U želji da sačuva od zaborava duh mjesta za koga rođeni Podgoričani kažu da je "srce" grada pod Goricom, Branislav Lekić je osnovao nevladino udruženje “Starovarošani”.

“Često dok prolazim drugim dijelom grada – preko Morače, sretam ljude koji pričaju razne strane jezike, i vidim u da se u mom društvu sve promijenilo. I onda kažem – pa čekaj mi smo potpuno izgubili taj “duh” stare Podgorice. Kažem, ima ljudi i umjetnika koji su kroz pjesme o Podgorici i Staroj Varoši napravili dosta stvari, ali nije to to – niko se ne bavi time da se taj duh stare Stare Varoši otrgne od zaborava. Da sačuvamo sve što mognemo", ispričao je tada Lekić motiv za osnivanje Udruženja portalu Dnevno.

U intervjuu koji je urađen 26. marta 2023, Lekić je poručio i da bi bilo lijepo kada bi na svakih 20-30 metara, kroz Staru Varoš bile zanatlijske radnje.

                                  ****

Smještena uz sami centar grada, podignuta na obali Ribnice, opjevana kroz stihove Ksenije Cicvarić i Žutog Serhatlića, za Staru Varoš često kažu da je “srce” grada pod Goricom.  

U želji da duh stare Podgorice otrgnu od zaborava, sadašnji i bivši stanovnici tog naselja formirali su nevladino udruženje “Starovarošani”. U razgovoru za naš portal, idejni tvorac Udruženja Branislav Lekić, prisjeća se djetinjstva provedenog u Staroj Varoši, te zbog čega je odlučio da osnuje tu organizaciju.

“Ta ideja je trajala kod mene dugo. Nekad sam živio u Staroj Varoši, na Brijegu Morače, tamo sam se i rodio, a kasnije, igrom slučaja, živio sam malo i na Draču. Dakle, jedan sam od rijetkih Starovarošana koji je živio i na Draču i na Brijegu Morače. Sad sam nastanjen preko Morače a pošto češće šetam, pođem do tamo da me želja mine. Vidim da je gradonačelnik napravio mnoge dobre stvari za taj dio grada – kaldrma koja je, ipak, dala neki imidž, pa kafići, suvenirnica, galerija - stvarno prelijepo”, kaže Lekić.

Šetajući, rodila se i ideja da osnuje udruženje “Starovarošani”.

“Često dok prolazim drugim dijelom grada – preko Morače, sretam ljude koji pričaju razne strane jezike, i vidim u da se u mom društvu sve promijenilo. I onda kažem – pa čekaj mi smo potpuno izgubili taj “duh” stare Podgorice. Kažem, ima ljudi i umjetnika koji su kroz pjesme o Podgorici i Staroj Varoši napravili dosta stvari, ali nije to to – niko se ne bavi time da se taj duh stare Stare Varoši otrgne od zaborava. Da sačuvamo sve što mognemo - dokumentaciju, ljude koji su nepoznati, jer iako se o mnogima pisalo, ima mnogo onih koji su šetali tim sokacima, a da mnogi za njih nikad nisu saznali – e to su bili poznati Cikotići, ljudi koji su davali šmek. Dugo sam o tome razmišljao, želio sam da članovi Udruženja budu baš ljudi koji su rođeni u Staroj Varoši, koji su tu živjeli, njihova djeca...Naravno Udruženje prima sve koji vole Staru Varoš i njen duh”, navodi naš sagovornik.

Kada je prijateljima ispričao da ima namjeru da formira takvo udruženje, naišao je na opšte oduševljenje, i bezrezervnu podršku.

“Na jednom događaju poslije drugo vremena sreo sam Mirsada Serhatlića, čuvenog frontmena grupe Makadam, i kazao mu da imam jednu ideju. Pozvao sam i Dulju, mog komšiju koji je bio obućar, da sjednemo svi zajedno i iznio im predlog. Čim sam im rekao, naišao sam na oduševljenje. Na prvom sastanku nas je bilo desetoro, kasnije 20-oro, i tako.. To su sve ljudi koji su ostavili pečat ovom gradu, neko u fudbalu, neko u književnosti, neko muzici… Prihvatili su plan odmah, a ja sam kao inicijator svega organizovao Skupštinu, i napravio Statut, u čemu mi je dosta pomogao drug Milo Đurović. Poenta je sačuvati od zaborava duh Stare Varoši”, kazao je Lekić, i citirao navedeno iz Statuta:

“Na afirmaciji i promociji tradicionih vrijednosti nastalih na suživotu Starovarošana – to je bogatstvo različitosti i specifičnosti u pogledu mentaliteta i običaja, vjerskih kulturnih i drugih uvjerenja, i njihovog prenošenja na mlađe generacije. To je suština našeg Udruženja”, objasnio je on.

Neprolazne uspomene djetinjstva

Fino bi bilo, ističe naš sagovornik, kad bi na svakih 20-30 metara, kroz Staru Varoš bile zanatlijske radnje.

I sad ih ima, ali prema njegovim riječima, “nije to to”, kad su u prostorima stambenih zgrada.

“U čuvenoj zgradi Pejton, koja takođe pripada Staroj Varoši, smješteni su obućar, zlatar, časovničar, tašnar, sa kojima sam razgovarao i koji su mi rekli da bi rado prešli i premjestili svoje radnje baš kroz Staru Varoš, ali samo ako bi se to organizovano napravilo, da u jednoj ulici budu svi. Ovako pojedinačno, niko nema interesa da pređe, jer im onda niko ne bi dolazio”, kazao je Lekić.

A svaki povratak u dio grada u kom je odrastao, budi najljepše uspomene iz djetinjstva. Sa drugovima iz tog kraja često evocira uspomene, te se sa osmijehom prisjećaju pliske – “starovaroškog golfa.”

“Koristili smo dršku od metle, koja se na jednom kraju zaoštri, a na poljanama Stare Varoši a današnjih Čepuraka, udarali bi ‘plisku’ svom snagom, i ko bi više dobacio taj je bio pobjednik. Ja sam to nazvao starovaroški golf, jer je sistem isti - ubacanje u rupicu. Tu je još i igranje klikera, spuštanje niz Moraču, nas deset na traktorskim gumama i ljuljamo se sve do mjesta na kom je današnji most Union bridge, zatim plivanja do pećina koje su virile iz rijeke na drugoj strani…Posebna sjećanja su kada je voz šesdesetih godina počeo da radi, a mi se natrpamo u stare kaubojske vagone, ko je imao sreće, a ko nije vozio se u one stočne vagone, u kojima nema svjetlosti ni ničega, ali mi svi srećni i zadovoljni. Čim izađemo u Sutomore, postrojimo se i krenemo da plivamo, pa se u jednom momentu neko sjeti da se vraćamo nazad jer dođosmo skoro do Italije, ipak je to more, a mi navikli da preplivavamo Moraču”, kroz osmijeh priča Lekić.

Muzika suština koja predstavlja Staru Varoš

Jedna od onih koju narod prepoznaje, a koja je, prema riječima našeg sagovornika zadužila Staru Varoš, je Ksenija Cicvarić, svojim nezaboravnim hitovima.

Zato će se, kaže Lekić, kao predsjednik Udruženja zalagati da ona dobije adekvatnu ulicu u tom dijelu grada.

“Ona je to zaslužila, jer je zadužila ne samo Podgoricu nego cijelu Crnu Goru. To je samo jedan dio našeg zadatka, a kako će ići, vidjećemo. Bićemo uporni i nastojati da riješimo još niz stvari i aktivnosti koje nam slijede. Prva je da nađemo adekvatan prostor, mada su nam mnogi izašli u susret i ustupili prostor za sastanke, pa da otvorimo i žiro račun, i da vidimo kako ćemo sa članarinom. Napravimo sam grupu preko viber aplikacije preko koje ćemo komunicirati. Dosta ljudi ne zna za ovo, ali od onih koji znaju svi su oduševljeni”, priča on.

Ideja svih članova Udruženja je ista – da objedine i sačuvaju sve dragocjenosti iz tog vremena, i pokažu današnjim stanovnicima Podgorice kako je to izgledalo kad su se bile pijačne prodaje, održavali skupovi, utakmice i slično… Dodaje i da će napraviti himnu o Staroj Varoši.

“Volio bih da se zadrži taj stari duh grada, mada je sigurno da će on ostati kroz pjesme o Podgorici”, kaže Lekić za Dnevno.me.

A budući da u Podgoricu dolaze mnogi, kako turisti tako i ljudi iz svih regija u Crnoj Gori, namjera je, zaključuje, svima pokazati šta je Podgorica nekad bila.