„Doći iz Slovenije u Crnu Goru sa skoro 40 godina i početi sve ispočetka, nije bilo ni malo lako. Mi smo se ovdje baš namučili, ali smo ipak nastavili da se borimo i radimo. U Sloveniji su nas zvali „Crnogorci sa greškom“, jer i tamo važi da su Crnogorci lijeni ljudi“, kaže za portal Dnevno.me Milijana Čabarkapa, vlasnica gazdinstva „Čabarkapa“ u Bijelom Polju i jedan od izlagača na trodnevnom sajmu „Zdrave hrane“ u TC Mall off Montenegro.

Porodica Čabarkapa danas je ozbiljan konkurent na crnogorskom tržištu kada je u pitanju proizvodnja i prodaja meda. Put do razvijenog biznisa, kako ističe Milijana, bio je, međutim, izuzetno težak.

Priča kako je pčelarstvo „ušlo u život“ Čabarkapa počinje u Sloveniji, 1. maja 1978.

 „To je datum našeg vjenčanja, a 10. maj je datum kada smo nabavili naše prve dvije košnice pčela“, prisjeća se Milijana.

 Prema njenim riječima, prvo je sve počelo kao hobi, jer su i ona i njen suprug Miloš voljeli pčele.

 "To je počelo iz ljubavi. On je volio pčele, ja sam isto voljela pčele. Nijesmo ih se bojali, kao što se boji većina mladih ljudi, i to je raslo kao hobi prvo. U to vrijeme u Sloveniji smo oboje imali dobre poslove i živjeli smo dosta fino, udobno. Bilo je tako vrijeme da se, ko je htio da radi, moglo i zaraditi lijepo“, kaže Čabarkapa.

Foto: Dnevno.me 

 Vremenom, kako ističe, ljubav prema pčelama počinje da prerasta u neku vrstu malog biznisa, jer su za desetak godina došli na 60 košnica koje su bile stacionirane na jednom kamionu, koji je bio preuređen za to.

 „I dan danas se sa nostalgijom sjećam toga kamiona, jer je to bilo tako lijepo upakovano. Samo je trebalo ući na karoseriju, zašarafiti pet, šest metalnih šipki koje su držale košnice da se ne pomjeraju, upaliti kamion i ići na pašu gdje hoćete“, sjeća se Čabarkapa.

 Prisjeća se da je paša u Sloveniji, još tada bila tako organizovana da se u svakom momentu znalo gdje i koliko medi. Postojala je emisija za pčelare, koja je počinjala u 12 sati, a gdje se  saopštavalo u kojim područjima je najbolje odvesti pčele na pašu.

„To je tako bilo dobro organizovano, da nije bilo haotično kao što je to i dan danas u Crnoj Gori. Tada smo dobijali lokaciju na kojoj niko nama nije smetao, kao ni mi njima“, kaže Čabarkapa.

 Idilu i mir porodice Čabarkapa kvari rat koji 90-tih bukti po bivšoj Jugoslaviji

 „Muž se u to vrijeme bavio politikom i bio je potiv raspada Jugoslavije. Ja sam se malo bunila tada i govorila sam mu da ne može biti „gazda u tuđuj kući“, jer ako neko odluči da se odvoji to je njihovo pravo. Mi smo tada iz Slovenije morali otići i tu mogu da „skinem kapu Slovencima“, jer nas nijesu malteritirali i uznemiravali, jednostavno sam ostala bez posla, a u Sloveniji od jedne plate nije moguće živjeti. Tako da smo silom prilika bili prinuđeni da se vratimo u Crnu Goru“, kazala je Čabarkapa.

 U Crnu Goru dolaze 1993.poslije rata

„U tom trenutku kreće i naša muka, jer doći sa skoro 40 godina i sve ispočetka, nije ni malo lako. Mi smo se ovdje baš namučili, ali smo ipak nastavilii da se borimo i radimo“, rekla je Čabarkapa.

 Dolaskom u Crnu Goru pčelarstvo postaje glavni izvor prihoda prihoda porodice Čabarkapa. Došli sa 60 košnica pčela, a već nakon pet godina, taj broj je bio skoro pa petoduplo veći.

Foto: Dnevno.me

„Nama je ovdje sve bilo čudno, jer smo sve morali sami. U Sloveniji je prodaja bila organizovana, ja nisam morala da brinem kako ću prodati ni jednu jedinu teglu meda, a u Crnoj Gori smo morali sami za to da se pobrinemo i sami nađemo tržište. Tada počinjem da idem na pijacu i tamo mi je bilo izuzetno teško, jer nije bilo moje okruženje, a morala sam da se prilagodim“, rekla je Čabarkapa.

 Kako to obično biva, rad i trud se na kraju isplate, biznis Čabarkapa vremenom se proširuje.

„Crna Gora je bogata ljekovitim biljem i mene je srce boljelo što to niko ne bere, ne koristi. Ja berem ljekobilje i to je moja druga ljubav. Ništa mi nema milije, sa 67 godina, nego da stavim ranac na leđa i idem da berem bilje. Meni tada duša odmara“, kaže Čabarkapa.

Sada, nakon skoro 40 godina intezivnog rada, Čabarkapa kaže da biznis ide dobro i da su u pčelarstvu postigli sve što se moglo postići.

„Postigli smo maksimum, ali nema niko ko bi mogao to da nastavi. Sin je pravnik, on ne voli pčele, i ne želi time da se bavi, a i alergičan je na dosta biljaka. Ali se nadam da će neko od naših unuka naslijediti ljubav prema pčelama“, kaže Čabarkapa.

Foto: Dnevno.me

Cilj preći sa konvecionalnog pčelaranje na organsko

„Idemo na tu varijantu da smanjujemo fizički obim posla, da ono što smo naučili tokom godina upotrijebimo i krenemo sa organskim pčelarenjem, pa je i za očekivati da će i cijena meda biti duplo ili tri puta veća. Ako je nama bio cilj da 1993,  kada smo došli da  prodamo svaku teglu meda, jer nam je trebalo da ulažemo u život, danas nijesmo u toj situaciji.Sada možemo da dozvolimo sebi i da ne prodamo neku količinu meda, ali da držimo cijenu jer znamo da je to pravi kvalitet“, zaključuje Čabarkapa.

U TC Mall off Montenegro u toku je sajam „Zdrave hrane“. Porodica Čabarkapa jedan je od 22 izlagača, koji će još sjutra svoje proizvode predstaviti crnogorskim potrošačima.