Fudbalska sezona u Crnoj Gori nedavno je završena. Prvom ligom dominirali su Sutjeska i Budućnost koji su podijelili po jedan trofej (Nikšićanima titula, "plavima" Kup), status prvoligaša izgubio je prvi šampion - Zeta, ali i Podgorica.

Zanimljivo je bilo i u Drugoj ligi kroz koju se prošetalo Jedinstvo, a promociju je prvi put izborio Arsenal iz Tivta.

Neki rekordi obarani su u oba ranga, ali jedan od najaznimljivijih u vlasništvu je golmana Fudbalskog klub Cetinje - Veljka Bajkovića.

Naime, iskusni čuvar mreže, najstarijiji je golman koji je branio u nekom od dva ranga crnogorskog fudbalskog takmičenja.

Bajković je ove sezone sakupio sedam nastupa u drugoligaškom karavanu sa 42 godine života! 

U razgovoru za Dnevno.me, Bajković je govorio o svojoj izuzetno zanimljivoj karijeri koja ga je vodila od Cetinja, preko Kotora, Srbije, Islanda, Farskih ostrva čak i daleke Kine te nazad do Prijestonice.

"Kao i svako cetinjsko dijete zaljubljeno u fudbal, počeo sam da treniram u Lovćenu. Sasvim slučano se desilo da sam postao golman. Zakasnio sam na početak i trener mi je rekao da jedino ako želim mogu da branim. Nijesam želio da čekam godinu dana već sam pristao da budem golman - što se ispostavilo kao odlično", priča Bajković.

Foto: Privatna arhiva

Njegov brat Boban, imao je uspješniju karijeru. Ipak, Veljkova je mnogo interesantnija... Karijera o kojoj bi mogao film da se napiše.

"Povukao sam Bobana, čim je "stasao". Njemu se dopalo, izabrao je pravi put. Izgradio je ime, posebno kod navijača Crvene zvezde. Iskoristio je moj odlazak u Bokelj. Postao je prvi golman sa 16 godina i donio je pehar Kupa Crne Gore Lovćenu odbranivši dva penala", u jednom dahu priča Bajko i dodaje:

"Sada već davne 1998. godine debitovao sam za najstariji klub u Crnoj Gori koji je tada igrao Drugu ligu - jug. Nakon toga sam otišao u Bokelj, a kada sam postao punoljetan preselio sam se u Beograd gdje sam se šetao od elite do zone", priča iskusni golman.

"Nije mi bilo previše bitno gdje, bitno je bilo samo da branim. Da sam aktivan. Nekada sam možda i gubio nadu da ću ostvariti neki zapaženi rezultat, ali kada sam prije 13 godina dobio poziv Lovćena, vratio sam se iz Beograda i branio boje matičnog kluba u Prvoj ligi.''

Foto: Privatna arhiva

Iako mnogi fudbaleri već do 29. godine odrade "pola" karijere, Bajkoviću je ona prakično tek počela na kraju treće decenije života. Sasvim slučajno je otišao na Island što mu je bio najpametniji potez u karijeri.

"Iako sam imao sjajnu sezonu u Lovćenu, nakon iste nijesam uspio da pronađem angažman. Vratio sam se u Srbiju, igrao ponovo beogradsku zonu, a nakon jedne utakmce sam dobio poziv da idem na Island. Tri godine sam bio u Premijer ligi Islanda, dvije godine u timu sezone", priča nam Bajković.

Put ga je dalje vodio preko Farskih ostrva gdje je sa 33 godine bio standardan prvotimac, a nakon nastupa za Ozren iz Sokobanje, gdje je postao izuzetno cijenjen i kratkog boravka u Priestonici otišao je u Kinu gdje je branio pred više desetina hiljada ljudi.

"Možda moju karijeru mogu smatrati manje uspješnom, ali svakako da je bila izuzetno zanimljiva. Igrao sam na Farskim ostrvima, stekao prijatelje u Ozrenu iz Sokobanje, branio za Cetinje, a onda sam sa 36 godina doživio da branim pred 60.000 ljudi. U Kini, za Ćićihar i to su slike koje ostaju za čitav život".

Foto: Privatna arhiva

Bajković je prethodnu godinu bio tu, "kad treba" za klub iz svog grada. Igrački, dao je mnogo, sada ga čeka trenerski poziv, s obzirom na to da posjeduje UEFA golmansku licencu. U trenerske vode već je uplivao, a u svojoj školi ima desetak dječaka koji maštaju o velikim karijerama. 

"Dao sam sve što sam mogao. Karijera duga 25 godina koju mogu okarakterisati kao ogromu avanturu kroz koju sam upoznao mnogo velikih ljudi. Sada je vrijeme za trenerski poziv. Posjedujem UEFA licencu, već sada imam iskustva kao trener. Radim sa djecom i želja mi je da od njih napravim velike ljude i sportiste", zaključuje zanimljivu priču Veljko Bajković.