Ukoliko ste u popodnevnim časovima prolazili Ulicom Ivana Vujoševića u Podgorici onda ste, sigurni smo, pored Gradske knjižare primijetili djevojčicu koja prodaje crteže. Ako ste pak odlučili da se zaustavite i pogledate radove, vjerujemo da vas je osim talenta osvojila i ljubaznošću, nenametljivošću, osmijehom, vaspitanjem... Tako je makar bilo u našem slučaju kada smo je prije nekoliko dana, sasvim slučajno, upoznali na „radnom mjestu“ u dijelu grada Preko Morače, te njenu priču odlučili da podijelimo sa čitaocima.

Zove se Hana Čelebić. Ima 12 godina. Voli da crta, slika, pleše i glumi. Vješta je i kada treba napraviti pokoju rukotvorinu, te sve to plasirati potencijalnim kupcima. Iako veoma mlada, može se pohvaliti prvim zarađenim novcem. I ne samo tim, već i činjenicom da je uspjela da uštedi dovoljno da sebi obezbijedi sve za početak nove školske godine.

U razgovoru za naš portal vrijedna djevojčica Hana i njena majka Dragana govorile su o talentu dvanaestogodišnjakinje, prodaji, pohvalama koje ne izostaju, ali i o velikim umjetničkim snovima koji čekaju da jednog dana budu ostvareni.

Foto: Privatna arhiva

„Aktivno crtam tri godine. Najviše volim životinje, likove iz crtanih filmova, prirodu uopšte, ljude, jednom prilikom sam nacrtala i ikonu Bogorodice. Takođe sam povodom Dana državnosti nacrtala i zastavu Crne Gore sa grbom“, počinje Hana Čelebić priču za naš portal.

Ne krije da je posebno očarana motivima prirode, pa tako najviše vremena posvećuje stvaranju pejzaža.

„Privukla me je priroda zbog svoje posebnosti, kombinacije boja i elemanata, a pogotovo zbog životinja. Željela sam da tu ljubav prenesem na papir i pokažem drugima kako ja gledam na svijet oko sebe“, priča nam Čelebić.

Foto: Privatna arhiva

I zaista, rjetki su oni koje je vrijedna i talentovana djevojčica ostavila ravnodušnima. Prodaje, kaže, već dva mjeseca a mnogima je teško da razminu njenu improvizovanu „tezgu“, a da joj makar ne upute riječi hvale.

„Tu sam šest dana sedmično. Samo nedjeljom ne prodajem. Čim dođem iz škole, ručam i završim obaveze oko izrade domaćih zadataka i učenja, krenem put lokacije gdje prodajem radove, a to je otprilike oko 18 sati. Ljudi me podržavaju, govore da su oduševljeni radovima, mojom kreativnošću, mladalačkim preduzetništvom i vaspitanjem prije svega“, priča nam Čelebić.

Ne krije da joj, iako nema fiksnu cijenu radova, zasad posao dobro ide.

Foto: Privatna arhiva

„Obično ne određujem cijenu, nego koliko koji građanin da novca. Uspijem svakog dana da prodam baš dosta radova. Zaradila sam toliko da sam se pripremila za školu“, dodaje naša sagovornica.

Kaže da se čovjek osjeća lijepo kada zna da je koristan, pa zato ne žali sto je tokom cijelog ljetnjeg raspusta bila posvećena svom malom biznisu.

„Osjećam se vrijedno i ispunjeno. Najveći dio novca sam potrošila na materijal za stvaranje radova, zatim na opremu za školu, ali volim i da kupim slatkiše i druge stvari za članove moje porodice“, iskrena je Čelebić.

Foto: Privatna arhiva

Pored crteža prodaje i rukotvorine od vune, oslikane kamenčiće, figurice od gline... Otkriva nam da sve postiže zahvaljujući trudu, volji i prvenstveno dobroj organizaciji kojoj su je odmalena učili.

Upitana koliko će biti na staroj lokaciji, s obzirom na to da je počela školska godina, odgovara nam – još svega nekoliko dana.

„Do kraja septembra. Dodatni razlog za to je što kreću i ozbiljnije obaveze u školi“, kaže Čelebić za Dnevno.me.

Koristi priliku, takođe, da poruči vršnjacima da osluškuju sebe, preispituju svoje talente, te ostvare zacrtane ciljeve.

Nismo mogli a da ne porazgovaramo i sa Haninom majkom Draganom koja svoju kćerku bodri ali i nadzire tokom prodaje radova na ulici. Ona ne krije da je bilo izazovno odgovoriti zahtjevima djevojčice, uzimajući u obzir „kakva su vremena došla“.

„Njena upornost i želja da i drugi vide njenu umjetnost i pogled na svijet, ipak su prevagnule. Ali svakako da je obilazim i ne puštam da baš sama bude. Provede tu dva – tri sata i dođe kući. Vrlo je bitno usmjeravati djecu na pravi put. Važno je da budu samostalna i nezavisna od drugih, jer će lakše moći da koračaju putem uspjeha“, priča naša sagovornica.

Kaže da joj stižu samo lijepi komentari, te da su pored talenta ljudi uglavnom hvalili vaspitanje naše mlade sugrađanke.

Foto: Privatna arhiva

„Komentari su uvijek bili vrlo pozitivni i isticali su njeno kulturno ophođenje prema starijima, kreativnost i upornost da se svijetu pokaže“, dodaje Hanina majka.

Posebno naglašava da je sreća njene djevojčice najbitnija, te da se taj osjećaj teško riječima može opisati.

„Ta količina sreće kada je ona sa svojih 10 prstića nešto stvorila stvarno je neprocjenjiva. Treba pustiti djecu da okuse čari kreativnosti i samostalnosti, ali je tu najvažnije da ih pametno usmjerimo na tom putu i da im budemo apsolutna podrška i luka u kojoj će uvijek naći mnogo ljubavi koja će grijati njihova malena srca“, zaključuje Dragana za naš portal.