Mnogi ljudi su skloni da se zacrvene u obrazima kada se nađu u neugodnoj, zbunjujućoj situaciji, pa čak i kada dobiju neočekivan kompliment.

Nekima se crvenilo obraza i čela može proširiti i na uši, vrat i gornji dio grudi.

Ali, postavlja se pitanje zašto nam se to događa?

Naime, lice ima široku mrežu krvnih sudova koje zadržavaju veliku količinu krvi, a ti krvni sudovi su posebno blizu površine obraza.

Takođe, aktiviranje simpatičkog živčanog sistema pokreće receptore koji povećavaju protok krvi i uzrokuju crvenilo.

Crvenilo zbog nelagode razlikuje se od drugih oblika crvenila lica uzrokovanih fizičkim naporom ili konzumiranjem alkohola, a prati ga niz emocija kao što su sram, krivica, stid ili ponos.

Predstavlja psihološko stanje 'posramljenosti', posebno kad je popraćeno osjećanjem samosvijesti i ambivalentnim uzbuđenjem - tendencijom da pobjegnemo iz neugodne situacije.

Ljudi koji imaju problem sa socijalizacijom imaju strah da će se zacrvenjeti jer vjeruju da drugi o njima misle negativno, što je često faktor koji ih vodi do izbjegavanja socijalnih situacija.

Razlika u usredsređenosti straha između Zapada i Azije podstiče iz razlika u kulturnom fokusu. Naime, zapadna društva podržavaju individualizam, dok japansko i mnoge druge azijske kulture podstiču kolektivizam. Ipak, percepcija anksioznosti i rumenila može biti uglavnom u glavi pojedinca.

Istraživanja pokazuju da je socijalna anksioznost visoko povezana sa percipiranjem sebe, odnosno da socijalno anksiozni pojedinac vjeruje kako se crveni više od neanksioznih pojedinaca - što je primjer kako pogrešna uvjerenja o sebi i svijetu mogu da dovedu do anksioznosti.

S obzirom na to da je crvenilo obraza u neugodnim situacijama usko povezano sa samosviješću, često se pretpostavlja da ga djeca ne mogu doživjeti dok ne razviju samosvijest.

Ali, istraživanje sa Univerziteta u Amsterdamu je pokazalo drugačije. Naime, oni su došli do otkrića da je crvenilo povezano s pojačanom socijalnom anksioznošću. Zaključili su i da može biti rani pokazatelj socijalne anksioznosti već kod djece u dobi od četiri i po godine.

Osim nelagode, crvenilo drugima govori da se stidimo i da smo svjesni svoje greške, kao i da bismo vjerovatno željeli da ispravimo loše poteze.

Pokazujemo da nismo bezobrazni ili besramni i sa crvenilom upućujemo neverbalno izvinjenje.

Zbog svega toga, osoba koja posle neuspjeha zacrveni često nam je draža od one koja se ne crveni.

Ali, budući da je crvenilo često izvor sramote i tjeskobe, mnogi sa socijalnom anksioznosti vjeruju da ga drugi tumače kao znak socijalne nesposobnosti, slabosti ili gubitka kontrole - a to su stečena uvjerenja koja mogu dovesti do izbjegavanja nekih društvene situacije u kojima bi mogli pocrveneti.

Psiholog dr. Graham C. L. Dejvi zato savjetuje da se prepustimo i kad se crvenimo - jer od toga imamo više koristi što mislimo i 'društveni nam život neće stati ako pokažemo da smo ljudi'.