Na listi najboljih sireva svijeta, koju je nedavno objavio svjetski atlas hrane - Taste Atlas, našao se i pljevaljski sir, zauzevši 27. mjesto, i prestigavši, između ostalog, dobro poznatu italijansku mocarelu.

Da je to nisko mjesto u odnosu na njegov kvalitet, smatra član Udruženja proizvođača NVU "Pljevaljski sir" Vladimir Čolović, koji u razgovoru za naš portal ističe da jedna od stavki koja utiče na njegov bolji plasman brendiranje proizvoda.

“Mjesto na koje je pozicioniran sir je nisko, i smatram da će on iz godine u godinu sigurno biti bliže prvom mjestu, nego ovom danas. U Crnoj Gori pljevaljski sir nije dovoljno cijenjen, jer da ga cijene on bi već bio brendiran”, ističe Čolović u razgovoru za portal Dnevno.me.

A ne cijene ga, kaže, zato što su ga sve vrijeme “kvarili drugi sirevi.”

“Kvarili su ga sirevi koji su se prodavali po Podgorici pod nazivom “pljevaljski sir”, što nema nikakve veze zapravo sa originalnim pljevaljskim sirom. Zato smatram da bi njegova teritorijalna zaštita onemogućila ostalima da, bilo kad i bilo kako, prodaju taj sirni proizvod pod nazivom “pljevaljski sir”, jer u tom slučaju niko ne bi mogao koristiti etiketu pljevaljskog sira, osim proizvođača koji bi imali svoj logo i svoj broj na logou”, navodi Čolović.

Na taj način bi sama zaštita, odnosno brendiranje, kaže on, dovelo u situaciju da se on na listi najboljih sireva svijeta bude u samom vrhu.

“Njegova ocjena je otprilike 4,60 a ocjena sira koji je zauzeo prvo mjesto je 4,80. Pitanje je i kada je neko i na osnovu čega upoređivao sireve”, dodaje on.  

Čolović ističe da je Crna Gora pljevaljski sir trebalo da brendira još 2013, što bi, u tom trenutku, to bio prvi brendirani proizvod u našoj zemlji.

“Ministarstvo poljoprivrede i Udruženje proizvođača “klecaju” u mjestu kad pričamo o brendiranju. Određene stvari smo dogovorili zajedno, i trebalo je da idemo dalje ali “nismo niđe pošli”. Uvijek bi nas neko preduhitrio. Taman kad bi uradili jedno, ono treba nešto drugo”, dodaje naš sagovornik.

Čolović, koji je nekada obavljao funkciju predsjednika Udruženja proizvođača, a čiji je danas član, navodi da nije upoznat sa informacijom da li postoji trenutna saradnja između Udruženja i resornog ministarstva po tom pitanju, napominjući da to Udruženje danas broji svega 13 članova.

"Od pljevaljskog sira najmanje profitiraju oni koji ga proizvode"

I pored brojnih apela da kupujemo domaće, građani nerijetko u marketima, čini se, i dalje prvo posegne za uvoznim proizvodima.

Čolović vjeruje da će doći dan kad će pljevaljski sir da bude “sir za elitu”.

“Očekujem da će on doći u fazu u nekim narednim godinama da ga neće svako moći imai na stolu, već da će ga imati samo elita. On bi samim brendiranjem otišao 100 odsto gore sa cijenom. Bilo bi ga manje, bio bi brendiran i samim tim zaštićen. Njegova cijena u Podgorici je sad od sedam do devet eura po kilogramu. Ljetos u Herceg Novom je bio devet eura. On je samo kod proizvođača trenutno četiri i po eura, što je žalosno. Svi profitiraju – i otkupci i prodavci, mnogo više nego sami proizvođači”, tvrdi Čolović.

Zato je, ponavlja, veoma važno da taj proizvod dobije dugo očekivani sertifikat.

“To bi značilo sljedeće - vi bi sad pri kupovini pljevaljskog sira dobili logo, na kom bi bio ispisan broj i znali bi ko je proizvođač. Ta priča godinama stoji, godinama nama neko priča jedno, i taman kad negdje stignemo, kažu nam da treba nešto drugo, i tako godinama”, zaključuje Čolović u razgovoru za Dnevno.

Povodom ove teme portal Dnevno.me kontaktirao je i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Odgovore očekujemo.