Ekipa portala Dnevno.me provela je dan na putnom pravcu Podgorica - Budva sa službenicima Uprave policije – “presretačima”, kako bismo se uvjerili koliko su vozači disciplinovali.

Presretači se nalaze na putevima gdje je i veća frekventnost saobraćaja, odnosno gdje je procjena da će biti više saobraćaja. Nalaze se u neobilježenim vozilima, što je metoda koja se pokazala kao jedno od najefikasnijih sredstava sprovođenja zakona o bezbjednosti u saobraćaju.

Kada se prekršaj uoči, vozilo se prati uz neprestano snimanje, nakon čega policija upozorava nesavjesnog vozača zvučnim i svjetlosnim signalima da zaustavi vozilo, a video zapis o učinjenom prekršaju arhivira se i koristi kao dokument, odnosno dokaz koji se predaje sudiji za prekršaje.

Ova jedinica orjentisana je uglavnom na najteže prekršaje - prekoračenje brzine, preticanje kolone vozila ili na punoj liniji, kao i upotreba mobilnih telefona, što su većinom i razlozi saobraćajnih nezgoda i nesreća.

"Pažnju posvećujemo težim prekršajima, kao što su preticanje kolone ili gdje je puna linija, kao i za preticanje u nepreglednim krivinama. To su situacije iz kojih se veoma često i dešavaju saobraćajne nezgode i nesreće", pričaju portalu Dnevno.me službenici policije Danilo Radonjić i Milovan Miličković.

Ističu da nema pravila koliko se prati neko vozilo, te da je nekima potrebno svega nekoliko sekundi da pokažu da su za prekršaj.

Navode da za prekršaje nema razumijevanja, ali da se za par prekoračenih kilometara na sat ne zaustavljaju vozila, jer uvijek ima tolerancije za kratkotrajna prekoračenja malih brzina kod preticanja gdje je to dozvoljeno saobraćajnom signalizacijom.

Crnogorski vozači pokazuju da su dosta oprezniji u kišnim uslovima. Ipak, uvijek ima i onih koji i po mokrim kolovozima razvijaju velike brzine, koje su opasnost i na putevima idealnim za vožnju.

Brzine i preko 200 km/h

Nedavno je uhvaćen vozač motora na putu Podgorica - Bar pri brzini od 208 km/h, što je brzina koja podliježe kazni zatvora do dva mjeseca.

To pokazuje i težinu ovog posla, jer "presretač" mora da vozi mnogo brže od toga kako bi uhvatio i kaznio vozača.

"Prošlo ljeto smo zaustavili vozača iz Albanije u mjestu Gospoština koji je vozio 180 km/h sa vozilom ‘audi’, odnosno tu smo brzinu mi zabilježili, a vjerovatno je vozio i brže. To nisu brzine koje su česte, ali se dešava da zabilježimo vožnje i preko 200 km/h. Takva vožnja i ta brzina je za zatvor", objašnjavaju oni.

Posebno rizične takve brzine su u danima kada pada kiša, kakav je bio i tokom puta sa ekipom portala Dnevno.me, koji je pokazao svu težinu ovog posla, ali i neodgovornost pojedinaca, koji uprkos upozorenjima da se brzina prilagodi uslovima puta, voze mnogo brže od dozvoljenog.

"Po ovakvom danu smo bili prinuđeni da vozimo 170-180 km/h, a to sigurno nije ni bezbjedno ni lako po mokrim kolovozima, a nije sigurno ni u idealnim uslovima", kažu oni.

Ono što je gotovo nezaobilazno kod skoro svih zaustavljenih vozača zbog prekršaja je izgovor.

Najčešći je "kasnim", odnosno "žurim", a nerijetko i "idem kod doktora".

Upravo je takav bio i tokom naše vožnje sa presretačima, kada je jedan vozač rekao da žuri, a drugi da je bio kod doktora, što je u ovom slučaju i bilo tačno.

Istina je, kako kažu, da je bilo i opravdanih razloga, ali žurba ne može da bude razlog za brzu vožnju, jer ujedno može da bude opasna i ugrozi druge učesnike u saobraćaju.

Kod žena su, kako kažu, izgovori malo drugačiji, pa se često posluže i određenim "ženskim problemima".

Ipak, za ono što zabilježe kamere presretača, svaki izgovor je uzaludan.
Upravo zbog toga su i razna "pozivanja" bezuspješna.

Potjere

Suočavali su se i sa situacijama u kojima vozači odbijaju da sa zaustave na signal "presretača", nakon čega nastaju filmske potjere. 

Jedna takva bila je nedavno u opštini Berane, kada su bili prinuđeni da jure vozača koji je odbio da zaustavi vozilo.
Radonjić objašnjava da vozači uzalud bježe i da se još nije desila situacija da neko pobjegne od policije.

"Bilo je pokušaja bjekstva, ali su svi brzo uhvaćeni nakon kraćih potjera. Skoro smo jurili momka, za kojeg se kasnije ispostavilo da je zavisnik od narkotika, a kojeg smo jurili oko 15 minuta. Potjera se završila uz planinski put, gdje mu se ugasilo vozilo", kaže Radonjić, koji objašnjava da su svi službenici istrenirani da voze u takvim uslovima i da drugi vozači teško mogu da odgovore na takav intenzitet vožnje.

"Bila je to ozbiljna potjera. Nekoliko puta smo ga i preticali i pokušavali da ga zaustavimo na bezbjedan način, ali je uporno odbijao da stane", prisjeća se on.

Kod takvih vožnji, kako kaže, ugroženi su i ostali učesnici u saobraćaju, a "presretačima" je dodatno otežano stizanje drugog vozila jer moraju da vode računa i o bezbjednosti ostalih učesnika u saobraćaju.

"Činjenica je da moramo da vozimo mnogo brže od onoga koji je napravio prekršaj velikog prekoračenja brzine, što stvara dodatnu opasnost. Primjera radi, kad neko vozi 150 km/h mi moramo da vozimo mnogo brže. Nijednim postupkom ne smijemo da ugrozimo druge. Bilo je situacija da bjekstva završavaju sa udesima, pa čak i velikom materijalnom štetom, što su otežavajuće okolnosti za vozača koji je već napravio težak prekršaj", kažu oni.

Za najteže prekršaje kazna - zatvor

Za najteže saobraćajne prekršaje, kazna zatvora je od 15 dana do dva mjeseca. Najčešće je to kazna za prekršaj prekoračenja brzine u naseljenom mjestu za 70 i više i van naseljenog za 90 km/h i više.

Takođe, kazna zatvora je i za one koji se ne zaustave na znak policijskog službenika, kao i za alkohol od dva i više promila, kao i za odbijanje alkotestiranja.

Najveće novčane kazne su u rasponu od 300 do 1.000 eura, najčešće za prekoračenje brzine od 60 do 70 u naseljenom mjestu, odnosno 80 do 90 van naseljenog mjesta.
Tu spadaju i ostali teški prekršaji - preticanje u nepreglednoj krivini, tunelu, prevoju...

"Postojimo i da bismo preventivno djelovali. Zbog toga smo konstantno u pokretu i pratimo saobraćaj. Prioritet je kažnjavanje najtežih prekršaja i onih koji ugrožavaju ostale učesnike u saobraćaju”, navode oni.

Ističu da presretači imaju veliku ulogu i značaj na bezbjednost saobraćaja na magistralnim putevima, kako onih koji ne čine prekršaje, tako istovremeno “čuvamo i one koji ih prave”.

“Utičemo na sve, da li su nas vidjeli pa zbog toga usporili ili da znaju da smo tu, ali sigurno da je korisna naša pojava. Sigurno da imamo veliku ulogu i značaj na bezbjednost saobraćaja na magistralnim putevima i doprinosimo tome u velikoj mjeri”, kažu oni.

Dnevno između 80 i 100 većih prekršaja

Crnogorski presretači napišu između 80 i 100 prekršaja dnevno, a u ljetnjim mjesecima tih prekršaja je i više, kada je i više saobraćaja na crnogorskim putevima. Samo ova jedinica Uprave policije, godišnje napiše između 28.000 i 35.000 prekršaja zbog teških saobraćajnih prekršaja.

Miličković i Radonjić navode da nema mnogo razlike između crnogorskih vozača i turista, jer se podjednako kažnjavaju i jedni i drugi, te da su upravo turisti često oni koji prave prekršaje, kako zbog preticanja, tako i zbog velikih brzina.

Objašnjavaju i da ova jedinica koristi najmoderniju tehnologiju za snimanje i praćenje vozila i da se na efikasan način bore protiv nesavjesnih vozača.

Automobili u ovoj jedinici ne razlikuju se od “civilnih” i svi imaju standardne registarske oznake, raznih gradova u Crnoj Gori.

Gotovo je nemoguće primjetiti da je riječ o policiji, ali je, ipak, većina crnogorskih građana upoznata sa voznim parkom crnogorskih presretača. I pored toga, presretači imaju veliki značaj, direktno ili indirektno, za bezbjednost u saobraćaju, a broj nezgoda i nesreća smanjen je tokom posljednjih nekoliko godina.