Gruba igra, udarci, povrede i obaranje, samo su neke od asocijacija kad se pomene ragbi. Upravo zato se mladi ljudi rijetko opredjeljuju za taj sport, a čak i ako se opredijele, to najčešće budu muškarci.

Da smo kolektivno, kao društvo, lako podložni predrasudama, i da više vjerujemo  u ono “što se podrazumijeva” ili u “što se kaže” priče, pokazala je Zorica Kostić, koja zajedno sa svojim saigračicama ruši tabu teme, i dokazuje da žene jednako mogu biti uspješne u tom sportu - kao i u svakom drugom. 

Kostić je prije tačno deset godina slučajno “završila” na ragbi treningu, i ostala na njemu do danas. 

Od poziva na kafu do životnog opredjeljenja

U momentu kada je prvi put uzela tu neobičnu jajastu loptu u ruke, naša sagovornica kaže da je odmah znala da će ragbi biti njen poziv do samog kraja.

“U ragbiju sam tačno deceniju. A kao i što sve u mom životu biva slučajno - tako se “desio” i ragbi. I tako sam, umjesto da se vidim sa drugom na kafi (jer je on zaboravio da ima svoj ragbi trening) na njegov nagovor pošla sa njim, jer mu nijesam vjerovala da ragbi postoji kod nas. Osjećaj kod prvog dodira sa, tada, 'neobičnom' jajastom loptom je bio nevjerovatan i već tada sam znala da ću u ovom sportu ostati do samog kraja”, priča nam Kostić .

Kako kaže, na samom početku se susrela sa brojnim predrasudama. Ipak, osjećaj koji je u njoj budio svaki odlazak na trening, bio je jači i ljepši od svih komentara okoline.

“Na početku je, moram priznati, bilo dosta predrasuda. Godine treninga i uživanja u ragbiju, međutim, pobijedile su te predrasude. Kada su porodica i prijatelji shvatili da je ragbi ono što me čini srećnom, iskazali su punu podršku mom putu i sada su mi velika podrška i oslonac.  A sada, kada je 'skepticizam' prestao, moram priznati da ljudi sa velikim oduševljanjem reaguju kada čuju da žena trenira 'muški sport'”, kazala je naša sagovornica.

Foto: Privatna arhiva

“Crnogorci teško prihvataju nove stvari”

Pored fudbala, košarke, tenisa i vaterpola, ljubitelji sporta su ragbi uvrstili u top deset najpopularnijih sportova na svijetu. Zanimljiv podatak jeste da je Svjetsko prvenstvo u ragbiju 2015.  bio treći najgledaniji sportski događaj na svijetu – odmah iza Olimpijade i Svjetskog prvenstva u fudbalu.

Ipak, u Crnoj Gori to nije slučaj, kaže Kostić. Teško je privući i mušku populaciju, a kad su u pitanju djevojke to je duplo teže, ističe naša sagovornica.

“Morate razumjeti da je ragbi sam po sebi novi sport u Crnoj Gori, a da je mentalitet našeg naroda takav da se nove stvari teško prihvataju. Interesovanje đevojaka svakako da raste iz dana u dan. Mi se trudimo svim silama da razbijemo razne predrasude koje postoje, ali to je proces za koji treba vremena. Bitno je shvatiti da nam je dovoljno teško da privučemo i momke za ragbi, a za đevojke je to još makar duplo teže. Ali ne odustajemo, sa idejama koje imamo za razvoj svakako će i ženski ragbi doći na red i biti uključen”, kazala je Kostić za Dnevno.me.

Prisjetila se zatim svojih početaka. U tom periodu,  kaže, bila je jedina djevojka u gradu pod Goricom koja je trenirala ragbi. Danas je taj broj mnogo veći.

“Kada sam ja počela, bilo je nekih desetak đevojaka u Tivtu koje su igrale bezkontaktnu verziju ragbija, a ja sam bila jedina đevojka iz Podgorice koja je trenirala ragbi. Od tada pa do danas, taj broj je četiri puta veći”, ističe naša sagovornica.

Ona dodaje da je ragbi izuzetan sport, koji obuhvata sve psiho-fizičke sposobnosti.

“Dobrog/u ragbistu/kinju odlikuju prije svega disciplina, timski duh, hrabrost, poštovanje prema trenerima, sudijama, protivnicima i saigračima, pozitivna energija, a između ostalog i dobra građa - muskulatura, snaga i liderstvo. Kažu da su ragbisti/kinje najkompletniji sportisti na svijetu đe je bitna kako snaga tako i brzina, agilnost i koordinacija”, navodi Kostić.

Foto: Privatna arhiva

“Osjećaj igranja za svoju zemlju se ne može opisati riječima”

Kostić je svojim zaslugama i talentom dobila poziv da sa samo 20 godina postane dio istorijske, i prve ženske ragbi reprezentacije u našoj zemlji.

Pored toga, pripala joj je i najodgovornija uloga na terenu – kapitena ekipe.  To je, kaže, osjećaj koji se ne može opisati riječima.

“Za reprezentaciju me veže nevjerovatno iskustvo, kao najmlađa u timu, još kapiten imala sam veliku odgovornost. Prije svega da se borbom na terenu zahvalim treneru i stručnom štabu i dokažem da nijesu pogriješili u odabiru. A sami osjećaj igrati za svoju zemlju i braniti boje svoje zastave, mislim da nijedan sportista ne može opisati, jer za to ne postoje riječi, već samo djela i ono koliko daš sebe i pružiš na terenu”, istakla je Kostić u razgovoru za Dnevno.

Foto: Privatna arhiva

Ona je prošle godine izabrana za predsjednicu Ragbi saveza Crne Gore.

Cilj je jasan – izdići ragbi u Crnoj Gori na mnogo veći nivo. Za to joj je kaže, potrebna volja svih uključenih strana.

“Moj cilj je da ragbi postavim na noge, da se klubovi ponovo aktiviraju i da imamo domaća takmičenja na nivoima seniora i mlađih kategorija. Bitna stavka je i edukacija kadrova, prije svega trenera i sudija. Sa obje kategorije smo najblaže rečeno u deficitu. Jedan od prioriteta Saveza će biti organizacija kurseva za trenere i sudije, a od svih klubova ćemo očekivati tj. postavićemo im uslov da pošalju svoje predstavnike”, kazala je Zorica.

Prema njenim riječima, onog momenta kada uspiju da obuče jednu generaciju trenera i sudija, moći će dalje da šire ragbi.

“Imaćemo stručni kadar iz naših redova, a oni će potom dalje da se usavršavaju i prenose znanje. Prostora ima, potrebna je samo volja svih uključenih strana”, dodala je sagovornica.

Što se tiče podrške resornih institucija, ona je prema mišljenju naše sagovornice, nikad veća. Nada se i da će jednog dana naša zemlja dobiti prvi ragbi stadion.

Foto: Privatna arhiva

“Kad su u pitanju Ministarstvo sporta i Crnogorski Olimpijski Komitet (COK) imamo nikad veću podršku, za koju vjerujem da će iz godine u godinu biti sve veća. Neophodna nam je podršta Glavnog grada i drugih opština, jer nažalost u Crnoj Gori ne postoji nijedan ragbi stadion”, istakla je ona.

Kad sport ostavi po strani, druga velika strast naše sagovornice je poezija. U trenutku slobodnog vremena, možda jednog dana ragbistkinja vidimo i na koricama neke zbirke pjesama.

“Istina je da mi je pisanje poezije bio hobi tokom srednjoškolskih dana. Sada imam premalo slobodnog vremena za pisanje, ali jednog dana, kada budem imala višak slobodnog vremena možda se i izda neka zbirka. Sada više volim da čitam. Volim sve da čitam, ali najviše drame i misterije, te autobiografije/dnevnike najuspješnih sportista svijeta”, zaključila je Kostić za Dnevno.me.