Prema podacima Instituta za javno zdravlje Crne Gore, godišnje se zabilježi oko 2.700 novih slučajeva raka i 1.500 preminulih, dok su mnogo gori podaci GLOBOKANA, to jest Međunarodne agencije za istraživanje raka. Procjenjuje se da u našoj zemlji svake godine od raka oboli od 3.000 do 4.000 osoba, a da smrtnih ishoda bude oko 1.800, kazala je u programu Link Radija Crne Gore, u susret 4. februaru, Svjetskom danu borbe protiv raka, internistkinja-onkološkinja Instituta za onkologiju Kliničkog centra prim. dr Nada Cicmil Sarić.

„Zabrinjava što kontinuirano raste broj novooboljelih od raznih oblika malignih bolesti, ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu. Imamo i podatke Instituta za onkologiju, gdje smo na medikalnoj onkologiji u toku prošle godine evidentirali oko 31.000 ambulantnih i oko 6.000 konzilijarnih pregleda. Napominjem i da broj dnevnih hemioterapija i drugih terapija zna da bude i do 130, a pored toga, naravno, obavljaju se i brojni kontrolni pregledi. Mislim da je to dovoljna ilustracija ozbiljnosti ovog problema i u svijetu, i kod nas“, ukazala je dr Cicmil Sarić.

Prema njenim navodima, najčešće maligne bolesti su rak dojke, pluća i debelog crijeva, a potom rak grlića materice, prostate, dok slijede ostali oblici malignih bolesti kada su u pitanju solidni tumori.

„Što se tiče liječenja, ono se drastično unaprijedilo u posljednjih, da kažemo, možda desetak godina. Najveći napredak u sistemskom liječenju postignut je primjenom imunoterapije u kombinacijama sa hemioterapijom ili između različitih imunoterapeutika, odnosno primjenom ciljanih terapija, takođe u kombinacijama. Savremene terapije dovele su do toga da neke metastatske bolesti dobiju hronični tok, slično bilo kojoj drugoj hroničnoj bolesti. Uz dobar kvalitet života, pacijenti žive ne samo mjesecima, nego i godinama, a pojedini budu i u potpunosti izliječeni. Postoji i terapija održavanja. U prvom redu govorimo o karcinomu dojke, dobrim dijelom o karcinomu pluća, karcinomu debelog crijeva, a u određenoj mjeri i o drugim oblicima malignih oboljenja.

Što se tiče melanoma, koji je bio apsolutno smrtonosan do prije deset godina, postignuti su takvi terapijski rezultati da sada imamo pacijente koji su u metastatskom stadijumu izliječeni. Primali su imunoterapiju, nakon dvije godine terapija je obustavljena i sada ih pratimo, prvo češće, zatim postepeno. Dakle, brojne maligne bolesti, ako se blagovremeno otkriju, u potpunosti su izlječive, osobito uz primjenu novih terapija održavanja, čija lista se širi, ne samo kod karcinoma dojke, nego i kod karcinoma jajnika, karcinoma pluća, pa čak sada i kod mokraćne bešike.

Kao što diabetičari dobijaju doživotno insulin ili ljudi sa hipertenzijom svoje lijekove, tako i onkološki pacijenti dobijaju svoju terapiju. Naravno, to kažem samo radi paralele, a ne kao direktno poređenje“, objasnila je dr Cicmil Sarić.

Pričala je i o zabludama koje veoma utiču na ishod bolesti, jer otežavaju liječenje. „Njih je uvijek bilo. Što je internet bogatiji informacijama, naopakim i nakaradnim, zablude su, čini mi se, sve veće, a u balkanskom sindromu veoma su izražene. Uvriježeno je mišljenje da biopsija ubrzava širenje bolesti. Međutim, istina je da ne postoji opasnost od širenja kancera ako se radi biopsija određene promjene. Bez biopsije je apsolutno nemoguće, a i zakonski je zabranjeno liječiti pacijenta, jer ako nemamo ime i prezime bolesti, mislim da je sada svakom jasno da to nije moguće.

Druga zabluda je da se i dalje u našem narodu često čuje da neko boluje od najgoreg. Apsolutna većina malignih bolesti nije smrtna presuda niti takva vrsta dijagnoze. Što se tiče drugih zabluda, među najvećima je mišljenje da liječenje malignih bolesti obavezno počinje hirurgijom ili da hirurgija čini jedini ili dominantan oblik liječenja. Naravno da je hirurgija veoma važna. Međutim, ako se primijeni u trenutku kada to nije potrebno ili ako nije indicirana stadijumom bolesti, rizikujemo da više nikada ne dobijemo najbolji terapijski ishod ili da pogoršamo stanje drastično“, upozorila je dr Cicmil Sarić.

Istakla je i da informacije o povremenoj nestašici lijekova pacijenti mogu dobiti ne od ljekara, nego u Montefarmu i Fondu za zdravstveno osiguranje.

Što se tiče prevencije, doktorka je podsjetila da ona i dalje ostaje prvi i najvažniji korak. „To je zapravo jedino sigurno liječenje kod trećine do polovine raznih oblika karcinoma. Nažalost, preventabilnih je samo pet, mada se sada u svijetu ta paleta proširila na šest: karcinom grlića materice, debelog crijeva, dojke, pluća, prostate i želuca.

Dobra prevencija podrazumijeva da vodimo računa kako živimo, šta jedemo, koliko se krećemo, kako se odmaramo, da li na sebi radimo neke nasilne operativne zahvate koji su posljedica diktature industrije mode. Prije svega mislim ne samo na hirurške estetske zahvate, od kojih su brojni nesigurni i pokušavaju se proturiti kao terapijski, posebno kod karcinoma dojke, nego i na primjenu hormonske nadomjesne terapije. Brojne žene je uzimaju po ugledu na glumice i pjevačice, ne samo u 50-im, nego i u 60-im i 70-im godinama, da bi izgledale lijepo, bez bora i suvišnih kilograma. To, nažalost, često rezultira pojavom malignih bolesti. Prevencija kroz zdrav stil života i redovne preventivne preglede je ključ svega. Dakle, bolje je spriječiti nego liječiti. I važno je ne bojati se otkrivanja bolesti, nego da ne zakasnimo“, zaključila je dr Cicmil Sarić.

I radioterapija je posljednjih godina znatno napredovala, a dodatni iskorak napravljen je prošle godine, kada je u Institutu za onkologiju pušten u rad novi linearni akcelerator, saopštila je radijaciona onkološkinja Dragana Ognjenović Nikčević.

„Time je radioterapija u Crnoj Gori dostigla evropske standarde i omogućila pacijentima liječenje savremenim, visokopreciznim metodama, kakve se primjenjuju u vodećim evropskim centrima. Do sada smo raspolagali sa dva linearna akceleratora, na kojima su već primjenjivane moderne tehnike zračenja, ali nabavkom novog uređaja dodatno smo proširili indikacije za radioterapiju. Danas možemo zračiti više metastaza u mozgu u jednom trenutku, uz skraćeno trajanje terapije, primjenu viših doza i bolju zaštitu zdravog tkiva. Omogućeno je i precizno zračenje respiratorno pokretnih meta, poput tumora i metastaza u plućima, uz znatno veću poštedu okolnog zdravog tkiva“, pojasnila je dr Ognjenović Nikčević.

Istakla je da je vrijeme preživljavanja duže i da su smanjeni akutni i hronični toksični efekti terapije. „To je vrlo moćna i neinvazivna metoda liječenja. Cilj je potpuno izlječenje. X-zračenje koje se proizvodi u linearnom akceleratoru usmjereno je na karcinom. Tumorske ćelije propadaju i tumor nestaje. Zračenje se može primjenjivati prije i poslije hirurgije. Preoperativno se koristi da bi se tumor iz neoperabilnog stadijuma preveo u operabilni. Nakon operacije, zračenje se često primjenjuje da se sterilizuje mjesto gdje je bio tumor i spriječi povratak bolesti.

Zračenje se koristi i kao radikalna terapija, kada ima ulogu ravnopravnu sa hirurgijom, a cilj je potpuno izlječenje. Na primjer, kod zračenja raka prostate u prvom stadijumu, rezultati su isti kao nakon hirurgije, samo su različiti neželjeni efekti. U određenim situacijama, radioterapija se primjenjuje palijativno, kada želimo ublažiti bol, spriječiti krvarenje i držati bolest pod kontrolom, čime se značajno poboljšava kvalitet života oboljelog“, ukazala je dr Ognjenović Nikčević.

Objasnila je postupak kada pacijent na multidisciplinarnom konzilijumu dobije odluku da mu je potrebno zračenje. „Nakon toga, pacijent ide na prvi pregled i CT-simulaciju. Na osnovu svih snimaka sa CT simulatora, medicinski fizičar pravi individualni plan zračenja. Planiranje je vrlo precizno i koriste se savremene tehnike kako bi tumor dobio što veću dozu zračenja, a okolna zdrava tkiva bila maksimalno zaštićena. U radioterapijskom timu medicinski fizičari podjednako su važni kao ljekari. Oni kroz plan pretoče naše ideje i stručna zapažanja u realnost, nastojeći da tumor bude potpuno pokriven, a zdrava tkiva pošteđena.

Trajanje procedure je kratko. Pacijent je na aparatu obično pet do deset minuta, zavisno od regije koja se zrači. Ako se primjenjuju složene tehnike, poput stereotaksične radiohirurgije, kada se kompletna doza isporuči u jednom danu, tretman može trajati i duže. Broj dana zračenja varira u zavisnosti od cilja terapije. Palijativna radioterapija traje jedan, pet ili deset dana, a radikalna do 37 radnih dana“, kazala je dr Ognjenović Nikčević.

Navela je da se na Institutu za onkologiju dnevno u prosjeku zrači oko 90 pacijenata i da u posljednjih 12 godina nema lista čekanja. Pacijenti čekaju samo od CT-simulacije do izrade plana zračenja, a nakon toga vrlo brzo počinju terapiju, zaključila je dr Ognjenović Nikčević.