Cijeli svijet danas će na trenutak stati da bi se prisjetio nevinih žrtava zločina nad zločinima – genocida u Srebrenici koji se dogodio prije tačno 29 godina.

Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine u Memorijalnom centru Potočari počela je komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici.

Nakon komemoracije biće održana dženaza i obavljen ukop 14 žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

Najmlađa žrtva je Beriz Mujić, koji je u julu 1995. godine imao 17 godina, dok je najstarija žrtva 68-godišnji Hamed Salić.

Subašić: Svijet i Evropa ništa nijesu naučili 

Muniri Subašić, predsjednici Pokreta majki enklava Srebrnica i Žepa ubijena su 22 člana najuže porodice, među njima najmlađi sin i suprug. Obraćajući se prisutnim delegacijama u Potočarima, kazala je kako svijet i Evropa ništa nijesu naučili i da u ovom trenutku dok se obilježava još jedna tužna godišnjica genocida u Srebrenici, majke Ukrajine i Palestine plaču za svojom djecom koja ginu.

“Srebrenica je posebno, sveto mjesto i moramo to tako da kažemo. Želim da se zahvalim svim ambasadorima koji su glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, neka znaju da pripadaju čovječanstvu. Za one koji nijesu ili su bili suzdržani, vjerovatno će doći vrijeme da i oni glasaju, ali ako ne onda neka se stide. Preživjela sam genocid. Ubijeno mi je 22 člana moje uže porodice, među njima je moj najmlađi sin kojeg sam najviše voljela, moj muž. Ubijena su naša djeca, braća, sestre samo zato što su bili muslimani. Ali majka Srebrenice, nije sjela da plače, digle smo glas i digle svijet da kažemo da su naša djeca nevino ubijena i da ovo što se nama desilo ne desi više nikome. Nažalost, dok ovdje stojim mnoge majke u Ukrajini i Palestini plaču, gledaju krvavu djecu. Svijet šuti i ništa ne radi. Često mi majke sve kažemo, svijet i Evropa nijesu ništa naučili.

Padom Srebrenice ostalo je 5.500 djece siročadi. Djeca su gledala kada im ubijaju oca, brata, siluju majku i sestru. Neka djeca su se rađala i poslije smrti oca, njeisu imali ni fotografiju da znaju kako izgleda njihov otac. U mojoj kući su me često pitali, li će li na babu, imaju li njegovo lice, kosu. Morala sam objašnjavati, da, isti si babo. Djecu koja su preživjela genocid odgojili smo bez mržnje i osvete, da budu najbolji studenti, doktori, inžinjeri, gdje god se snalazili. To je ponos majke Srebrenice i sve majke svijeta treba da uče od nas”, rekla je Subašić.

Navela je kako su majke, uprkos svim strahotama koje su preživjele, pružile ruku majkama Balkana koje su, takođe, izgubile svoju djecu i često se sastaju kako bi vidjele šta mogu učiniti za bolje sutra budućih generacija.

“Razlike su dobre, ali podjele nijesu. Ne smijemo se dijeltii na dobre i loše ljudi. Ako je mom komšiji lijepo, biće i meni. Moramo zajedno raditi, graditi. Svaki čovjek koji se rodi ima pravo na život, kulturu, vjeru, školstvo, zdravstvo. Svi ljude koji se rode neka su zdravi, živi i sretni da nikada ne dožive ono što su majke Srebrenice doživjele, to je genocid i da pred njenim očima siluju curice, kćeri i ubijaju našu djecu”, kazala je Subašić.

Poručila je kako i danas veliki broj zločinaca slobodno hoda Podrinjem i smiju se žrtvama u lice. Izrazila je žaljenje što Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, nije bio sponzor UN Rezolucije o genocidu u Srebrenici, da “zajedno živimo u miru, rahatluku i poštovanju jedni drugih.”

Podsjetimo, pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora.

Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Hagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.

Na doživotnu kaznu na istom sudu za genocid je osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić.

Osuđeni su i Ljubiša Beara, bivši načelnik za sigurnost Glavnog štaba (GŠ) Vojske Republike Srpske (VRS), Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove GŠ VRS-a, te Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa VRS-a.

Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine donio presudu prema kojoj je Vojska Republike Srpske počinila genocid u julu 1995. u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 23. maja Rezoluciju kojom je 11. jul proglašen Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Rezolucijom se, između ostalog, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih za ratne zločine.