Dok mladi sreću traže u gradu a sela ostaju pusta, Draško Đilas iz nikšićkog Zagrada i ne pomišlja o napuštanju rodnog ognjišta. Iako ima samo 19 godina, već je ozbiljno pristupio obavezama koje donosi život na selu, pa tako cijelo proljeće i ljeto provodi sa roditeljima na katunu Ublica u podnožju Borovnika.

Mnogi bi vjerovatno pomislili da Đilas tu boravi kratko - isključivo zarad odmora i čistog vazduha. No, realnost je drugačija. Marljivi mladić, zapravo, vrijedno radi i vodi računa o čak stotinjak ovaca, noseći epitet najmlađeg čobanina u Crnoj Gori.

Iako težak fizički posao iziskuje brojna odricanja, prvenstveno od komfora koji uglavnom preferiraju njegovi vršnjaci, sagovornik portala Dnevno makar zasad se ne kaje zbog svog izbora.

Foto: Privatna arhiva

On u razgovoru za naš portal govori o načinu života za koji se opredijelio nakon srednje škole, kao i brojnim obavezama koje je samovoljno preuzeo na svoja mlada, ali ipak jaka pleća.

 „Odlučio sam da se za stočarstvo jer želim da se bavim tim poslom, i volim to da radim. Teško jeste, ali ko ima volju nađe i način da sebi olakša“, priča nam Đilas o svojim počecima.

Vrijedni čobanin je, kaže, završio zanat za zavarivača. Nije, međutim, niti tražio niti radio u struci. Odranije je znao čime želi da se bavi i koji će put da slijedi. Stočarstvo je ono što ga, makar trenutno, ponajviše zanima pa je posvećen tome. Zato je pored sopstvenih 50, uzeo u najam još toliko grla ovaca koje su sada isključivo njegova briga.

Pojašnjava nam da su na katun izdigli početkom maja, a povratak u Zagrad čeka ih u oktobru. U pitanju su mjeseci mukotrpnog rada, ali se Đilas ne žali. Stekao je rutinu pa mu nije neobično da ustaje rano, završava obaveze koje dan nosi, i pođe na spavanje tek onda kada je siguran da je sve namirio.

 „Ustajem oko šest sati  i puštam ovce na ispašu. Ako je vrućina, poplandujem ih po dva sata. Onda opet puštanje do mraka... Kad je kiša i hladnije vrijeme povazdan čuvam. Čak i noću moramo da ih pazimo od divljači“, priča naš vrijedni sagovornik.

Foto: Privatna arhiva

S obzirom na to da mladi ljudi uglavnom dane provode drugačije, te bježe od poslova na selu birajući komforniji život i lakšu zaradu, na račun Đilasovog izbora postoje oprečna mišljenja.

Jedni ga podržavaju, dok ipak neki vjeruju da bi trebalo da se posveti drugačijim prioritetima. No, to najmlađeg crnogorskog čobanina ni u jednom trenutku nije pokolebalo.

 „Neko kaže - to je dobro, neko - to je loše. Slušam svačiju, a radim po svom“, priča sagovornik portala Dnevno.

Priznaje nam, takođe, da svoju odluku ne preispituje. Naprotiv, da ima uslova rado bi i proširio posao.

„U zakup sam uzeo dosta livada i objekte u koje izdižem stado. Proširio bih posao s voljom ako bi mi malo pomoglo Ministarstvo poljoprivrede“, navodi Đilas.

Najteže mu je, kaže, to što sada nema sopstvene mašine i objekte koji bi mu omogućili uzgoj više grla.

„Ali to što volim ovce, daje mi volju“, navodi Đilas.

Pitali smo ga, takođe, da li mu je teški rad isplativ.

„Pa može da se zarađuje skromna plata“, kaže on dodajući da pored 100 ovaca imaju i četiri krave, potom svinje, kokoške...

Naš skromni sagovornik koji se ne libi poštenog fizičkog rada, možda je i ponajbolji primjer mladića koji ne čeka da mu posao „padne s neba“.

Marljive ruke i čisto srce na vrijeme su naučili šta znači poštena borba sa surovim životom. Zato je najlogičnije da priču završimo Draškovom porukom vršnjacima koji će, vjerujemo, svijet makar nakratko pogledati njegovim očima i shvatiti poentu da, koliko god izgledalo teško, sreća je isključivo tamo gdje vas srce vodi.

„Moja je poruka svim mladim koji imaju uslove da se bave stočarstvom. Ali nažalost, malo ih je“, zaključuje Đilas za Dnevno.me.