Preuzmite našu aplikaciju, Dnevno.me - Tvoja dobra navika! App store | Play Store

logo

+

user avatar

ADVERTISEMENT

KUSTOS ŠUĆO REDŽEPAGIĆ U RAZGOVORU ZA DNEVNO.ME

Više od 2000 eksponata: Najstariji i najbolje očuvani spomenik islamske arhitekture zaboravljen od države

27.01.2023 05:46h

27.01.2023 05:46h

Foto: Privatna arhiva

Smještena na teritoriji opštine Plav, Kula Redžepagića predstavlja najstariji i najbolje očuvani spomenik islamske arhitekture na teritoriji Crne Gore. Šućo Redžepagić, kustos u Kuli i sagovornik portala Dnevno.me, posljednji je iz dinastije Redžepagića koji je rođen u njoj.

Nastavio je dugu porodičnu tradiciju skupljanja starina, te sad posjeduje više od 2000 raznih eksponata. Zbog malog prostora u Kuli, a prevelikog broja eksponata, Redžepagić je i porodičnu kuću pretvorio u nezaobilaznu turističku atrakciju.

Sve mu je to, kaže, tradicija od đeda i oca, koju dopuni svakim novim predmetom.

Kula izgrađena u 15. vijeku

Naš sagovornik kaže da preciznih podataka kad je Kula izgrađena nema, iako se prema nekim izvorima, smatra da je podignuta u 15 vijeku.

“Prvobitno je bio samo kameni dio. Bila je pokrivena ravno samo kamenim pločama. Čardak, drveni dio izgrađen je u 19 vijeku. Kula je stambeno odbrambeni objekat, što znači da je služila i za stanovanje i za odbranu. Debljina kamenog zida iznosi metar i 20 centimetara. Prizemlje je služilo samo za domaćinovog konja, a kao sad što je dobro auto na cijeni tad je dobar konj bio na cijeni”, kaže Redžepagić, koji nam je potom opisao enterijer Kule:

“Prvi sprat je služio za odbranu, zato i postoji na prvom spratu puškarnica. Na drugom spratu postoji jedna prostorija i divani. To je bilo za prijem gostiju, za odmaranje, uživanje i za razne skupove. Na čardaku, u drvenom dijelu postoje dvije sobe – spavaća i dnevna, kuhinja i ostava. Inače, rekonstrukcija je izvršena 1981/82, sa nekim promjenama. Na prvom spratu je bio wc, na gredama izbačen vani kao što su divani izbačeni, to nije napravljeno. Na čardaku su napravljeni hamami za kupanje, kao što su sada tuš kabine, samo mnogo manje. Znači, kula je tada doživjela neke unutrašnje promjene”, naglašava naš sagovornik.

Foto: Privatna arhiva

Brojni ekponati iz perioda Osmanlija, mangal omiljeni

Priča nam i kako je bogata kolekcija raspoređeni kako u Kuli, tako i u njegovoj kući:

“Prizemlje Kule je dio koji je služio za domaćinovog konja, i tu su predmeti koji su služili isključivo konju – sedlo, samar, ham ili košije… Tu su i predmeti koji su služili za poljoprivredu i stolarski zanat… Na prvom spratu postoje minderi i “ašik stolica” ili “stolica ljubavi”, da dvoje da sjednu, ali sa pregradama između. Tu su i neki predmeti koji su služili za domaćinstvo. Drugi sprat, koji je služio za prijem gostiju, odnosno za odmaranje i uživanje, ima malo uobičajenih stvari. Tu je i kamin za uživanje. On je bio u funkciji dok je samo kameni dio bio. Kad se čardak dizao taj kamin se ugasio jer su grede išle preko njega i onda je on izgubio funkciju. Zatim, tu su minderi ili sećije. Imamo i razne eksponate, kao što su ibrici, đugumi i testije… U Kuli ima raznih eksponata koji su još iz perioda Osmanlija. Na čardaku je spavaća soba sa drvenim krevetima, bešika za bebe… I u kuhinji, takođe, postoje razni predmeti za pokućanstvo – kazani, razni kotlići, tave, tanjiri”, opisuje on.

Pored njegovog skupljanja, koje traje preko 40 godina, Redžepagiću je dosta eksponata ostalo u amanet od oca i đeda.

“Moj otac je 60-tih godina poklonio nešto iz kolekcije Cetinjskom muzeju, i to je otišlo bez ikakvog pisanog dokaza, jer se Kula pod zaštitom Zakona iz 1952. vodi kao istorijski spomenik. Cetinje je tad vodilo računa o Kuli, i kad su dolazili da renoviraju unutrašnjoj Kule, tad im je on nešto poklonio, ali to je otišlo bez ikakve potvrde, i ko zna gdje je završilo i kako je završilo”, tvrdi Redžepagić.

Kaže i da je imao mnogo ponuda da proda svoju raznovrsnu kolekciju, ali da to nikada ne bi uradio.

“Nijedan eksponat nijesam prodao, a imao sam ponuda i da ih prodam i pojedinačno i na više komada. Inače, kad se otvarao Nacionalni muzej, tražili su mi ili da im poklonim nešto ili da im prodam. Nijesam htio, ni jedno ni drugo. Iz Muzeja u Kotoru tražili su mi neke eksponate, ni to nijesam htio da im uradim”, navodi Redžepagić za naš portal.

Dio brojne kolekcije je oko 200 komada satova - što zidnih, što džepnih što ručnih što kaminskih. Posebno mjesto ipak, zauzima mangal.

“To je sprava za zagrijavanje prostorije, stavi se žar u njega kako bi se prostorija zagrijala. Taj mangal je od bakra i ima svoj poklopac  sve, a star je od 350 do 400 godina. Ipak, takav eksponat držim u kući kod mene, on nije izložena u Kuli”, kaže Redžepagić.

Foto: Privatna arhiva

Od nadležnih samo obećanja

Kula je jedan od najposjećenijih objekata Crnoj Gori. Naš sagovornik ističe da je, prema zvaničnim podacima, 60-tih godina ona bila posjećenija od Budve, kao i da njeni posjetioci dolaze iz svih krajeva svijeta.

Brojniji su i od “domaćih” turista.

“Dolaze gosti iz Japana, Novog Zelanda, Kine, Amerike, Ujedinjenih Arapskih Emirata, a o Evropi i da ne govorim. Dolazile su razne svjetske televizije čiji su novinari pravili priloge - Ruska televizija, Njemačka državna televizija, TV iz Albanije, Makedonije.., Među posjetiocima je veliki broj studenata. Profesori sa univerziteta arhitekture u Beogradu i Americi dovode svake godine grupu studenata u obilazak Kule. Njima je, kao i studentima građevine, ona posebno zanimljiva. Kulu čak uzimaju i za diplomski rad. Imao sam slučaj da je studentkinja arhitekture u Engleskoj izabrala Kulu Redžepagića za diplomski rad i dolazila u posjetu da vidi kako to izgleda uživo.  Fotografija Kule se, igrom slučaja, nalazi izložena na jednom od fakulteta umjetnosti u Londonu. Eto, koliko je interesantna i za novinare i za istoričare, i za studente”, kaže Redžepagić.

Foto: Privatna arhiva

I pored značaja koju ima Kula, država, ni resorne institucije ne mare u pružanju pomoći, tvrdi naš sagovornik.

“Što se tiče države, tu nema nikakvog ulaganja. Sve je ostalo samo na obećanjima. Mnogi ministri i ljudi iz ministarstava su dolazili kod mene, i obećavali, ostavljali čak brojeve telefona da im se javim, ali ništa od toga. To je sve ostalo na obećanjima, ništa nije urađeno”, navodi on i dodaje da bi mu u velikoj mjeri olakšalo kad bi imao gdje da smjesti sve eksponate, koje je zbog manjka prostora u Kuli, izložio i u svojoj kući.

Navodi da je Kula predata Opštini Plav, koja je vlasništvo prebacila Centru za kulturu (CZK) u tom gradu. Da li se oni obraćaju ministarstvu ili ne, Redžepagić kaže da sa tim nije u toku.

“Sve sam preuredio u Kuli, pa CZK nema prevelike mogućnosti da bi nešto uradio. Jedino što bi trebalo srediti je dvorište ispred, a ostalo je sve “cakum pakum.” Sredio sam Kulu onako kako sam sam zamislio, bez bilo čijih instrukcija. Dobijao sam ponude od ljudi da dođu da mi organizuju prostor u Kuli. Jedan čovjek iz Podgorice se ponudio da dođe, o svom trošku, da da savjete kako i šta da napravim i sredim. Zahvalio sam i rekao da mi pomoć nije potrebna.  Objasnio sam da  to pravim po svom ukusu, nekome će se svidjeti, a nekom neće. Ipak, ja tu najviše boravim, te stoga pravim prema svome”, zaključuje Redžepagić za Dnevno.me.

Portal Dnevno će povodom ove teme kontaktirati Centar za kulturu Plav i Ministarstvo kulture. 

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Podijelite vijest
Preuzmite Dnevno.me mobilnu aplikaciju na
Pratite nas na
Pridružite se našoj Viber zajednici

Poslednji komentari (0)

Svi komentari

500

ADVERTISEMENT

ADVERTISEMENT