Mnogi su svoj životni poziv zamišljali mnogo drugačije - posao koji vole, dobra zarada, putovanja, nova iskustva... No, da li je u praksi, zaista, tako? Je li vam svaki dan ispunjen pa jedva čekate da kroz radne izazove iskažete svoj puni potencijal, ili se ipak budite s neprijatnim osjećajem u stomaku nespremni da „pregurate“ još jedan dan?

Ukoliko spadate u ovu drugu grupu velika je šansa da ste na dobrom putu da doživite „burnout“, odnosno „izgorijevanje“na poslu koje je danas sve učestalije, te se s pravom može nazvati bolešću savremenog doba.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je, takođe, u svoj priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti prije nekoliko godina uvrstila i taj sindrom. Stoga smo 8. decembra 2022. godine upitali predstavnike Ministarstva zdravlja da li naš zdravstveni sistem prepoznaje „burnout“ kao medicinski poremećaj i, ukoliko ne, da li planiraju da urade nešto po tom pitanju. Ni nakon dva i po mjeseca od obraćanja nadležnom resoru, odgovore nijesmo dobili!

Sa druge strane o tome kako prepoznati "burnout", koji su simptomi, kada nastaje, te kako se izboriti s tim problemom za portal Dnevno.me objašnjava psihološkinja Nena Radojičić.

„Raditi danima isti posao, mjesecima, godinama, čak i decenijama, može da proizvede osjećanja koja se teško mogu dovesti u istu ravan sa uzbuđenjem i srećom. Uz dugogodišnje zalaganje, ako dodamo neizvjesnost i stres svakodnevice, konfliktne situacije unutar kolektiva, nedovoljno plaćen rad, pa začinimo nekim ličnim nezadovljstvom i frustracijama, malo po malo i dođemo do sindroma izgorijevanja ili globalno poznatog ’burnout sindroma’“, pojašnjava Radojičić.

Navodi da „burnout“ u psihologiji definišemo kao skup simptoma nastalih u situaciji prolongiranog stresa na radnom mjestu, koje karakteriše emocionalno iscrpljenje, fenomen depersonalizacije i smanjeno lično postignuće.

“U savremenom svijetu poslovanja ‘burnout’ sindrom je pojava koja utiče na cjelokupno zdravlje zaposlenih, a ujedno i na njegovo radno postignuće, motivaciju i ostale faktore koji utiču na kvalitet svakodnevice. Laički rečeno, burnout je odgovor organizma na hronični stres na radnom mjestu i označava proces koji nastaje u profesionalnom odnosu i radu sa klijentima i kolegama. Prema nekim autorima emocionalna iscrpljenost je osnovni simptom burnout-a i ona predstavlja osjećaj iscrpljenosti zbog kontakata sa drugim ljudima”, navodi naša sagovornica.

Koji su simptomi “burnout-a”?

Prema riječima Radojičić simptomi koji ukazuju na sindrom takozvanog „izgaranja“ na poslu su brojni. Mogu biti fizički, emocionalni i bihejvioralni.

„Ako govorimo o fizičkim simptomima najupečatljiviji su malaksalost, konstantni umor, hronični neodređeni fizički bolovi, tenzione glavobolje, bol u leđima, mišićima. Česti su i problemi sa spavanjem. Kad su emocionalni simptomi u pitanju mogu se javiti osjećanje gubitka životnog smisla, depresivno raspoloženje koje može odvesti u depresiju ako traje suviše dugo, emocionalna praznina, apatija, dosada, osjećanje tuge, manjak motivacije za odlazak na posao što može biti praćeno čestim odustvom sa posla, kao i manjak samopouzdanja i samopoštovanja“, pojašnjava psihološkinja Radojičić.

Što se tiče simptoma u bihejvioralnom smislu tu, prema njenim riječima, dolazi do promjena u ponašanju pa je zaposleni nervozan, razdražljiv, ljut, bijesan...

„Takvo ponašanje može da remeti zdrave životne navike i da pređe u neki oblik devijantnog ponašanja u kome zaposleni sve češće konzumira alkohol, duvan, psihoaktivne supstance, a sve sa ciljem emocionalnog rasterećenja.  Sve ove pojave utiču i na radnu efektivnost, postizanje uspjeha na poslu kao i negativnog stava prema radu. Generalno gledano, kompletno utiče i na radni učinak, a preliva se na sve životne domene zaposlenog“, navodi Radojičić za Dnevno.

Faze „burnouta“

Da bi prepoznali „izgorijevanje“ na poslu i reagovali na vrijeme, važno je da poznajemo faze burnouta. Naša sagovornica kaže da postoje četiri, te da su u pitanju idealistički entuzijazam, faza stagnacije, faza frustracije i faza apatije.  

„Prvu fazu karakterišu velike nade i nerealna očekivanja. U toj fazi zaposleni očekuje prijatnu klimu u kolektivu i ne štedi se u radu. Ostaje prekovremeno, dodatno se zalaže, troši svoje resurse neuobičajeno mnogo, a upravo je to i rizik za nastajanje ovog sindroma. Kada se kod zaposlenog jave teškoće u komunikaciji, želja za izolacijom, smanjenim socijalnim interakcijama, ali zaposleni je i dalje motivisan za rad i obavlja ga uspješno, možemo da kažemo da je u drugoj fazi, odnosno fazi stagnacije“, navodi Radojičić.

Treća je faza frustracije, odnosno faza u kojoj se zaposleni kompletno izoluje i povlači. U tom periodu se javljaju simptomi tjelesnog iscrpljivanja što je dodatni stres koji vodi u fazu broj četiri.

„To je faza apatije koja karakteriše potpuni gubitak vjere u svoj rad i svoju radnu učinkovitost i zaposleni je potpuno demotivisan za obavljanje svog posla. Nekad takva osjećanja dovode do toga da zaposleni i promijeni posao“, objašnjava Radojičić za naš portal.

Odnosi u kolektivu

Naša sagovornica naglašava da se sindrom „burnout-a“ i te kako odražava na odnose u kolektivu. Situacija je tada, kaže, „zategnuta“ i manifestuje se neprijatnostima u komunikaciji.

„Često dolazi do konfliktnih situacija koje se sve teže prevazilaze. Latentni konflikti često se pretvaraju u fazu otvorenog konflikta. Način na koji će organizacija da doživi konfliktne situacije zavisi i od strukture zaposlenih, kao i od nadređenih. Intervencije za prevazilaženje konfliktnih situacija su nužne u ovom slučaju“, navodi Radojičić.

Kada govorimo o prevenciji sindroma izgaranja najvažnije je, pojašnjava, da se problem prepozna i uvaži.

„Cilj prevladavanja ovog sindroma je sprečavanje njegovog nastanka i jačanje ličnih otpornosti zaposlenih. Zaposleni koji se suočavaju sa ovim sindromom učestalo povređuju svoje radne obaveze (često kasne na posao, imaju problem u komunikaciji, učestali  su izostanci sa posla, česte konfliktne situacije, potpuna izolacija,...) i nadređeni često kritikuju takvo ponašanje što može dovesti do intenziviranja osjećaja krivice, a to je u korelaciji sa niskim samopoštovanjem i samopuzdanjem“, dodaje ona.

Kako se izboriti sa „burnout“ sindromom

Liječenje burnout sindroma je kompleksno zato što može da ide u dva pravca i to: na liječenje samog sindroma ili na njegovu prevenciju.

„Liječenje sindroma izgaranja podrazumijeva da se nađe uzrok samog problema i rad uz pomoć psihoterapije i savjetodavno- da se pronikne u srž i pokuša da se prevlada. Važno je naglasiti da je individualni kapacitet zaposlenog bitan za učinkovitost liječenja“, kaže sagovornica portala Dnevno.me.

Sa druge strane, prevencija podrazumijeva da pojedinac ima samouvid ili povratnu reakciju okruženja, koje treba da bude spremno da pruži podršku i razumijevanje.

„Značaj psihoterapije i savjetovanje su najučinkovitiji u drugoj i trećoj fazi. Neke od strategija koje možemo primijeniti u prevenciji su uvid u sopstvena osjećanja, imenovanje emocija, adekvatna radna dinamika sa odgovarajućim dnevnim, nedjeljnim, mjesečnim i godišnjim tempom, te uzimanje pauza i godišnjih odmora, bavljenje i otkrivanje hobija, reorganizacija samog rada, meditacija, fizička aktivnost, vježbe za razvijanje i jačanje samopoštovanja i sampouzdanja, zaustavljanje pretjeranog mišljenja i predviđanje lošeg radnog učinka“, dodaje Radojičić.

Važno je, smatra, njegovati zdrave međusobne odnose sa kolegama na poslu, vježbati asertivnu komunikaciju, tehnike relaksacije, samoohrabrivanja...

„I organizacija ima odgovornost kad je prevencija u pitanju, pa je važno da se poštuju prava i norme zaposlenih, kao i da zaposleni osjećaju da i organizacija brine o njima“, zaključuje Radojičić za naš portal.