Najvažnije mi je da znam da ima još mnogo ljudi koji vole to što radim i koji vole da me slušaju, a što ja imam nešto da im dam kada je u pitanju ova muzika i moja pjesma, kao i nešto što ću ostaviti ovoj zemlji, kaže za portal Dnevno.me legenda crnogorske narodne muzike Branka Šćepanović.

Gotovo da ne postoji nijedno veselje gdje se ne otpjevaju makar tri, četiri pjesme Branke Šćepanović. Njene pjesme stare i po pola vijeka popularne su kao i prvoga dana, a neke možda i više nego ranije.

Podsjetimo, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, povodom 13. jula, dodijelio je orden Crnogorske zastave drugog stepena pjevačici izvorne muzike Branki Šćepanović, koja navodi da je bila iznenađena kada je saznala da će dobiti ovo priznanje.

Foto: predsjednik.me

“Vrlo sam ponosna što sam dobila ovo priznanje. Bila sam zatečena kada sam čula i sa oduševljenjem sam primila tu vijest. Mnogo mi znači, a oni koji se bave odabirom ljudi za odlikovanje shvatili su da sam,ipak, ipak neko ko je nešto napravio za crnogorsku kulturu i muziku. Nakon 55 godina pjevanja crnogorskih pjesama i predstavljanja Crne Gore svuda po svijetu valjda sam i zaslužila da dobijem jedno takvo odlikovanje”, istakla je Šćepanović.

Veliki ambasador zemlje već pola vijeka

Prva dama crnogorske pjesme jedan je od najvećih ambasadora Crne Gore u proteklih pola vijeka.

“Proputovala sam cijeli svijet pjevajući crnogorske pjesme – od Australije do Amerike. Možda će djelovati neskromno, ali sigurna sam da sam bila veliki ambasador Crne Gore. Mogu slobodno da kažem da su me i voljeli i cijenili. Crveni tepih su prostirali samo zbog mene. Bila su to lijepa vremena, koja ću pamtiti cijelog života”, kazala je Šćepanović.

Navodi da je vjerovatno u podsvijesti uvijek i željela da dobije jedno takvo priznanje, ali da je najmanje to očekivala da se desi sada, nakon toliko godina.

Ostala vjerna izvornoj muzici

Šćepanović je uspjela da više od pola vijeka zadrži kvalitet, ali i da ne mijenja pravac i žanr muzike, što je možda i bilo najteže tokom svih ovih godina.

“Imala sam sreću što sam karijeru započela u neka srećna vremena. Cijenilo se pjevanje, a naročito izvorno. U to vrijeme pjesma nije mogla da se snimi za tri sata kao danas i to bez bilo kakvog smislenog teksta. Danas plate da se to reklamira na društvenim mrežama i od toga prave hit, ali sve je to lažno, jer takve pjesme traju po nedjelju ili mjesec i brzo se zaboravljaju”, objašnjava Šćepanović.

Foto: Privatna arhiva

Prisjeća se Šćepanović početaka koji, kako kaže, nijesu bili nimalo laki, prije svega, zbog velike konkurencije.

“Moja generacija umjetnika je drugačije radila. Ja sam prvo bila radio pjevač. Pet godina sam snimala za tadašnji radio Titograd, pa za beogradski radio, pa tek nakon pet godina takvog rada sam snimila svoju prvu ploču. Imali smo razne komisije, pažljivo se gledalo da nije neka pjesma šund, koji je bio toliko ‘oporezovan’ da se nikome od pjevača nije ni isplatilo da otpjeva šund. U moje vrijeme je bilo mnogo teže doći do prilike da se stvori karijera, ali je mnogo ljepše”, poručuje Šćepanović.

“Današnja muzička scena samo gledanje”

Ističe da su došla jako teška vremena za pjevačne izvorne muzike, koju “rijetko ko sluša”.

“Ovo što ja radim je iz ljubavi i što se nadam da će ostati zabilježeno generacijama i da će znati odakle potiču, kakva je bila muzika, kako je žena izgledala u to vrijeme. Vjerujem da će te stvari biti mnogo vrijedne i interesantne”, navodi Šćepanović.

O današnjoj muzici ima samo kratak komentar, koji govori mnogo: “Današnja muzika većinom i ne postoji, jer to se samo gleda”.

“Danas nije bitan glas. Nema veze da li znate da pjevate, važno je ono što vidite – silikoni i ‘naduvana’ usta, a šta se pjeva uopšte nije bitno. Sad je samo gledanje bitno i to je naša tragedija. Ne mogu da budem toliko stroga, jer ima mnogo mladih dobrih pjevača, ali oni snime nekoliko dobrih pjesama nakon čega prelaze na šund i pjesme bez teksta”, kazala je Šćepanović.

Foto: Screenshot/YT

Malo nasljednika

Prema njenim riječima, izvorna muzika u Crnoj Gori ima budućnost, jer se Crnogorci pridržavaju svoje tradicije, a država u velikoj mjeri poštuje svoje muzičare i tradiciju.

“Nas nekoliko, a malo nas ima, pokušavamo da sačuvamo određene vrijednosti, ali je problem što mladih nema i ne zanima ih mnogo izvorna muzika. Voljela bih i da ljudi, koji se bave kulturom, kad već prave nastupe drugih pjevača iz zemalja okruženja, obezbijede i nastup crnogorskih umjetnika sa izvornom pjesmom, a drugi dio neka traje koliko god treba za pjevače iz drugih zemalja. Moramo naći prostora za domaće muzičare, jer ljudi vole da čuju izvornu crnogorsku muziku, ali ljudi ne mogu da čuju tu muziku i naše pjesme ako se mi nigdje i ne pojavimo. Ako nekoga stalno ‘bombardujete’ sa bilo kojom pjesmom onda ćete sigurno i znati tu pjesmu, zbog čega je i popularna današnja muzika”, navela je Šćepanović.

Cucka jeka zaslužna za povratak muzici

Mnogo joj, kako kaže, znači kada vidi da mladi slušaju izvornu muziku, podsjećajući na period od prije deceniju i po kada je razočarana prestala da pjeva.

“Rekla sam da više nemam za koga da pjevam i da ne želim da se nastupam sa mladim ljudima čiju muziku ne mogu da slušam. Riješila sam da prestanem da pjevam. Onda je pokojni (Dragoljub) Đuričić zvao da pjevam na festivalu Cucka jeka, tražio je da ga upravo ja otvorim i da se tamo pojavim. Pristala sam i nijesam se pokajala. Deset hiljada ljudi je pjevalo sa mnom moje izvorne pjesme ‘Gledala sam s Koma plava’, ‘Kraj Cetinja selo malo’… sve stare izvorne pjesme, koje su na neki način i zaboravljene. Na kraju pjevanja su mi potekle i suze, a vidjela sam i Đuričića koji plače, vjerovatno uzbuđen zbog cijelog nastupa i atmosfere. Nakon toga sam shvatila da mladi ljudi poznaju i vole tu muziku, ali da nemaju priliku da je puno slušaju. Tako sam se ponovo vratila pjevanju”, kazala je Šćepanović.

Foto: Privatna arhiva

Prisjeća se da od 18. godine pjeva crnogorsku izvornu muziku, te da nikada nije pomislila da promijeni pravac, iako je nekoliko godina prije toga bila popularna kroz pjevanje makedonske muzike i stare ruske i romske romanse.

“Tokom karijere sam snimala i tri, četiri balade od poznatih kompozitora Miše Markovića I Đorđa Marjanovića, pokušavajući da uz izvornu muziku snimim i nešto drugo, ali to je baš kratko trajalo. Te pjesme su se puštale i na radiju, svima su se sviđale, ali u to vrijeme niko nije znao ko to pjeva. Tek nakon godinu su shvatili da to ja pjevam, jer su me već bili navikli kao pjevačicu izvorne muzike”, navela je Šćepanović.

Nedavno je snimila i dva spota crnogorskih pjesama – za 13. jul “Đedovino moja slavna” i sa Tanjom Šeter “Uspomene Crnogorke”.

Kada su nagrade u pitanju, osim ordena, posebno joj znači priznanje rodnog grada – Opštine Kolašin, kao i Nagrada oslobođenja Podgorice. Mnogo joj, kako kaže, znače i nagrade u bivšoj Jugoslaviji, kao što je priznanje istaknutog umjetnika još 1978, što je bilo naročito teško zavrijediti u to vrijeme i polazilo je za rukom samo velikim imenima jugoslovenske muzike kao što su Arsen Dedić, Safet Isović, Zaim Imamović, Tozovac, Miroslav Ilić…

Šćepanović na kraju zaključuje da je najsrećnija “kada ima kome da pjeva u Crnoj Gori”.

“Najvažnije mi je da znam da ima još mnogo ljudi koji vole to što radim i koji vole da me slušaju, a što ja imam nešto da im dam kada je u pitanju ova muzika i moja pjesma, kao i nešto što ću ostaviti ovoj zemlji”, poručuje Šćepanović.

Branka Šćepanović će 11. avgusta imati solistički koncert u barskom naselju Šušanj.