Za Čaja Vukčevića selo i životinje su lijek za dušu, ili kako nam je rekao prije skoro dvije godine produžetak života i zaboravljanje teškog vremena u kojem živimo.

Vukčević je prvi uzgajivač vagi goveda u Crnoj Gori, a drugi kada je riječ o škotskoj vrsti angus. Trud i rad domaćinu iz Lješanske nahije višestruko se vratio. 

Priču o nesvakidašnjoj farmi koja se nalazi u lješanskom selu Podstrana, a koja je i danas uspješna objavili smo 30.04.2022.

Vođen željom da bude svoj gazda, prije pet godine Čajo Vukčević, narodski rečeno stisnuo je petlju kada je i odlučio da zamijeni podgorički beton, kako kaže, zdravinom i započne svojevrsni eksperiment na starevini u Lješanskoj nahiji gdje uzgaja izuzetno rijetku vrstu stoke – škotski angus i japanski vagi (wagy).

U najkraćem, rijetka vrsta goveda koju uzgaja Vukčević karakteristična je po tome što nema rogove, krave se ne muzu, trpe temperature od +40 do -40, a meso je izuzetno skupo i kvalitetno.

Foto: olivefeed.com

Poređenja radi, u restoranima širom Evrope kilogram steka angusa košta oko 100 eura, dok je kilogram steka vagi i do 400 eura.

“Iako se nikada nijesam bavio stočarstvom smatram, kao i moj brat od strica sa kojim sam pokrenuo biznis, da geografski položaj i klima određuje vrstu životinje koju ćete uzgajati. Ova vrsta karakteristična je po tome da su to brdska goveda, koja se ne zatvaraju u štale, a sistem ishrane im je sličan kozjem. Po tim parametrima smo i odabrali ovu rasu, što će se i kasnije pokazati da smo kao početnici imali sreće.

Takođe, vođeni činjenicom da Crna Gora teži elitnom turizmu pretpostavljali smo da se ova vrsta mesa mora naći na meniju određenih hotela u Crnoj Gori. Tako smo 2017. uvezli deset steonih junica, i još 20 u naredne dvije godine. Bilo je mnogo skeptika po ovom pitanju, ali sam znao da kada se posvetite životinji, bez obzira koja je njena svrha i namjena, ona će to vratiti”, počinje Vukčević priču za portal Dnevno.me.

Tako je bilo. Trud i rad domaćinu iz Lješanske nahije višestruko se vratio.

Nije ostalo samo na tome da Čajo Vukčević bude prvi uzgajivač vagi goveda u Crnoj Gori, a drugi kada je riječ o škotskoj vrsti angus. Veliki trud doveo ga je do mnogo većeg priznanja, o kojem crnogorska javnost nije mnogo upoznata. Ni javnost, a ni Ministarstvo poljoprivrede koje, tvrdi Vukčević, na njegove uspjehe i rad, mrtvijem snom spava.

Vukčevića farma prva u svijetu po tovu angusa maslinama, deveta po uzgoju vagi goveda

Vukčević je dobio licencu irske korporacije za proizvodnju stočne hrane – „The Olive Feed Corporation“. Kako nam je objasnio, riječ je o svjetskom zelenom brendu koji proizvodi hranu na bazi maslina, a u proizvodnji hrane koristi proces koji ne zagađuje životnu sredinu.Tako je farma Vukčevića postala prva na svijetu po tovu angusa maslinama, a deveta po uzgoju vagi goveda.

Foto: Privatna arhiva

„Ta licenca za mene je satisfakcija i dokaz kako sam samo prije četiri godine gledao kravu na fotografiji ili na čokoladi Milka, a onda sam odgovornim radom i odnosom prema životinjama sve promijenio i uspio da i sam proizvedem odlično meso koje se nalazi na meniju elitnih hotela i restorana“, kaže Vukčević.

“Crna Gora zaostaje u razvoju stočarstva"

Na pitanje koliko je Ministarstvo poljoprivrede imalo sluha za takvo priznanje, te da li ima podršku države za sve što radi, Vukčević nam odgovara:

“Najprije da kažem da mislim da smo bili jedina država na svijetu u kojoj u  Ministarstvu poljoprivrede, isto tako i opštinama, do skoro nije prepoznao tzv.sistem krava - tele koji u svjetskoj proizvodnji mesa čini 40%. Ministarstvo je subvencionisalo samo muzne krave. Za mesne (tovne rase) nije bilo sluha, tek sada je to uvršteno kroz novi budžet. Tako je prvi put od kako je Ministarstvo poljoprivrede odvojen tzv.sistem krava - tele od proizvodnje mlijeka, i samim tim su veće premije po grlu stoke”.

Ipak kada se sve sabere, kako smatra naš sagovornik, Crna Gora još zaostaje u razvoju stočarstva. Samim tim veliki problem mu je, ističe, bio nedostatak znanja u uzgoju tako rijetke vrste stoke, ishrane, ali i mogućih bolesti.

“Tako da sam bio prinuđen da obilazim farme po Hrvatskoj, Srbiji, Austriji, Mađarskoj, gdje sam mnogo naučio. Farma angusa u Slankamenu naš je strateški partner i dan-danas su mi od velikog značaja. Oni svake godine dolaze sa svojim timom veterinara i tehnologa da razmijenimo mišljenja”, kaže Vukčević.

Foto: Privatna arhiva

Na farmi Vukčevića trenutno je oko 100 goveda različitog pola i starosne strukture.

“Što se tiče rasnih odlika angusa i vagi mogu reći da je brend bordy, meso od vagija, najkvalitetnije meso na svijetu, pa onda dosta praznih mjesta, pa angus.

Sama mramoriranost mesa (pojava manjih ili većih nakupina masnog tkiva) odvaja ove dvije rase od drugih”, objašnjava Vukčević koji kaže da je prije dvije godine njegovu farmu posjetio menadžment dva velika ugostiteljska lanca u Crnoj Gori koji su imali viziju i sluha za dogovor da se njegovi proizvodi nađu na meniju tih ugostiteljskih objekata.

Vukčević je prošle godine započeo saradnju i sa irskom firmom stacioniranom u Grčkoj koja proizvodi karmelizovanu maslinu koja se, kako nam objašnjava naš sagovornik, koristi u finish tovu junadi i daje mesu bolju teksturu.

A da bi se dobilo kvalitetno meso, bez obzira o kojoj životinji govorimo, najvažnija je genetika i ishrana, objašnjava nam Vukčević.

Foto: Privatna arhiva

Čokoladom, keksom i maslinama do kvalitetnijeg mesa

“Osim ishrane koja se radi po recepturi koju smo dobili od genetskog Centra za anguse iz Njemačke, životinjama kao dodatak ishrani dajemo keks, čokoladu i masline. Obavezno je, takođe, junadima u tovu ne davati zelenu biljnu materiju i ovogodišnje sijeno što kao rezultat ima da dobijete svijetlu boju mesa”, objašnjava Vukčević.

"Zasučite rukave, a ko se kojoj crkvi moli i ko za koga glasa to ostavite kući"

U svojoj ovoj priči, na jedno je Vukčević naročito ponosan – osnovani Savez stočara Crne Gore.

“Po strani smo ostavili kojoj nacionalnoj i vjerskoj grupaciji ko pripada , kako se ko osjeća i dogovorili se da kao Savez stočara nastupamo jedinistveno ispred Ministarstva, a ne kao pojedinci. Ovakav način toplo preporučujem svim građanima Crne Gore, bez obzira na vjeru i naciju. Narodski rečeno – zasučite rukave, a ko se kojoj crkvi moli i ko za koga glasa to ostavite kući.

U moje vrijeme kada smo se vraćali iz škole pitali smo roditelje jesmo li dobro shvatili učiteljicu – gdje je sjever, a gdje jug. Danas, nažalost kada se djeca vrate iz škole pitaju mamu i tatu: je li đed bio u četnike ili partizane i to je tragedija crnogorskog društva”, kaže Vukčević koji s ponosom ističe da je Crnogorac na čijoj farmi će mjesta uvijek biti za dobre radnike, sve ostalo je, ističe, nebitno.

“Na farmi je zaposlen radnik iz Bosne i Hercegovine, Srbije i jedan iz mog sela. Ujutru na farmi otpjevamo himnu “Hej, Sloveni” i onda rad, rad i samo rad, od toga jedino i živimo”, kaže Vukčević kroz osmjeh čija ljubav prema životinjama datira još iz mladosti.

Foto: seljak.me

Naš sagovornik bavio se uspješno i uzgojem rasnih pasa. S napuljskim mastifom Evom dobio je prvu nagradu na prestižnom svjetskom takmičenju napuljskih mastifa u italijanskom gradu Atimani i tako bio prvi čovjek iz Evrope koji je tada osvojio tu nagradu.

Foto: Privatna arhiva

U svakom uspjehu, sasvim očekivano, porodica je odigrala ključnu ulogu, ponosno kaže Vukčević.

 Uspješni sportisti djeca Čaja Vukčevića; Foto: Privatna arhiva

“Supruga se, takođe, odrekla gradskog života i bez njene podrške nikad ne bi mogao ni da pomislim da bih sve ovo postigao, kao ni bez djece koji su uspješni sportisti u inostranstvu”.

I da nije postigao ništa u Lješanskoj nahiji, opet se ne bi kajao jer, kako kaže Vukčević, vrijeme provedeno u prirodi, prisutnost kada majka na svijet donese tele su neopisivi i koji kao takvi utiču na zdrav život bez stresa.

Ne žali, kako kaže, ama baš nijednog trenutka za životom u gradu.

“Selo i životinje su lijek za dušu, jednostavno produžetak života i zaboravljanje teškog vremena u kojem živimo”, zaključuje naš sagovornik.

Sa farme Vukčevića; Foto: Privatna arhiva