Bivša načelnica Filijale za upravno-unutrašnje poslove na Cetinju Olivera Krivokapić je pred Osnovnim sudom u tom gradu ustvrdila da nije odgovrna što Vuku Boriloviću nije oduzeto oružje iz kojeg je 12. avgusta 2022. godine počinio masakar u Medovini, uprkos činjenici da je pravosnažno bio osuđen za nasilno ponašanje i liječio se u psihijatrijskoj bolnici.

- Nije tačno da sam počinila krivično djelo koje mi je stavljeno na teret, ne prihvatam krivicu i krivično pravnu odgovornost za počinjeno djelo - kazala je ona.

U zapisniku sa suđenja koje je održano 22. aprila se navodi da Krivokapić za propuste u radu koji su na kraju rezultirali ubistvom deset i ranjavanjem šest nedužnih ljudi optužila pripadnike Uprave policije ne želeći da se izjasni da li su to učinili namjerno ili nenamjerno.

Ali je bila sigurna u ,,neznanje policije što se tiče Zakona o oružju“.

-To sigurno stoji, jer sam se u to dosta puta uvjerila - kazala je Krivokapić.

Prema navodima optužnog prijedloga koje je Osnovno tužilaštvo podiglo 6. marta, nakon godine i deset mjeseci izviđanja i istrage, utvrđeno je da je Krivokapić odgovorna što nije pokrenula upravni postupak protiv Borilovića da mu se oduzme puška, iako su postojali svi zakonski razlozi da to učini.

- Ovaj optužni prijedlog je tako proizvoljan, tako je napravljena konstrukcija, sve sa namjerom, ali potpuno bezuspješno, da bih se ja optužila – kazala je ona i pojasnila da se upravni postupak protiv bilo koga ne pokreće na osnovu obavještenja Uprave policije da je protiv nekoga podnijeta krivična prijava.

Vuk Borilović je godinu dana prije, do tada nezapamćenog masakra koji je počinio u Medovini, prvo nanio povrede Cetinjaninu Marku Lagatoru, a onda mu palicom polomio auto.

On je na saslušanju izjavio da se ne sjeća što je i gdje uradio.

Za nasilničko ponašanje Borilović je pravosnažno osuđen presudom Osnovnog suda u Cetinju 25. oktobra 2021. godine, ali od njega nije oduzeto oružje.

Krivokapić je pojasnila da je dopis o incidentu Borilovića koji je potpisao tadašnji šef cetinjske policije njenoj filijali dostavljen 16. jula 2021. godine a ne sedam dana ranije kako se navodi u optužnom aktu.

- U tom periodu sam bila na godišnjem odmoru i to naravno ne mijenja stvar. U mom odsustvu - dopise UP prima arhivarka, koja ih prosljeđuje koleginici koja me mijenja u tom trenutku, ali sve što je važno i bitno dok sam na godišnjem odmoru me sačeka – ispričala je ona.

Međutim, kako je kazala Krivokapić, sa ovim dopisom se upoznala tek kada su je pozvali novinari 2023. godine i kazali da je pokrenut krivični postupak protiv Borilovića.

Na pitanje zastupnika optužbe ,,da li to znači da 391 dan niko u Filijali za upravno unutrašnje poslove nije čitao taj dopis“ Krivokapić je kazala da ne zna.

Istakla je da svojom izjavom ne želi da bilo koga optuži da je prikrio ili falsifikovao ovu prijavu.

Govoreći o prijavi protiv Borilovića sa kojom se naknadno upoznala, saopštila je nelogičan podatak, da je ta prijava u arhivi Filijale zavedena 2020. godine iako se incident dogodio godinu kasnije.

- Pročitala sam, ali to nije krivična prijava, to su samo ime, prezime i podaci. Nije navedeno što je uradio, ko su oštećeni. Posjedujem u telefonu primjerak krivične prijave na kojoj stoji datum 9. 7. 2020. godine i Filijali je uz dopis dostavljena samo prva stranica krivične prijave bez njenog sadržaja, što se može provjeriti - kazala je ona.

Krivokapić je navela da Filijala na čijem je čelu bila, nikada nije obaviještena da je pokrenut krivični postupak protiv Borilovića, niti su joj dostavljene: pravosnažna presuda, službena zabilješka policije, na način propisan zakonom.

Istakla je da su policija i tužilaštvo bili upućeni u nasilničko ponašanje Vuka Borilovića u ljeto 2020. godine.

- Znači i policija i tužilaštvo su znali za ponašanje Borilovića, a tužilac misli da treba da budem vidovita i samim tim što je podnijeta krivična prijava da pretpostavim da se neko agresivno ponašao ili da je imao sukob sa okolinom - kazala je ona.

Ona je ocijenila da su u ovom slučaju zatajili policija i tužilaštvo, jer kako je kazala, između ostalog, nije utvrđeno ,,da li je Borilović bio pijan, pod uticajem droge ili je možda bio smanjene uračunljivosti“.

- Da ja sad uzmem motku i da dođem jedan sat iza ponoći ispred kuće recimo tužioca ili bilo koga da mu razbijem auto, da psujem, da vičem, da udaram, što bi uradilo tužilaštvo i policija?– pitala je ona.

U suprotnom, kako je kazala, da je policija radila bez pritiska, mogla je samoinicijativno i bez naloga tužilaštva, a ukoliko je u pitanju hitnost da izvrši pretres stana i tako bi se utvrdilo da li je Borilović posjedovao oružje, s obzirom na to da je bio osumnjičen za nasilničko ponašanje.

- Ako nema oružja makar bi pošli kući, izvršili pretres da ustanove da li ima u kući bar još koju motku. Svjedok sam s obzirom na posao koji sam radila da i policija i tužilaštvo ovo rade, čak i u situacijama kada se odbace krivične prijave – pojasnila je Krivokapić.

Na pitanje predstavnice porodica oštećenih Vesne Pejović, ko je mogao da izvrši takav politički uticaj, Krivokapić je kazala da ne zna.

Krivokapić je u svojoj odbrani takođe izjavila da „ne zna zašto UP filijalama šalje dopise o prijavama, kada to ne može rezultirati oduzimanjem oružja potencijalnim ili osumnjičenim počiniocima krivičnih djela.

Punomoćnica porodica žrtava Vesna Pejović prigovorila je u cjelosti iskazu Krivokapić.

- Olivera Krivokapić je 12 godina radila na vrlo odgovornoj funkciji, ali je na suđenje došla potpuno nepripremljena. Krivokapić se više puta pozivala na član 50 Zakona o oružju, u kojem se između ostalog navodi da odluku o oduzimanju oružja ne donosi Filijala za upravne i unutrašnje poslove, ali ne objašnjava kako kao rukovoditeljka Filijale ne zna kada je neki dokument arhiviran, i što u njemu piše. Nije znala ni da objasni kako je arhiviran nepotpun dokument - kazala je Pejović

Podsjećamo, osmogodišnji Marko Martinović, koji je tek proslavio rođendan, njegov tri godine stariji brat Mašan i majka Nataša (35) su prve žrtave Cetinjanina Vuka Borilovića.

U bezumnom pohodu u cetinjskom naselju Medovina ubio je i Milana Mitrovića (37), kojeg je kum Miloš Martinović pozvao telefonom i očajnički zamolio da pođe u Medovinu, jer je on bio van Cetinja, i pomogne supruzi Nataši i djeci. Borilovićev krvavi pir nije uspio da zaustavi ni njegov rođeni ujak Goran Đurišić (54), koji je dojurio u Medovinu čim je čuo što se događa. Sestrić ga je ubio čim se pojavio. Borilović je upao i u kuću prvih komšija Drecuna i ubio Dimitrija (78), Danicu (74) i Rajka (56), a u drugoj komšijskoj kući usmrtio je sestre Aleksandru (52) i Milu (51) Radunović. Iako teško ranjeni, njegov krvavi pir preživjeli su Slavica Zvicer, Filip Đurković, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i Aleksandar Drecun, kao i policajac Ljubiša Maksimović. Vrlo brzo nakon tragedije saznalo se da pet pripadnika Posebne jedinice koji su čuvali Cetinjski manastir nijesu opalili ni jedan metak iako se na nekoliko desetina metara od njih odigravao masakar.

Sljedeće suđenje zakazano je za 4. jun.