Nastavniku muzičkog vaspitanja Senadu Omhaku, bivša direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima Dragana Radonjić moraće da plati 2.000 eura, po osnovu naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih i budućih duševnih bolova, te zbog povrede prava na integritet, čast i ugled. To je prvostepena presuda Osnovnog suda u Podgorici, piše Pobjeda.

Sud je odbio zahtjev Radonjić, koja je podnijela i protivtužbu da joj Omhaku plati naknadu 5.000 eura zbog istih stvari, kao i zbog prijetnje i klevete.

Omhaku je već dvadeset godina nastavnik muzičkog vaspitanja, a tužio je Radonjić jer je u vajber grupi zaposlenih te škole u nekoliko navrata pisala uvredljive i omalovažavajuće poruke na račun nastavnika muzičkog. Između ostaloga, ona je napisala i da je on „iskompleksiarni ciganin“, „đubre“…

On je u tužbi naveo da su poruke diskriminatorske, bazirane na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti tužioca.

Tadašnja direktorica je porukom na toj vajber grupi obavijestila zaposlene da je Omhaku dobio otkaz, a bez prethodno sprovedenog disciplinskog postupka. Ta odluka je kasnije poništena, jer radni odnos nije zakonito prestao, niti je dato obrazloženje.

Radonjić je u odgovoru na tužbu kazala da Omhaku nije poštovao stav, mišljenje i organizaciju kolektiva, koji je ona kao nova rukovoditeljka škole imala. Istakla je da je nastavnik iznosio vrijednosne konotacije i da je koristio njenu angažovanost i pad koncentracije i zauzetost kako bi izazvao verbalni duel. U odgovoru na tužbu navodi da je ušla u razgovor sa njim i uzvratila mu rječnikom „koji on vjerovatno zaslužuje, ali njoj ne priliči kao odgovornom licu“.

U odgovoru na tužbu je navela da je „usljed pada koncentracije, i pod pritiskom direktnog i indirektnog mobinga, bez saglasnosti resornog ministarstva i bez disciplinskog posptuka uručila rješenje o prestanku radnog odnosa, čime je napravila pravni propust.

Sud je u presudi naveo da nezavisno od pitanja da li je nastavniku neosnovano izmješten kabinet i od pitanja da li mu je nezakonito uručeno rješenje o otkazu, sadržina poruka koje mu je direktorica uputila prelaze dozvoljeni prag člana 10 Evropske konvencije.

“Da bi ispunila obaveze prema ljudskim pravima, država mora da štiti slobodu izražavanja, ali ne i one oblike izražavanja koji predstavljaju govor mržnje. Svako negativno stereotipno tretiranje neke grupe, kada dostigne određeni nivo, može da utiče na osjećaj identiteta kod te grupe i osjećaj ugleda i samopouzdanja njenih članova. U tom smislu takvi akti utiču na život članova grupe. Akti nasilja, kao što su … verbalne prijetnje mogu obavezivati države da usvoje adekvatne pozitivne mjere u sferi krivično-pravne zaštite”, piše u presudi suda.

Sud obrazlaže i da u situacijama gdje postoji dokaz obrasca nasilja i netolerancije u odnosu na neku etničku manjinu, pozitivne obaveze od vlasti traže viši standard u reagovanju na navodne incidente koji su motivisani pristrasnošću.

“U konkretnom slučaju ne radi se o aktima fizičkog nasilja, ali to ne znači da je porukama koje su poslate na vajber grupi, tužena adekvatno reagovala i doprinosila raspravi”, piše u presudi Osnovnog suda.

Sud je utvrdio i da riječi koje je Radonjić uputila Omhakuu ne zaslužuje niko, bez obzira na kontekst, jer nijedan kontekst ne može da opravda govor mržnje.

“Opšte je poznato da se često u govoru termini „cigani“ ili „ciganski“ koriste u negativnom značenju. U tom smislu su i upućeni tužiocu. Stoga je povodom tih riječi jedino osnovan navod tužene da to ne priliči odgovornom licu”, navedeno je je u presudi Osnovnog suda u Podgorici.