Alija Balijagić, kojem je juče u Višem sudu u Bijelom Polju počelo suđenje kazao je da nije imao namjeru da ubije brata i sestru Jovana i Milenku Madžgalj, nego sasvim druge osobe sa kojima je ranije imao sukob. Ispričao je da je tih dana boravio u mjestu Sokolac jer se skrivao od policije koja ga je tražila zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja.

Na zahtjev okrivljenog, sutkinja Bojana Radović pročitala je iskaz koji je dao kod tužioca.

Naveo je da je tog dana nosio pušku „pumparicu“, ali nije htio da kaže odakle kod njega, niti šta je sve od oružja posjedovao. Rekao je da je oružje držao zbog lične bezbjednosti.

Okrivljeni je u svojoj odbrani pred tužiocem priznao krivicu. Naveo je da oštećene nije poznavao od ranije, niti imao bilo kakav kontakt sa njima i da je njihova imena saznao kada je uhapšen u Srbiji.

Ispričao je da su brat i sestra bili u dvorištu, da je pružio ruku čovjeku i predstavio se da je lovac Drašković i da traži kerad. Tvrdi da je ovaj čovjek bio grub prema njemu i da mu je, između ostalog, rekao da ide i da ne želi da ga više vidi pred svojom kućom. Navodno, to ga je isprovociralo i nije mogao da pređe preko toga. Međutim, kako mu puška nije bila napunjena, otišao je u šumu i vratio se kada je pao mrak.

Kroz prozor je vidio da čovjek sjedi okrenut leđima, na kauču nedaleko od prozora i gleda u telefon, a žena je bila na drugom kauču. Kazao je da nije u njegovom stilu da puca nekome u leđa ili dok leži, pa je pucao kada je ustao. Tada je ustala žena sa drugog kreveta i došla do prozora i rekla mu „džukelo, ubi mi brata“. Uputila mu je još neke psovke i pljunula u lice. Nakon toga, uzela je telefon i pozvala policiju. On joj je rekao „nemoj da zoveš policiju dok sam ja ovdje, kad odem zovi koga hoćeš“, ali kako ga nije poslušala, kroz slomljeno prozorsko staklo pucao je u nju. Dodao je da je vidio da je živa i iz „humanih razloga“, da se ne bi mučila, pucao još jednom.

Nakon zločina, Balijagić je ušao u kuću. Tvrdi da nije uradio nikakvu premetačinu niti uzeo bilo šta iz kuće, samo je ugasio svjetlo u kući, izašao i otišao u šumu. Kada je odmakao nekih 500 metara primijetio je dva policijska vozila koja su došla do kuće lica koje je ubio. Prenoćio je u šumi u mjestu Sokolac, narednog dana boravio je u mjestu Ujniče, u jednoj napuštenoj kući. Već sljedećeg dana, pošto dobro poznaje teren, prešao je granicu i ušao na teritoriju Srbije, gdje se skrivao sve dok nije uhapšen.

Takođe navodi da za vrijeme skrivanja nije koristio telefon, jer je znao da može biti lociran. Izrazio je žaljenje što je ubio dvoje ljudi koje nije poznavao.

Balijagić je kazao da je 32 godine proveo u zatvoru zatraživši da se psihijatrijski posmatra.

Svjedok i brat ubijenih, Velibor Madžgalj kazao je da je ogorčen na postupanje policije. Ponovio je ono, kako kaže, što je više puta ponavljao nakon tragičnog događaja, da oni treba da snose krivicu.

- Znali su da je Balijagić 18. septembra prošle godine ukrao oružje. Imali su dojavu od 20, 21. i 24. oktobra da se na tom području nalazi naoružano lice. Ništa nijesu preduzeli. Samo što nijesu rekli „bježi“. Inače, na taj dan je prije 100 godina ubijen Boško Bošković i sve ovo se može podvesti pod vjersku i nacionalnu osnovu, kazao je Madžgalj.

Na pitanje suda, rekao je da nema neposredna saznanja u vezi s dvostrukim ubistvom i pridružio se krivičnom gonjenju.

Prema navodima optužnice, Balijagić je 25. oktobra prošle godine, oko 21.10 časova u mjestu Sokolac, opština Bijelo Polje, sa umišljajem na podmukao način ubio Jovana i Milenku Madžgalj.

Nakon skoro mjesec bjekstva i opsežne policijske potrage u Crnoj Gori i Srbiji, Balijagić je uhapšen u jednom selu kod Priboja.

On se suočava sa krivičnim djelom za koje je zaprijećena kazna od 10 do 40 godina zatvora za teško ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja. Glavni pretres zakazan je za 20. oktobar.