Treba da smo svjesni svog puta, da svako gradi sebe, onako kako to najboje zna i uspjeh će doći, tako je i borba protiv lošeg i nekvalitetnog u startu pobijeđena, poručuje u intervjuu za Dnevno operska pjevačica Ivana Čanović.

„Tokom svoje karijere, naučila sam da uvijek gledam sebe, nikada druge, da se ne mjerim i ne upoređujem ni sa kim.

S druge strane, kada bi mi bilo ko poslao negativnu energiju, samo sam uzvraćala osmjehom ili sam 'propustila' to ružno osjećanje, kako bi rekao jedan moj Maestro. Kada bih čula neki negativan komentar, odgovorila bih sa 'Aha' ili 'Ok' ,a onda bih, kako moja profesorica pjevanja kaže, ostala 'Ich bei mir' ,odnosno 'Ja kod sebe' –  to je, zapravo, način da zaštitim sebe od negativnog”, kaže Čanović.

***

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Raskošan glas, talenat, otmenost u svakom pokretu, “začinjena“ kulturom Vaša su „vizit karta”. 

U dosadašnjim intervjuima isticali ste kako je cilj tražiti, izvuči (naj)bolje od sebe, a ne od drugih. Šta je uz taj “princip” još važno za postizanje uspjeha?

Čanović: Kada sam bila veoma mlada, moj đed me je učio pravim životnim vrijednostima i to sve kroz igru. Njegove riječi su mi ostale “usađene” i često ih se sjećam. Jedna od poznatih fraza je bila “Budi najbolja od sebe” i “Izvuci maksimum od svojih kapaciteta”. Nikada me nije pitao koje su ocjene dobili moji drugari, nego koju ocjenu sam dobila ja. Naučio me je kako da budem srećna, tako što ću proslaviti svaki svoj veliki i mali uspjeh. 

Dnevno: Mjeriti uspjeh u umjetnosti nije baš lako, naročito ne danas, jer „brojke“ bilo da je riječ o posjetiocima, novčana satisfakcija nijesu nužno u direktnoj vezi sa kvalitetom. Šta je u priči o uspjehu za Vas najbitnije?

 Čanović: Baš zbog specifičnosti mog posla umjetnice, kojoj je jedini cilj da “izmami” osjećanja publike, iskreno, držim se toga. Znam da su ljudima iz mog tima važne drugačije stvari: da je moj kalendar bukiran; da su nastupi u teatrima  i na festivalima od velikog kulturnog značaja; da su umjetnici renomirani muzičari iz cijelog svijeta… Ono što meni “ostaje” tokom i nakon nastupa su: suza jedne bake iz trećeg reda, dok sam pjevala ariju o nemogućoj ljubavi; usplahiren pogled djeteta, koje je, možda, prvi put osjetilo čari umjetničke muzike… 

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: To da žena ženi ne prašta uspjeh i ljepotu čujemo i danas. Šta Vi kažete, je li Vama „oprošteno“?

Čanović:  Veoma zanimljivo pitanje… Za svoju čvrstinu i istrajnost, opet, zahvaljujem đedu, koji me je učio od malena da ne gledam šta rade drugi ljudi, da ne postoji ljubomora, da smo svi u potpunosti različite jedinke i da zbog toga nijesmo “mjerljivi” jedno sa drugim. Na taj način, on mi je dao bazu, kako treba da razmišljam u životu.

Tokom svoje karijere, naučila sam da uvijek gledam sama sebe, a nikada druge, da se ne mjerim i ne upoređujem ni sa kim. S druge strane, kada bi mi bilo ko poslao negativnu energiju, samo sam uzvraćala osmjehom ili sam “propustila” to ružno osjećanje, kako bi rekao jedan moj Maestro.  Kada bih čula neki negativan komentar, odgovorila bih sa “Aha”; ili “Ok”, a onda bih, kako moja profesorica pjevanja kaže, ostala “Ich bei mir.”, odnosno “Ja kod sebe” –  to je, zapravo, način da zaštitim sebe od negativnog, jer je život tako lijep i fantastičan, pa zašto ne bi izvukli sve najbolje iz njega? 

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Gradili ste karijeru u inostranstvu, otvorena su vam mnoga vrata, sarađivali sa najvećim svjetskim imenima, ali ipak ste odlučili da u Crnoj Gori date konkretan doprinos u približavanju klasične muzike publici. Jeste li zadovoljni povratnom reakcijom i koji su to projekti koje ste posljednje vrijeme realizovali u Crnoj Gori i šta je u planu?

Čanović: U Crnoj Gori živim zato što smo suprug i ja željeli da naša djeca odrastu u našoj državi, gdje smo odrasli i nas dvoje, pa makar dok oni ne završe sa jednim dijelom školovanja. Moj cilj, otkada sam počela da živim u inostranstvu, bio je da približim ljudima iz Crne Gore ovu vrstu umjetnosti, konkretno, operu, jer ja, kao učenica Srednje muzičke škole na odsjeku za solo pjevanje, nijesam bila u prilici da uživo čujem i vidim neko opersko izvođenje, već sam prvi put “odgledala” operu, kada sam ja bila na sceni i izvela svoju prvu ulogu.

Moje najveće zadovoljstvo je bilo je kada se u Crnogorskom narodnom pozorištu izvela opera “La Bohème” Giacoma Puccini-ja. Kao muzički urednik u nacionalnom teatru imam mogućnost da, zajedno sa našim menadžmentom, pozovem u našu državu najveće umjetnike svijeta, tako da smo imali velike zvijezde u Podgorici i u planu je još mnogo koncerata, koji inače mogu da se čuju na festivalu Puccini, Rimskoj, Bečkoj, Pariskoj Operi.

Dnevno: Šta je tokom procesa obrazovanja mladih, kada govorimo o klasičnoj muzici, iz Vašeg ugla najvažnije?

Čanović: Mislim da pedeset odsto uspjeha i kvaliteta čini talenat, sa kojim se rodimo i koji njegujemo od malena, a da je pedeset odsto svakodnevni rad na sebi, tehnici i uopšte na muzici. Veoma je bitna vjera u sebe, kontinuitet i jedna vrsta borbe, kako bi došli do željenog cilja, mislim na prelaženje prepreka, koje mogu da vam se nađu na putu do početka karijere, a i kasnije. 

Dnevno: Da li ste i dalje angažovani na projektima u inostranstvu?

Čanović: U ovom periodu života, veoma sam posvećena porodici, jer je za mene bitno da smo suprug i ja dobri roditelji, a oni su još veoma mladi, pa smo odlučili da nam djeca budu prioritet, tako što ćemo im pokloniti svaki minut svoje pažnje. I pored porodičnih “obaveza”, tokom obje trudnoće, bila sam na sceni, kao i toku perioda dojenja, tako da ne mogu bez scene, a ni scena “ne može” bez mene. Uskoro ćemo imati isplaniranu sljedeću sezonu, koja će biti bazirana u operskim teatrima u Evropi.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Sa kim još Ivana Čanović priželjkuje saradnju?

Čanović: Postoje kolege i prijatelji, operski pjevači, sa kojima još nijesam imala priliku da imam nastup, tako da bih voljela da to u budućnosti realizujem, a oni su: sopran Anna Netrebko i tenor Juan Diego Florez. 

Dnevno: Iz Vaše bogate biografije pomenućemo da ste studirali na Kraljevskoj Akademiji u Londonu, diplomirali na Odsjeku za opersku muziku na prestižnom konzervatorijumu Santa Cecilia u Rimu, gdje ste i magistrirali. Jednako ni kada ste Vi željeli, tako ni svi oni koji bi danas voljeli ne mogu upisati solo pjevanje jer na Muzičkoj akademij taj odsjek ne postoji. Ko zna koliko puta je dosad to konstatovano -  vidite li, osim želje i najmanji konkretni napor da se to promijeni? I šta mislite da je tu najveći problem- finansijska sredstva ili pak nešto drugo?

Čanović: Smatram da se tek sada, polako, budi svijest u Crnoj Gori, što se tiče ove vrste umjetnosti. Vjerovatno se na Muzičkoj akademiji ne otvara odsjek operskog pjevanja zbog toga što mladi talenti nakon završetka studija nemaju priliku da se ostvare kao umjetnici u svojoj profesiji u Crnoj Gori. Tek kada budemo imali opersku sezonu u našoj državi, imaćemo mogućnost da se i mladi talenti obrazuju u Crnoj Gori. 

Dnevno: Da bi klasična muzika zaživjela u mjeri kojoj želite, šta je, kad sve sumirate, zapravo glavna prepreka u Crnoj Gori?

Čanović:  Publika generalno bira ono što joj nudite. Ako imamo mogućnost da svim generacijama predstavimo najveće umjetnike svijeta i najljepšu muziku koja je ikada napisana, sigurna sam da bi bila sve veća želja za takvim koncertima i izvođenjima.

Važno je samo da imamo želju i volju, ostatak je samo malo posla oko organizacije. Moj glavni cilj je da u Crnoj Gori imamo priliku da vidimo i čujemo operu, balet, operetu, mjuzikl, sva divna muzičko - scenska djela, koja cijeli svijet već vjekovima izvodi, a publika uživa u njima. 

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Nerijetko čujemo da je kultura, umjetnost na margini u Crnoj Gori? Jeste li saglasni sa tom konstatacijom? Ukoliko jeste, ko je tu najviše zakazao?

Čanović: Smatram da ne treba da budemo pod lošim uticajem, odakle god da on dolazi. Treba da smo svjesni svog puta, da svako gradi sebe, onako kako to najbolje zna i onda je uspjeh  zagarantovan, a borba protiv lošeg i nekvalitetnog u startu pobijeđena.