Da bi neko volio Crnu Goru i osjećao da tu pripada, ne mora da se rodi u njoj. Crna Gora, kao multikulturalna država prihvata sve ljude dobre volje, pa i onda kada dolaze iz raznih krajeva svijeta i drugih kultura, i čini da se u njoj osjećaju kao kod kuće. Baš tako se u Nikšiću osjećala Xu Jingyan, prva Kineskinja koja je izabrala da završi pedagogiju Filozofskog fakulteta u gradu pod Trebjesom.

“Crna Gora lijepa kao zemlja iz bajke”

Ja sam iz Kine, a moj rodni grad je Baoding, Hebei, počinje priču za naš portal Xu.

Prema njenim riječima, sve što je znala o Crnoj Gori jeste da je to mala država u Evropi. Istraživala je o njoj putem interneta, a zahvaljujujući internacionalnoj inicijivati za mogućnost studiranja van zemlje, Xu je “završila” u Crnoj Gori.

“Nakon pretrage na internetu, otkrila sam da ima bogate turističke resurse. Lijepa zemlja kao iz bajke. Ljudi su ovde veoma jednostavni i prijateljski nastrojeni prema ljudima drugih kultura, mogu reći Kinezima. Zemlja je puna dobre volje i jedva čekam da što više  saznanjam o njoj. Priliku da dođem u Crnu Goru dobila sam u okviru nacionalne inicijative "One Belt One Road”. Htjela sam da studiram i promovišem kulturnu razmjenu. Pošto su moji roditelji nastavnici, a obrazovanje mi je glavni cilj, odabrala sam da studiram na Filozofskom fakultetu u Nikšiću”, kaže sagovornica portala Dnevno.me.

Foto: Privatna arhiva

“Nikšić je mjesto za kojim sam oduvijek čeznula”

Prvi susret sa gradom pod Trebjesom, Xu, kaže, nikada neće moći da zaboravi.

“Bila je jesen, išla sam vozom od Podgorice do Nikšića sa prtljagom. Bila sam veoma uzbuđena. Usput sam, kroz prozor voza, gledala prelijepe pejzaže, koji su izgledali kao slika. Udišući svjež vazduh prirode, slušajući cvrkut ptica i osjećajući hladan vjetar, shvatila sam da sam veoma srećna. Vidjela sam da su ulice prostrane i čiste, drugačije od gužve u glavnom gradu. Ovo mjesto je više ličilo na raj u kome se ljudi opuštaju. U tom trenutku osjetila sam da je Nikšić mjesto za kojim sam oduvijek čeznula  da živim”, kaže Xu za Dnevno.

Naša sagovornica nije živjela u studentskom domu, niti se hranila u studentskoj menzi. Kaže i da nije doživjela nijedno ružno iskustvo od sugrađana iz Nikšića.

Naprotiv, toliko su je voljeli, da su radi lakše komunikacije, nazvali “Tijana”.

“Pošto sam Kineskinja, kolege i koleginice sa fakulteta bili su veoma radoznali, tako da smo se brzo sprijateljili”, kaže Xu i dodaje da je brzo uslijedilo predstavljanje jedni drugima, “upoznavanje” sa  mjestima odakle dolaze, istorijom, kulturom a posebno hranom, turističkim atrakcijama, običajima...

A onda objašnjava i kako je, zapravo, Xu “postala” Tijana.

“Moj ime Xu Jingyan je teško izgovoriti, pa su me drugarice sa studija prozvale Tijana. To ime kažu ima dobro značenje - pametna, slatka, duhovita i tiha djevojčica. Veoma mi se sviđa, i zvuči veoma dobro. Jednostavno je i zgodno, a prijateljima, kolegama i profesorima iz Crne Gore još lakše da upamte moje ime”, kaže sad već Tijana.

“Najteže od svega bile su nikšićke zime”

Xu ili “po našem” Tijana, dodaje da je bilo nekih teških stvari u periodu studiranja u gradu pod Trebjesom, a jedna od njih je svakako učenje jezika.

“U komunikaciji sa kolegama i profesorima ponekad ne mogu da izrazim svoje misli ili mi je netačan izgovor u Crnoj Gori. Imam problema sa gramatikom, pa često komuniciram na engleskom. Neki od nastavnih materijala su na ćirilici i to mi je bilo još teže za čitanje, što je izazvalo male probleme sa mojim napretkom u učenju”, kazala je ona i dodala da osim “borbe” sa jezikom, teško je bilo boriti se sa hladnim zimama u Nikšiću.

“Osim sa jezičkim barijerama, suočila sam se sa, kako to naziva naša sagovornica, “poteškoćama u životu”.

“U Nikšiću je zima veoma hladna i sniježna. Hladan period u tom gradu dugo traje, a velike sniježne padavine su, takođe, bili još jedan aspekt na koji sam morala da se prilagodim”, navela je ona.

Iako više ne živi u Nikšiću, Xu kaže da je još u fazi učenja našeg jezika, da vježba izgovor, provjerava svoje znanje iz gramatike i postepeno se usavršava u komunikaciji sa kolegama i profesorima sa kojima je ostala u kontaktu.

“Prostora za napredak još ima, ali nastaviću da učim mnogo, do nivoa sofisticiranosti”, kaže sagovornica portala Dnevno.me.

Sa druge strane, druženje i upoznavanje sa Nikšićanima joj nije teško palo, koji su joj u svemu pružali veliku podršku i pomoć- od stanodavca, pa do kolega sa fakulteta.

“Ljudi iz Nikšića su veoma ljubazni, jednostavni i entuzijasti, veoma vole tradicionalnu kinesku kulturu i raduju se putovanju u Kinu, u budućnosti. Naročito moj stanodavac i moji drugovi i profesori su bili veoma ljubazni prema meni i pružali mi veliku pomoć, bilo u učenju ili u životu. Osjetil sam toplinu i ljubav porodice i porodičnog doma, jer su mi bili velika motivacija za prevazilaženje poteškoća u radu, studiranju i uopšteno u životu. Voljela sam da idem u šetnju i penjem se na planine sa svojim dobrim prijateljima, da vježbam i učim kroz razmjenu, zbog čega se sada osjećam prijatnije”, kaže ona.

Foto: Privatna arhiva

“Od svih crnogorskih običaja najljepši su osmjesi na licu”

Prema riječima naše sagovornice, Crna Gora ima lijepe običaje koji se razlikuju od onih u kojima je ona odrasla, ali joj se jednako dopadaju. Od svih “običaja” kaže, najviše joj se dopada što su lica Nikšićana uvijek ispunjena osmjesima.

“Često sam išla kući u goste kod dobrih prijateljca, igrala se sa djecom, gledala i učestvovala u pravljenju hrane, i isprobavanju tradicionalnih specijaliteta sa porodicama svojih prijatelja. Imala sam priliku da izbliza osjetim i iskusim njihove navike u ishrani i njihov način života. U svakodnevnom uobičajenom zapažanju, shvatila sam da Nikšićani veoma vole da uživaju u životu, da im lijepa porodična atmosfera veoma bitna, kao i da su im lica uvijek ispunjena osmjesima. Njihov aktivan i zdrav život me je, takođe, zarazio, učinivši da mi se ovdje baš mnogo sviđa, i motiviše da ponovo dođem i živim u Nikšiću”, iskrena je Xu.

“Moji roditelji žele da posjete Crnu Goru”

Slobodno vrijeme, provodila je, kaže, najčešće tako što je sa prijateljima obilazila okolne gradove, i isprobavala razne specijalitete kao što su sir, sarma, vino, meso sa roštilja (ćevapi)… Najviše od svega dodaje, voljela je kada joj bake njenih prijatelja iz Nikšića naprave tradicionalnu hranu, posebno domaće supe i tjestenine.

Po mnogo čemu, kaže Xu, kineska hrana joj je slična onoj koju je jela u Crnoj Gori. Rodni grad, kaže, sa Nikšićem, ipak, ne može, porediti.

“Nikšić je veliki i rijetko naseljen grad, a moj rodni grad, Baoding koji je smješten u provinciji Hebej, u blizini Pekinga, ne samo da ima veliku površinu već ima i gustu populaciju. Saobraćaj je razvijeniji i pogodniji, privreda se brzo razvija, a tempo života je brži. To je istorijski grad sa kulturnom baštinom. Veoma je bogat turističkim resursima i prehrambenim resursima i obrazovnim resursima. Kad uporedim sa Nikšićem, zasigurno je manje miran i nažalost, “manje prirodan”. Voljela bih da ljudi u Baodingu i u mom okruženju generalno, više pažnje obraćaju na očuvanje okoline, i da znaju kad treba da uspore, na odgovorajaću način”,kazala je Xu i poručila:

“Uživajte u životu sa svojom porodicom!”

Xu je svoj život nastavila na magistarskim studijama na Univerzitetu u Beogradu, gdje planira i da doktorira, nakon čega će se, kako je istakla, vratiti u Kinu u želji da postane učitelj, doprinoseći obrazovanju svoje zemlje.

“Nadam se da će moji studenti moći da dođu u Crnu Goru da je bar posjete ako neće da već da se školuju tamo, a takođe, se nadam i da će studenti iz Crne Gore doći u Kinu da upoznaju kinesku odličnu tradicionalnu kulturu”, navela je Xu.

Često je, kaže, uhvati nostalgija za Nikšićem i prijateljima koji je čekaju tamo, što je motiviše da prvom prilikom dođe i posjeti ih. Odmah po penzionisanju kaže, to će uraditi i njeni roditelji.

“Mnogo mi nedostaju moji profesori i prijatelji. Vratiću se da ih posjetim kada budem imala priliku. I oni mogu da dođu da me vide, kad god budu imali vremena. Moja porodica takođe žudi za Crnom Gorom, posebno Nikšićem, jer im se dopada okruženje i priroda mjesta gdje sam studirala. Nakon što odu u penziju, Nikšić će biti prvi grad u kojem bi željeli da žive, da dožive mjesto u kom sam j studirala. A ja želim da posjetim svog stanodavca, profesore i prijatelje, i da im se zahvalim na brizi i pomoći svih tih dana”, zaključila je Xu-Tijana za Dnevno.me.