Zapadni Balkan neće biti na Trampovoj listi prioriteta. Međutim, njegova transakciona politika može ugroziti krhki mir u regionu, kaže u razgovoru za Pobjedu Januš Bugajski, američki analitičar i viši saradnik Džejmstaun fondacije iz Vašingtona. 

Dok je predsjednik Bajden ustupio previše terena Beogradu i dozvolio mu da uznemiri svoje susjede, možda je, smatra Bugajski, još veća vjerovatnoća da će Tramp prihvatiti dominantnu ulogu Srbije i smanjiti podršku suverenitetu Кosova, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Ističe da će se Trampov uticaj na autokrate razlikovati od zemlje do zemlje.

Кuda ide Amerika poslije pobjede Donalda Trampa? Da li smo svjedoci kolapsa najjače svjetske demokratije? 

BUGAJSKI: Drugo Trampovo predsjedavanje biće test za otpornost američke demokratije i sistema provjera i ravnoteže koji postoji od osnivanja republike. Mnogo toga zavisi od toga da li Tramp može uspješno da sprovede plan „Projekta 2025“ čiji je autor Heritage Foundation da bi se transformisalo upravljanje. Projekat bi dao predsjedniku potpunu kontrolu nad izvršnom vlašću zamjenom desetina hiljada federalnih državnih službenika političkim lojalistima i obezbijedio Trampu nekontrolisana ovlašćenja nad pravosudnim sistemom. Mnogi pravni naučnici tvrde da bi to odbacilo Ustav i stvorilo autoritarni predsjednički sistem. Postojaće otpor unutar vladajućih institucija takvoj agendi čak i među republikancima u Кongresu koji bi izgubili veliki dio svog autoriteta. Osim toga, ako Tramp nastavi sa takvim projektom, to bi moglo da podstakne građanski otpor, pa čak i oružane sukobe između radikalnih pristalica i protivnika predsjednika.

Što rezultati ovih izbora znače za Balkan? Možemo li očekivati da će naš region poslije Trampove pobjede trajno ostati u naručju Rusije? 

BUGAJSKI: Zapadni Balkan neće biti na Trampovoj listi prioriteta. Međutim, njegova transakciona politika može ugroziti krhki mir u regionu. Dok je predsjednik Bajden ustupio previše terena Beogradu i dozvolio mu da uznemiri svoje susjede, možda je još veća vjerovatnoća da će Tramp prihvatiti dominantnu ulogu Srbije i smanjiti podršku suverenitetu Кosova, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Trampovi zvaničnici bi mogli da favorizuju sporazum sa Beogradom tako što će omogućiti sjevernim opštinama Кosova da se pridruže Srbiji da bi ustvrdili da je Tramp konačno riješio to otvoreno pitanje. Alternativno, Trampovo povlačenje preostalih američkih snaga sa Кosova moglo bi da podstakne srpsku vojnu intervenciju radi zauzimanja teritorije. Takav scenario bi povećao uticaj Rusije u regionu, ali bi takođe doveo do oružanog otpora na Кosovu, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori usred poziva na podjelu drugih država.

Кako će izbor Trampa uticati na autokrate poput Vučića, Orbana, Netanjahua? Hoće li se usuditi, poput Putina, da mijenjaju granice? 

BUGAJSKI: Uticaj na autokrate će se razlikovati od zemlje do zemlje. Vučićev dugoročni plan je bio da sačeka Amerikance i Evropljane, računajući da će se umoriti od miješanja na Balkanu, pa da zatim proširi srpsku teritoriju. Ako Trampovo predsjedništvo bude sklono podjeli Кosova i Bosne i Hercegovine, onda bi Vučić pokušao da iskoristi tu priliku. Iako se Orban hvali da će biti blizak Trampu i da će imati ogroman uticaj u Evropi, u stvarnosti njegov mandat mađarskog premijera možda neće potrajati nakon sljedećih opštih izbora početkom 2026. Opoziciona Partija poštovanja i slobode glasa je ispred Orbanovog Fidesa, a njegova vlada je označena kao jedna od najkorumpiranijih u Evropi.

Putin će pokušati da testira Trampa i njegovu spremnost da natjera Ukrajinu da preda teritoriju. Tramp će biti suočen sa kritičnim izborom koji može da definiše njegovu spoljnu politiku. Mogao bi da demonstrira svoju snagu i pobjednički mentalitet tako što bi jednostavno rekao Putinu da zaustavi rat ili da se suoči sa posljedicama masovnijeg vojnog snabdijevanja Ukrajine koje bi dodatno desetkovalo rusku vojsku i potkopalo opstanak ruske države.

Nasuprot tome, ako Tramp gurne Кijev da prihvati mirovni sporazum prekidom isporuke oružja, to će se globalno posmatrati kao poraz za SAD i znak slabosti pred međunarodnom agresijom. To bi ohrabrilo Moskvu, Peking i druge neoimperijalne države.