po veličini grad koji ima oko milion stanovnika. Smješten u Lionskom zalivu – zbog povoljnog geografskog položaja kao i Stare luke – grad ima specifičnosti lučkog grada, ali i znamenitosti jedinstvenog nasleđa sa svojih 25 pozorišta, deset koncertnih dvorana, operom, velikim pozorištem i 22 muzeja.

Na pitanje – Kakva je razlika u plovidbi morima i rijekama, Duško odgovara da i jedna i druga plovidba ima svoje čari, ima i dobrih i loših strana.

“More može biti zločasto, nemirno, talasi… Na rijekama je to manja mogućnost. Međutim, na moru je čovjek opušten, velike širine, nije gusto u saobraćaju. Na rijekama suženo sve, voda relativno mirna, ali ima struja i korjena, vrloga. Ima dosta teglenica (šlepovi) na rijekama, takođe mnogo riječnih kruzera preko 100 metara. Nije se jednostavno mimoići sa velikim brodovima u rijeci koja krivuda u toku. Prisutni su svako malo lokovi koji zahtjevaju vještu posadu”, objašnjava Duško.

On i supruga plove skoro mjesec dana ka Baru drvenim brodom koji je hotelijer iz Engleske kupio za jednu funtu. Brod se nekada koristio za prevoz bolesnika sa ostrva u La Manšu. Duško će u Baru raditi restauraciju broda koristeći tikovinu sa namjerom da vlasnik dobije unikatno plovilo.

“Što se tiče vožnje brod je jako maritivno sposoban. Kao stijena je na vodi, dobro drži brzinu. Maksimalnu smo postizali do 34 milje na sat. Ekonomično smo vozili oko 18 milja preko La Manša. U rijekama smo plovili uzvodno i struje su dvije –četiri milje protiv nas tako da velike brzine su nepovoljne za potrošnju goriva. Maksimalna brzina protiv struje nije povoljna za potrošnju goriva. Ima tu malo „igre“ sa ekonomijom. Takođe, ako se brže vozi dižu se talasi što nije baš ugodno za one koji na obalama rijeka tako da se krećemo brzinom sedam od 12 milja, zavisno od relacije”, objašnjava Duško.

Detaljna ruta putovanja je razrađena u Engleskoj i podijeljena u pet etapa: Start u Sauthemptonu i prelaz preko La Manša do Le Avra, od Le Avre preko Ruana do Pariza, zatim Pariz preko Liona do Marselja.

Vukovići su na ruti od Marselja preko Korzike do Sicilije. Peta etapa je od Sicilije do Bara gdje bi trebali uploviti poslednjh dana maja u zavisnosti od vremenskih prilika.