„Za dušu moga oca, koji je rođen na ovom katunu, putniče dobronamjerniče ili nevoljniče, svrati i odmori kako se to uvijek činilo ovdje“, natpis je koji na ulaznim vratima jedne kolibe dočekuje sve one koji posjete katun „Radan“ u Kučima.

Smještena na 1.700 metara nadmorske visine, ispod planine Žijevo, ova skromna kamena građevina svjedoči o jednoj prošlosti, sjećanjima ali i dobroti njenog tvorca Milentija Miška Živkovića, o kojoj i te kako treba da se priča.

Podigao je u čast oca a, za sedam godina koliko postoji, koliba nikada nije zaključana. Opremljena krevetima, šporetom i snabdjevena hranom, spremna je da dočeka kako one željne odmora, tako i putnike nevoljnike. Njena vrata otvorena su svima i to potpuno besplatno!

„Kolibu sam napravio 2015. godine i otvorio je na njegov 95. rođendan. Smještena je na 40 kilometara od Podgorice i svi mogu da svrate, da se odmore, da borave tu koliko hoće i da nastave svoj put“, počinje Živković priču za portal Dnevno.me.

Foto: Privatna arhiva

Kamena kućica u Kučima uglavnom je dobrodošla planinarima koje ponekad, na turama, zna da zatekne nevrijeme. No, koliko znači njima, još više znači našem sagovorniku koji se na ovaj način odužio svome roditelju. Zato vjeruje da će „Radan“ generacije asocirati na dobročinstva, ali i na jednog Partizana koji se davno borio za slobodu svoga naroda.

„Moj otac je 1920. rođen na toj planini i upravo je to bio povod, da za njegovu dušu, otvorim ovo mjesto. Maltene, to su generacije koje nisu imale djetinjstvo. Bio je četiri godine u Drugom svjetskom ratu, četiri na Golom otoku. Baš zato, zbog njegovog teškog života, odlučio sam se na ovaj korak“, navodi Živković.

Otkada se pročulo za ovo nesvakidašnje mjesto, mnogi su ga posjetili. Knjiga gostiju smještena u kolibi stalno se dopunjava. Ne zna se, kaže naš sagovornik, tačan broj onih koji su odmor i spas pronašli na katunu, ali česti su telefonski pozivi i riječi zahvalnosti upućene velikodušnom domaćinu.

„Devedeset odsto svih koji su tu prošli, pozovu me, zahvaljuju... Drago mi je zbog toga iako ja zahvalnost ne tražim. Ostavim im da imaju kafe, rakije, vina... Ostavim i hrane u konzervama, jer ona može duže da stoji. Dešava se da i oni koji su boravili u kolibi, pred polazak takođe ostave hrane za nekog narednog gosta“, priča nam naš sagovornik.

Foto: Privatna arhiva

Kaže da njegovo dobročinstvo do sada nije zloupotrijebljeno. Uglavnom svi poštuju istaknuti pravilnik koji, smatra Živković, nije opomena već obraćanje gostu da će i nakon njega opet neko konačiti ovdje.

„Vjerujem da ćete se u skladu sa vašim odnosom prema prirodi, na isti način odnositi i prema ovom utočištu za sve ljude dobre volje. U tom smislu, molim vas da brinete o stvarima i čistoći ove kolibe, te da nakon ugodnog boravka u njoj sve ostavite u urednom stanju kako ste zatekli“, piše u pravilniku smještenom u kolibi.

Iako je naš sagovornik svjestan da je šteta uvijek moguća, vjeruje da je malo ljudi koji bi mu je namjerno pričinili. Ipak, upitan da li ima nekoga u blizini katuna ko bi obišao imanje i provjerio da li je sve u redu, Živković ne zaboravlja prijatelja Mija.

„To je bio nekada veliki katun, više od 20 domaćinastava. Sad nema nikoga. Nema ni stoke, niti nekoga ko se bavi stočarstvom. Ali, u bizini na jedno tri, četiri kilometra je katun stočara Mija Bojovića. On dođe često, počisti ako treba, javi mi da li treba nešto da donesem ako fali...“, kaže naš sagovonik ne krijući da i sam često voli da dođe ovdje i odmori od gradskog života.

Naročito je ponosan što je ideja o njegovoj „kolibi otvorenih vrata“ naišla samo na riječi hvale.

Ovakve reakcije i pažnju, priznaje, nije očekivao.

„Nisam razmišljao da će priča da dobije na nekom značaju jer sam stvarno od srca i za dušu svog oca to napravio“, iskren je Živković.

Foto: Privatna arhiva (Otac Milentija Živkovića)

Pored humane strane koju nosi ova ideja, ne smijemo zaboraviti ni druge blagodeti koje se kriju na katunu „Radan“.

Sva ta netaknuta priroda, čisti vazduh, nepregledna ljepota samo su dio razloga zbog kojih ovaj dobrodušni domaćin poziva zainteresovane da dođu.

„Svima bih preporučio da obiđu kolibu. Tu mogu da vide mnoge ljepote naših vrhova koje okružuju katun. U tom pravcu je i markirana staza koja vodi prema Žijevu, pa je svakako ovo mjesto koje dobro dođe ljudima da odmore, da popiju kafu i čašu rakije“, zaključuje Milentije za portal Dnevno.me.