Iako je “busking“ (u prevodu “prirediti predstavu“) popularan termin širom svijeta za razne vidove uličnih performansa koji privlače pažnju prolaznika - od uličnih svirača, preko pantomimičara, lutkara, cirkuskih akrobacija, komičara, mađioničara, pa do uličnog teatra i plesa- u Crnoj Gori taj vid umjetnosti ne živi u mjeri u kojoj bi trebalo, niti znamo da uživamo u slobodi koju daje.To je ocjena jednog od rijetkih busking (uličnih) umjetnika u Crnoj Gori Igora Mitrovića. 

Naš sagovornik, inače Danilovgrađanin, u razgovoru za Dnevno.me govori o tome zašto nas umjetnost u javnom prostoru i dalje iznenađuje ( istina manje nego nekada), koliko je u takvim uslovima teško “ogoliti” dušu na ulici( mimo rijetkih festivala), da li je bilo neprijatnih situacija, te znamo li da uživamo u trenutku.

Činjenica je da ćete u Podgorici rijetko sresti osobe koje slikaju na ulici, izvode različite trikove, jedino pomaka ima kada govorimo o uličnim sviračima u Crnoj Gori, kaže Mitrović.

Potvrda za to su i ulični performansi koje smo mogli posljednih nekoliko godina gledati u okviru programa KotorArta, kao dio projekta Oživljavanje trgova, a, takođe, ranijh godina i u gradu pod Trebjesom Festival uličnih svirača.

U razgovoru za Dnevno.me, Mitrović kaže da iako pamti poneki čudan pogled od prolaznika, to ga ne dotiče, jer zna da ima podršku dragih ljudi.

Prvi solo busking nastup imao je u Hercegovačkoj ulici, gdje i dan danas svira kad god ima vremena. 

Kaže nam i da je u osnovnoj školi prvi put osjetio ljubav prema instrumentima, posebno gitari, kada je i odlučio da upiše muzičku školu u Danilovgradu, no u tom momentu nije bilo časova gitare, tako da je morao da se preusmjeri na klavir.

Priča nam i da je muzička škola tada zapala u probleme, pa je morao da je napusti. Priznaje i da je tada polako počeo da gubi volju, pa je i muziku ostavio po strani. No, zahvaljujući starijem bratu počinje da sluša rock&roll žanr, kojim je bio i ostao fasciniran. Nedugo potom, na poklon dobija klasičnu gitaru, a onda od drugova iz odeljenja i prvu Maxtone gitaru. Od tada do danas, nije prestajao da svira i pjeva, i  vjerovatno, kako kaže, neće dok je živ.

Igor Mitrović za naš portal govorio je i o iskustvu iz ugla busking umjetnika. 

Dnevno: Mnogi svjetski popularni muzičari koristili su busking kao vid performansa tokom svoje karijere – Bob Dylan, Joni Mitchell, Jimmy Durante, Andrea Bocelli, Manu Chao, Zaz. Taj vid nastupa na javnim mjestima postoji vjekovima, pa se tako u svijetu na taj vid umjetnosti i gleda kao na sasvim uobičajenu stvar. U Crnoj Gori, čini se, još smo daleko od toga. Šta Vi kažete?

Mitrović: Prije nekoliko godina Crna Gora jeste bila baš daleko od toga vida umjetnosti, ali sada je već drugačije. Otprilike prije četiri godine unazad, kada sam počeo da se bavim busking-om, ljudi su drugačije posmatrali tu “umjetnost”. 

Nekako ljudi koji prolaze pored uličnog svirača/performera oni su se osjećali drugačije,  začuđeni kako neko može da izađe na ulicu i da pjeva, svira, izvodi neki performans. Ali, sve je sada već to uglađeno. Važno je izvođač mora da bude potpuno opušten i da se preda ljepoti slobode, kada se to desi onda i ljudi oko njega to shvate i osjete takvu energiju. To i jeste čar busking-a.

Dnevno: Budući da busking predstavlja umjetnost različitih uličnih performansa, na šta ste Vi skoncentrisani?

Mitrović: Lično skoncentrisan sam na muziku, pjevanje  i sviranje. Što se tiče sviranja u pitanju je gitara.

Dnevno: Koliko ima, zapravo, busking umjetnika u Crnoj Gori?

Mitrović: Iskreno, nema mnogo. Što se tiče zastupljenosti, možemo reći da ih ima, istina mali broj u Podgorici, Nikšiću. Kada dođe ljetnja sezona možete ih vidjeti u Budvi, Baru, i još nekim primorskim gradovima. Buskeri na ulicama naših gradova mogu se sresti uglavnom ljeti. 

Dnevno: Gdje je bio i kako je izgledao Vaš prvi ulični performans?

Mitrović: Moj, ako mogu nazvati “zvanični” prvi ulični performans dogodio se u Hercegovačkoj ulici, preko puta česme, mislim svima dobro poznate. Priznajem, nijesam nikada imao problema sa tremom, i što ce ljudi reći, ali je to svakako bilo neko novo interesantno iskustvo.

Dnevno: Šta Vam je motivisalo za prvi ulični performans?

Mitrović: Uvijek sam želio da predstavim sebe ljudima, generalno svoje pjevanje i sviranje, tako da je taj prvi prelom trenutak bio  je zbog toga, ali i nedostatka novca.

U dva dana bili su rođendani- jedan moje bivše djevojke, a jedan moje drugarice. Nijesam htio da tražim svojim roditeljima novac za poklone, a trebalo je da sakupim novac. Za dva- tri dana sam uspio da sakupim dovoljno novca, i jednostavno sam nakon toga samo nastavio da se vraćam ulici i uživam u umjetnosti kao busking muzičar. 

Dnevno: Da li ste dosad imali neprijatnih situacija?

Mitrović: Iskreno nijesam imao neprijatnih situacija, samo lijepih uspomena, mnogo poznanstava i mnogo novih otvorenih vrata.

Dnevno: Koliko je teško probuditi emociju kod nekog ko je u prolazu, "ukrasti" pažnju nekome u vremenu u kojem je sve tako ubrzano? Kako uopšte ljudi reaguje - ima li neki gest da Vas je oduševio tokom performansa na ulici?

Mitrović: Mislim da to zavisi svakako od osobe koja prolazi ulicom u datom trenutku. Ako vidite nekoga da je tu ispred vas, da stoji i da vas sluša znači da taj posao koji radite, radite dobro i da treba da nastavite. Tada mi je puno srce. Dešavalo se, takođe, da sa svojim kolegama napravimo i mini koncerte kada stane ispred nas 30-40 ljudi možda i više, tada je osjećaj nevjerovatan.

Dnevno: Kada sve saberete, koliko znamo da uživamo u trenutku, koliko smo opušteni?

Mitrović: Smatram da su ljudi u Crnoj Gori previše zgrčeni, ako mogu tako da se izrazim,  i dalje ne žele da pokazuju sebe na način koji bi trebalo. I dalje nijesmo opušteni kao narod.

Dnevno: Da li je bilo nekih konkretnih ideja, inicijativa da se busking u Crnoj Gori promoviše, i bude ono što jeste - umjetnost? Kako bi ga mogli učini popularnijim u našoj zemlji?

Mitrović: Inicijativa i ideje za busking najviše se preplići kada se organizuju humanitarne akcije. Tada je najviše rasprostranjen i ljudi tek tada vide zapravo koliko je to lijepa umjetnost.

Nadam se da će kroz neko vrijeme biti rasprostranjen po cijeloj Crnoj Gori, a siguran sam da će konkretnih ideja biti uskoro. U međuvremu svakako poruka mladima da se jednostavno prepuste slobodi i uživaju u njoj.