Poetsko - muzički performans "Antikabare - Džentlmen" čiji koproducenti su Kulturno - informativni centar „Budo Tomović“ i Kulturni centar Bar biće premijerno izveden u četvrtak, 16. juna, u sali Dodest, u 20 sati.

Režiju i poeziju potpisuje pisac i dramaturg Obrad Nenezić, kompozitor i izvođač je Slobodanka Bobana Dabović Đurić, a uloga je povjerena glumcu Jovanu Daboviću.

Repriza je zakazana za 17.jun, a nakon Podgorice poetsko - muzički performans biće premijerno izveden i na Ljetnjoj sceni Starog Bara.

“Ako danas kabare poznajemo kao žanr koji želi da zabavi publiku, onda je antikabare "Džentlmen" sušta suprotnost tome. Možda najbliža namjera antikabarea je u počecima kabarea kad se razvio kao alternativni pravac da bukvalno sačuva poetiku, a samim tim i publiku, od pozorišnog vatrometa koji se događao još od stidne pa nadobudne pojave avangarde, koja je poput poplave nosila sve pred sobom, pa i one svoje potporne stubove, bez kojih je bila obesmišljena, a to su poetika i publika. Sačuvati poetiku i publiku je i naš cilj. Pogotovo danas kad nas podsredstvom masovnih medija i društvenih mreža ubjeđuju da smo na rubu apokalipse, čas one apsurdne da ćemo umrijeti od dosade i nekreativnosti, a potom one sramotne da se i dalje ubijaju djeca zarad osvajanja teritorija ili opstanka neke, svakako, prolazne vlasti" saopštili su iz KIC-a, i dodali:

"U svakom slučaju ni jedno ni drugo nije tačno, ali je komično i još gore tragično, jer ljudi umiru, a umjetnost će preživjeti."

Kako navode, antikabare "Džentlmen" nije stvoren da se nameće.

"Neće riješiti nijedan veliki problem, kako u geopolitici i društvu, tako ni autorima, ali je priuštio nezaboravan proces - mjesece i mjesece neprestanog rada na poeziji i muzici, za koje su vrijeme autori shvatili da ne samo da postoji prostor za čistu poetiku, već da taj prostor nikad nije bio ni upitan, jer taj prostor je sam čovjek, a kad, koliko i hoće li uopšte zakoračiti u tu svoju bezgraničnost to je na njemu samom", navodi se u saopštenju. 

Oni objašnjavaju da antikabare "Džentlmen" ima svoju dramsku formu i strukturu, ali ona je sekundarna u odnosu na impresiju koju izaziva spoj poezije i muzike. Kako kažu muzike, koja opet, prati poeziju i umjesto da je kroti, ona joj daje slobodu koja je ograničena jedino vremenskim izvođenjem, ali ostaje kao utisak, ili otisak poput tetovaže u gledaočevoj percepciji i recepciji.

"Tetovaže koja se ne briše. Koja nije modni detalj. Ni broj. Ni pripadnost... Već određenost i trajanje. Što je svrha svake umjetnosti. "Džentlmen" se obraća jednoj, imaginarnoj ženi, koja je njegov "Crno-bijeli svijet", "Neizdrž", "Gospod, ali ne i Bog"... Njegov "Centar svijeta", ali ne samo kao žena, već personifikacija života, sa svim njegovim vrlinama i manama, izazovima i nedaćama, radostima i ljepotama...", zaključili su oni. 

"Džentlmen" će nam interpretirati i ispjevati čitavu "Istoriju njihove bolesti" u kojoj je ljubav uzrok i posljedica za sve motive od kojih se živi i od kojih se, napokon, i umire.” pisac i dramaturg Obrad Nenezić.