Skupštinsku raspravu o prijedlogu izmjena Zakona o Ustavnom sudu, obilježile su, između ostalog, međusobne optužbe vlasti i opozicije. 

Dok su ministar pravde Bojan Božović i poslanici parlamentarne većine tvrdili kako je predloženo rješenje usaglašeno sa preporukama Venecijanske komisije i upućeno u skupštinsku proceduru upravo na zahtjev međunarodnih eksperata, iz opozicije su ukazivali na zaobilaženje demokratskih procedura i kršenje Ustava.

Smatraju da se navedenim izmjenama otvara prostor za nove političke kalkulacije, a sudijama daje mogućnost da, nakon isteka Ustavom definisanog mandatnog perioda od 12 godina, traže produžavanje mandata na neograničeno vrijeme. 

Poručili su i da se ovakvo rješenje ne može pravdati ispunjenjem reformskih ciljeva. 

Advokat Miloš Vukčević za Antenu M ocjenjuje da predložene izmjene Zakona o Ustavnom sudu, posebno u dijelu koji se odnosi na produžavanje mandata sudijama US, otvaraju veoma ozbiljna ustavnopravna pitanja i da je potpuno legitimno upozorenje dijela stručne javnosti i opozicije da se na ovaj način zakon pokušava postaviti iznad samog Ustava.

“Naime, mandat sudija Ustavnog suda je ustavna kategorija. To znači da se uslovi prestanka funkcije i granice vršenja sudijske funkcije ne mogu suštinski mijenjati običnim zakonom, već isključivo promjenom Ustava, kroz proceduru koja zahtijeva najširi politički i društveni konsenzus”, pojašnjava Vukčević.

Prema riječima sagovornika Antene M, ukoliko bi zakonodavac običnim zakonom produžavao mandat sudijama mimo jasnog ustavnog okvira, to bi predstavljalo veoma opasan presedan, jer bi se, kako upozorava, otvorila mogućnost da se i druga ustavna pitanja ubuduće uređuju zakonom, a ne Ustavom.

“Ustav mora biti iznad svakog zakona, a ne obrnuto. Upravo zbog toga je veoma problematično svako zakonsko rješenje koje faktički mijenja smisao ustavne norme bez formalne promjene Ustava. Ustavni sud nije obična institucija izvršne ili upravne vlasti, već čuvar ustavnog poretka, pa svaka intervencija u status sudija mora biti posebno restriktivna i pravno nesporna”, ukazuje Vukčević.

Upitan jesu li predložene izmjene reformska nužnost, kako kažu predstavnici vlasti, ili pak korak unazad u odnosu na aktuelno zakonsko rješenje, na što ukazuju poslanici opozicije, Vukčević ocjenjuje da se ovdje ne može govoriti o reformskom iskoraku ukoliko reforma proizvodi dodatnu pravnu nesigurnost i otvara pitanje ustavnosti samog zakona. 

“Suština reforme mora biti jačanje institucionalne stabilnosti, nezavisnosti i povjerenja građana u Ustavni sud, a ne stvaranje novih političkih i pravnih sporova”, naglašava Vukčević.

Podvlači kako posebno zabrinjava činjenica da se u Crna Gora već duži period ključna ustavna i institucionalna pitanja pokušavaju rješavati kroz fleksibilna tumačenja zakona, umjesto kroz jasno poštovanje ustavnih procedura.

To, kako ističe, dugoročno može dovesti do ozbiljne erozije pravne sigurnosti i principa podjele vlasti.

“Naravno, nesporno je da postoji potreba da se spriječi institucionalna blokada Ustavnog suda i obezbijedi njegov kontinuitet rada, ali cilj ne može opravdati sredstva. Ako je potrebno mijenjati trajanje mandata ili režim prestanka funkcije sudija, onda se to mora uraditi kroz ustavne promjene, a ne kroz zakonsku intervenciju koja može biti predmet ozbiljnog osporavanja.

Mislim da će upravo ovo pitanje vrlo brzo postati jedno od ključnih ustavnopravnih pitanja u Crnoj Gori i da će imati mnogo šire posljedice od samog pitanja mandata pojedinih sudija, jer se zapravo radi o pitanju da li je Ustav i dalje najviši pravni akt države ili se njegove granice mogu mijenjati političkom većinom putem zakona”, poručuje Vukčević.