Ako istinski pripadate svome, možete sebe dati ciljevima koji znače zajedničko dobro. Bez pripadnosti svome, upravo ste ničiji, ako pripadate svojoj zemlji pripadate i svijetu, poruka je autorke zbirke rodoljubive poezije posvećene Crnoj Gori “Ko li mi te brani” Jelene Jovetić.

Naša sagovornica kaže i da iz prošlosti nijesmo savladali lekciju: šta je poštovanje.

„Nijesmo naučili da se poštujemo. Nijesmo naučili da poštujemo znanje. Nijesmo naučili da poštujemo ljude.

Nijesmo naučili da poštujemo državu. Dok se to ne savlada napredak društva će uvijek biti upitan“, smatra sagovornica portala Dnevno.me.

Najskuplja crnogorska riječ za Jelenu Jovetić je pripadnost: “Meni je Crna Gora pripadnost sebi”.

                                                                  ***
Dnevno: Kažete “vezati se za Crnu Goru znači vezati se za cijeli svijet” - šaljete poruku mladima da vole, da se vežu za svoje tlo, da poštuju, najprije svoju rodnu grudu. Šta još poručujete čitaocu tim riječima?

Jovetić: Suština ljudskog bivstvovanja svodi se na to ko ste, čiji ste, za šta ste vezani srcem. Posebno je ovo izraženo u društvima kakvo je naše, tradicionalno i senzitivno na pripadnost. A još više je sve to izraženo ako ste žena. Stoga je ova knjiga posveta „Mojoj Crnoj Gori“ i dodatno ima jednu nit koja se proteže kroz stihove, a ističe vrijednosti koje su baštinile žene Crne Gore.

Za korijene koji nas vežu za ovo tlo, treba imati u vidu da su jedini korijeni. Bez njih nema osnove, nema rasta, nema puta prema visinama. Ako istinski pripadate svome, možete sebe dati ciljevima koji znače zajedničko dobro. Bez pripadnosti svome, upravo ste ničiji, ako pripadate svojoj zemlji pripadate i svijetu.  

U stvaranju ovog djela, željela sam biti vrlo stroga prema sebi (tako inače postupam) i preko svojih prijatelja zamolila za sud jednog velikana crnogorskog književnog stvaralaštva da o knjizi da svoje viđenje. Tako je akademik Branko Banjević, pred kraj svog života i svaralaštva, ostavio za moje pjesme svoje viđenje, a koje ću i sada podijeliti, jer mi mnogo znače, a koji i daju odgovor na Vaše pitanje:

“Po iskazanoj zrelosti i osjećajnoj čistoti pjesme Jelene Jovetić treba da se nađu u knjizi koja bi pokazala sve bogatstvo njenog poetskog dara. 

Ona ima i neke generacijske osobenosti koje treba osnažiti i na taj način.

Ona ima i pedagoško značenje, jer uči mladu generaciju da bude vezana svim bićem za svoje tlo. A to znači i sa svijetom“.

Stoga, “Ko li mi te brani” ima posebnu vrijednost u porukama, jer su se misli nekoga ko je tek počeo da stvara, a ko je svoj život vezao za Crnu Goru, poklopile sa viđenjem jednog velikog stvaraoca kakav je bio Branko Banjević.

Dnevno: Da li mladima dajemo dovoljno dobrih primjera kako se voli, bez kompromisa, domovina? Ima li pravih uzora danas?

Jovetić: Ove vrijednosti se uče kući. To su najbolji uzori, oni uz koje rastete, oni koji stvaraju nove generacije ljudi, koji treba dalje da stvaraju i nadograđuju. Jako je teško graditi, a vrlo lako mjeriti sagrađeno. Posebno sa aspekta onog ko nije ništa gradio. Mladost ima ozbiljan potencijal, a koji je, čini mi se, u ovoj zemlji zanemaren.

Naša djeca kliču velikanima istorije, a čini mi se da istorija (u školama) čak je i malo materijala za to im dala. Naša djeca vjeruju u vrijednosti ove zemlje, iako ih je sistem nedovoljno na to upućivao. Znači može se stvoriti put mladosti da dođe do vrijednosti, ako im se predoči jasan cilj. Cilj je Crna Gora. Cilj je sloboda. Cilj je stvaranje. Cilj je dobro. Šta je sveto? Šta je domovina? Sveta je domovina. 

Dnevno: Za zbirku rodoljubive poezije posvećene Crnoj Gori “Ko li mi te brani” kazali ste ranije da “iza svake pjesme krije se posveta ženi Crne Gore i to je onaj dug koji nosimo kao pojedinci da bismo na taj način istakli i ono što podrazumijeva veličanje crnogorskih žena koje su iznijele jedan veći teret u istoriji, a činile su to dostojanstveno, ali uvijek i u sjenci”. Da li mislite da smo u dovoljnoj mjeri vratili taj, kako ga nazivate “dug”?

Jovetić: Ako sagledam neke sjajne žene oko sebe vidim da je njima taj “dug” nekako postao drag, valjda su i saživjele sa njim. Nazirem da su i danas najodlučnije upravo žene u nastojanju da iznesu ideju da nam kao društvu treba više odlučnosti, poštovanja, rada, vrijednosti i stvaranja. Najveći kritičari sa ciljem stvaranja dobra su i danas žene. Ako pogledate društveni život, nevladin sektor, ili ko nosi teret ključnih reformskim procesa opet su ženu u središtu. 

Dnevno: Da li je i danas žena u Crnoj Gori u sjenci i čijoj?

Jovetić: Da. Sjenci vremena. Jednog vremena u kojem vrijednosti se mjere na kantar, vremena u kojem možete prodati sve nevažno po bilo kojoj cijeni, vremenu koje ne cijeni ni vrline, ni ljubav, ni život. 

A da to sve ne bude tako, sljedeće poruke su date u pjesmi “Kćeri moja”:

Dnevno: Koje “lekcije” nijesmo savladali iz prošlosti, a koje vidite kao moguće kočnice za dalji razvoj društva?

Jovetić: Iz prošlosti nijesmo savladali šta je poštovanje. Nijesmo naučili da se poštujemo. Nijesmo naučili da poštujemo znanje. Nijesmo naučili da poštujemo ljude. Nijesmo naučili da poštujemo državu. Dok se to ne savlada napredak društva će uvijek biti upitan. 

Dnevno: Je li ovo vrijeme individualizama? Poznaje li današnje društvo granicu dovoljnosti?

Jovetić: Granice određuju veličinu čovjeka. Ni veličinu, ni granice međutim, nije lako spoznati, posebno u svijetu kakav je danas. Naše društvo je i odraz te globalne zbunjenosti, gubljenja u novitetima i nemogućnosti da se sačuva srž i obris istorijskih vrijednosti. Društvo u kojem se mnogo viče, a malo traga ostaje. Stoga pjesma:

Dnevno: Empatija je danas previše često korišćen pojam. Nažalost, reklo bi se, bez suštinskog značenja. Iz Vašeg ugla, da li uz današnje crnogorsko društvo, može da stoji riječ- empatično, ili pak moramo još da učimo o empatiji, ali ne samo prema drugima, već i prema sebi? 

Jovetić: Empatija je termin koji je od skoro čest u upotrebi, ali značenje upućuje na vanvremenske vrijednosti i ono što je uvijek ovdje njegovano. Odražava neke čelične osnove koje su usađene u temelje Crne Gore.To je upravo jedan obris naše tradicije, koji želim da sačuvamo. Zaostavština naših predaka, koji su dijelili čak i kada se manje imalo, podržavali čak i kada se podrška životom plaćala, branili druge, kao sebe same. To je empatija koju su ljudi ovdje živjeli. Na nama je ostalo samo da to sačuvamo. A vrijeme će pokazati da li smo za to sposobni. 

Dnevno: Potencirate vrijednosti koji idu uz tradicionalnost, no u kojoj mjeri ona danas obitava u crnogorskom društvu?

Jovetić: Društvo koje izgubi tradiciju, izgubilo je svoje obrise, specifičnost i pada u prosječnost. Bila bih vrlo tužna da sagledavajući naše društvo spoznam da se gubimo iz tradicionalnih niti. Naravno, mislim na tradicionalne vrijednosti, na poštovanje onoga što je bila specifičnost ljudi koji žive u Crnoj Gori, mislim na ono što je uvijek bio prepoznatljiv simbol našeg trajanja i života.

To su sve određeni detalji koji pokazuje veličinu i snagu uma ljudi koji su živjeli na ovim prostorima. Vrijednosti koje su se baštinile i prenosile. Ali istovremeno, ovdje je bilo vrlo izraženo poštovanje različitosti, što je ugrađeno u današnju modernu Crnu Goru, kao građansku državu. 

Dnevno: Kojih tradicionalnih vrijednosti smo se (o)lako odrekli, a nije trebalo?

Jovetić: Ovih:

   

Dnevno:  U Crnoj Gori riječ je zakon, a čast je najbolji zaklon- to su Vaše riječi. Ipak je, čini se, previše primjera koji nas ubjeđuju, nerijetko razočaraju da baš i nije tako u današnje vrijeme. Gdje su nestale i kako povratiti vrijednosti oličene u riječi poštenje?

Jovetić: Kompleksno je pitanje, posebno jer se uvijek negdje orjentišemo na ono što je naša osnova istorijskih vrijednosti prošlosti i onoga što smo uspjeli od korijena sačuvati. Mislim da je ona iskonska vrijednost crnogorskog drustva i dalje tu, prisutna je i čini osobenost ljudi Crne Gore. Samo je, kao što smo se već saglasili, pitanje o čemu se više priča i čemu se posvećuje pažnja.

Današnjica je, ipak, više orjentisana da prostor da sporadičnim lošim praksama. Bilo bi lijepo kada bi se društvo odlučilo da slavimo divne primjere dobra. Bilo bi divno da promovišemo dobro, onda će dobro biti uzor.

Dnevno: Šta je onda u sistemu bez "kompasa", preciznije sa zbunjujućim(nerijetko nepostojećim) kriterijumima za kvalitet, nit koja spaja?

Jovetić: Nit su ljudi. Ljudi sa vrijednostima, koje mogu da društvo vode naprijed. A ljudi se čuvaju, u ljude se ulaže, kvalitet se njeguje. A vidim oko sebe toliko sjajnih ljudi, valjda kako je veče mračnije neke zvijezde budu još sjajnije.

Dnevno: U odnosu na nekada, koje riječi bi dodali opisivajući današnju Crnogorku?

Jovetić: Prkosna. Otmena. Ponosna. Emotivna. 

Dnevno: “Pre(puna) su nam, čini se, usta patriotizma, do te mjere da smo možda i obesmisli samu riječ. Šta je za Vas patriotizam, i šta je mjera u današnjoj Crnoj Gori?

Jovetić: Zaista jesmo. Ali to pokazuje i koliko riječi imaju težinu u zavisnosti ko ih izgovara. Ova knjiga ima naslov “Ko li mi te brani”. Patriotizam je u burnim vremenima mjeren brojem života koji su branili Crnu Goru. Danas su mjere, srećom druge. Ali jednako velike, a mjere se ko, koliko i kako gradi Crnu Goru. To je za mene partiotizam. 

Jelena Jovetić; Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Koja je za Vas najskuplja crnogorska riječ?

Jovetić: Najskuplja je snaga izgovorene riječi. Imam mnogo riječi koje se kao niti protežu i kroz knjigu. Ali, evo da odvojim: pripadnost.  

Jelena Jovetić; Foto: Privatna arhiva

Dnevno:  U Vašoj biografiji piše da ste diplomirali na Ekonomskom fakultetu, prije roka, u Podgorici, gdje ste i magistrirali. Profesionalno obrazovanje i usavršavanje nastavili ste na Harvard Kennedy School, Cambridg, zatim Vienna University of Economics and Business, WU Executive Academy, Joint Vienna Institute u Beču do Duisenberg School of Finance u Amsterdamu. Generalna ste direktorica Direktorata za politiku javnih nabavki u Ministarstvu finansija, stoga i kažete da “živite ekonomiju i finansije”, a šta “hrani” Vašu strast kakva je poezija? 

Jovetić: Moj primarni posao je ekonomija i finansije i nemjerljivu imam strast prema brojevima. Brojevi život znače. Može se to nazvati profesionalnom posvećenošću, zbog posla koji obavljam. Ali, pored brojeva moj posao nije samo radni angažman, to je i osjećaj da svakog dana mogu, možda i malim koracima, ali doprinijeti da institucije, sistem, stoga i Crna Gora imaju mjerljiv napredak.  

“Ko li mi te brani” ima 27 pjesama, a 27 nije samo broj. To je cijela jedna epoha. “Ko li mi te brani” jeste početnički poetski izraz, ali više je, takođe, ista ta želja da doprinesem, možda i malim korakom, ukupnom stvaralaštvu naše zemlje. Znači da doprinesem novim vrijednostima. Stoga  sve je povezano i ne postoji linija kojom možete podijeliti životne aktivnosti da se ne prepliću, zato i jedna drugu oblikuju. 

Meni je Crna Gora, mnogo više od ulica, trgova, mora i planina. Kako u poslu, tako i u pjesmama. Meni je Crna Gora pripadnost sebi. 

Dnevno: Da li publika može ubrzo očekivati novu knjigu, i ukoliko je odgovor potvrdan šta će biti tematika?

Jovetić: Ne planiram novu knjigu, ali ne prestajem da pišem. Volim da naglasim da je “Ko li mi te brani” nastala kao odraz mog nadahnuća u jednom posebnom periodu, ali u sebi i nosi umijeće mojih divnih prijatelja koji su svoje vještine utkali u cijeli konačni utisak knjige. Tako da možda se i desi neki novi “paket”, kad se poklope neke ideje i saberu niti.

Dnevno: Koje riječi ste doživjeli kao najveći kompliment od čitalačke publike?

Jovetić: Moram biti potpuno iskrena, pored nemjerljive podrške porodice i dragih ljudi, u pripremnoj fazi nijesam očekivala u konačnom ovako lijepe utiske kakve je knjiga izazvala. Posebno me raduju neke riječi čitalaca koje ukazuju: da pjesme sjete na vrijednosti koje čine naše društvo tako snažnim, na naglašenu emociju, na izraz koji je drugačiji, na potrebu da se stihovi moraju pročitati više puta da bi se spoznala suština, da su pjesme “inteligentne” i odraz su obrazovanja onog ko ih je pisao, da su iz neke druge dimenzije. Pjesme ohrabruju, pjesme rastužuju, pjesme sjete čitaoca na neke emocije koje su ostale skrivene. To su neki od komentara.

Na kraju, pored riječi koje je dao Branko Banjević, tu je i sud pjesnikinje i profesorice Tatjane Ćalasan, koja je meni u ovom stvaranju bila velika podrška “Vremena su klizava…a Jelenine riječi griju” ...“Puna emocija, sa pjesničkim slikama koje pokazuju raskošni talenat, poezija ove mlade pjesnikinje svoje mjesto treba da nađe i u udžbeničkoj literaturi, kao najbolji primjer savremene rodoljubive poezije.”

O knjizi je pisala i profesorica koja je izvela brojne generacije podgoričkih gimnazijalaca, poštovana Zoja Bojanić Lalović. Sud o knjizi koji je dao prof. Afan Latić poseban je, a to je da pjesme sliče na “katrene Omera Hajama, poeziju otpora Mahmuda Derviša, Jesenjina, Pabla Nerude, Majakovskog…sve one glasove koji i danas odzvanjaju pergamentom duše svekolikog čovječanstva”.