Kako je krupno sanjati, krupno željeti, još krupnije postizati krupnim zalaganjem, uz to najviše energije ulagati na podjelu uloga u sopstvenom životu kao najvažnijem "kastingu", jer za drugo vremena nema(mo)- možemo na(učiti) od mladića iz Budve, koji nam odmah na početku razgovora kaže, da duguje Šangaju, Kini to što danas ima izbrušene one karakterne crte koje će uvijek čuvati i odražavati onog Danijela Samardžića koji je omiljena verzija samog sebe.

 A, na kraju teksta kada "upoznate", bar kroz ovaj intervju našeg sagovornika iz serijala "Najbolje iz Crne Gore" sigurni smo, da će prva rečenica iz uvoda dobiti veliki štrik, baš onakav kakav Samardžić stavlja ispred ostvarenih ciljeva, a bilo je mnogo, i tek će ih biti. 

Drugačiji, nepredvidiv(sebi možda više no drugima), i ponajviše (prkosno) svoj, mogao bi, takođe, biti kratak opis za našeg današnjeg sagovornika. 

Čudno, ali kada samo upitali Samardžića da bude sagovornik u našem serijalu "Najbolje iz Crne Gore" (za)pitao se (je) da li je baš on pravi "kandidat". No, čuđenje samo na trenutak, jer, nažalost, pravi kvalitet često jeste upitan u Crnoj Gori. U ovom tekstu, zasigurno, nije.

Danijel Samardžić magistar je biomedicinskog inženjeringa sa Shanghai Jiao Tong Univerzitetu u Šangaju, trećem najprestižnijem u NR Kini.

Stipendista Vlade NR Kine, kao i Svjetske banke u okviru HERIC projekta za izvrsnost. Na First Peope’s Hospital (Prva Narodna Bolnica) koja pripada Univerzitetu, stekao je i prvo radno iskustvo u struci. 

Profesionalno govori engleski, a služi se španskim i kineskim jezikom, i kako nam kaže, svađa se sam sa sobom svakog dana što to nije na većem nivou.

“Konstanto su se otvarale i druge prilike, pa sam tako šest mjeseci prakse obavljao u Aldebaran Robotics (SoftBank), kompaniji koja proizvodi najsavremenije robote koji primjenu nalaze od hotelskih usluga do specijalizovanih edukacijskih robota u centrima za djecu s različitim kognitivnim smetnjama.

Uvijek me pratila i prati povezanost s djecom i mladima, a to nije izostalo ni u Šangaju, pa sam tako baš u Šangaju doživio do sad i najveće profesionalno iskustvo – četvorogodišnji rad s djecom sa spektrom autizma", priča nam Samardžić. 

Foto: Privatna arhiva

Imao je, kaže, priliku da kroz svoje petogodišnje internacionalno iskustvo, prije svega u Šangaju ali i Hong Kongu, Seulu, Stokholmu, Kopenhagenu  upozna i uči od profesora, advokata, bankara, doktora medicine, biznismena svjetskog profila. No, tada je i shvatio, da uprkos jednoj strani ličnosti – onoj naučnoj, istaživačkoj, postoji i ona druga:

“People to people, koja me upravo uvodi u sve ono što jesam i što želim da postanem – startaper, preduzetnik, vizionar, onaj koji pokreće projekte i spaja ljude s idejama, kao i ljude s drugim ljudima”, kaže Samardžić. 

Foto: Privatna arhiva

Ono što je, između ostalog, obilježilo život Danijela Samardžića u Kini jesu višestruka iskustva, posjete, radni angažmani, ali i poznanstva. 

“Jednostavno svakodnevnica postane i to da u okviru prakse posjećujete kompanije poput Alibabe i XiaoMi, da prisustvujete analizi i stvaranju svjetske rang liste univerziteta, koju upravo radi moj alma mater – Shanghai Jiao Tong Univerzitet, radite istraživanja u najopremljenijim laboratorijama za kriprezervaciju, bankama sperme, klinikama za vantjelesnu oplodnju, da vam predavači i mentori budu renomirani profesori koji objavljuju radove u čuvenim Nature, PubMed, Science". 

Nakog toga, kaže Samardžić, više ne možete biti ista osoba - više ne podnosite trivijalnosti, kukavičluk, površnost, dnevnu politiku i snažno se borite protiv licemjerja, zajedljivosti, tromosti, suvoparnosti, servilnosti, komformizma, koji vladaju u našem društvu. 

“Pored mentora koji je i sam bio kandidat za laureat, kao i nekoliko njih na udruženom istraživačkom programu KTH iz Stokholma i SJTU iz Šangaja, koji sam pohađao, moram istaći životno iskustvo i čast da mi je predavanja iz oblasti virusologije držao profesor Luc Montagnier, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, za otkriće i izolovanje HIV virusa". 

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Kako kaže naš sagovornik, ispijanje kafe sa Nobelovcima i svjetski priznatim naučnicima je nešto sasvim drugačije od dojča u Bokeškoj:

"Stvari nisu izgledale ništa manje uzbudljivo ni kada su u pitanju svakodnevnica, kolege, ljudi koje sam sretao u kampusu, u biblioteci, u mom omiljenom kafiću u kojem sam i napisao dio svog naučnog rada, pa je tako bilo sasvim uobičajeno sresti Yao Minga, NBA zvijezdu, rođenog Šangajca, koji je u istoj kopirnici koričio svoj magistarski rad iz ekonomije i menadžmenta, istog dana kada i ja svoj, a na istoj ceremoniji smo i dobili diplome. 

Ne mogu, a da ne spomenem slučajne susrete, koji su stvarali posebnu magiju, poput susreta sa Shannon Lee, ćerkom Bruce Lee-a, na godišnjici muzeja posvećenog Lee Fondaciji, u Hong Kongu”.

Foto: Privatna arhiva

A budući da je "proradila" druga strana ličnosti, Samardžić se 2019. vraća u Crnu Goru i pokreće firmu i postaje turoperator sa drugom koji je, takođe, živio u Šangaju i tako započinje, iz ugla našeg sagovornika ostvarenje jednog dječjeg sna - pokrenuti nešto svoje, međunarodnog karaktera, u svojoj zemlji, sa svojim drugovima.

No, taj san se ubrzo ugasio, “zahvaljujući” koronavirusu koji je obilježio prethodne dvije i po godine u cijelom svijetu. 

“Ipak, nijesmo stali! Upravo ovih dana 'budimo' naše partnere u Kini i širom Azije, kao i u Beogradu i Madridu i radimo na dva prilično ambiciozna projekta. Jedan, iz oblasti turizma, je u fazi ozbiljnog razvoja, a drugi, iz oblasti visokog obrazovanja i IT vrijedno i motivisano pripremamo.  

Nakon što smo drug Marko Pejanović  i ja 2019-2020. sklopili nevjerovatan broj partnerstava s vodećim turoperatorima, agencijama, kompanijama iz oblasti hotelijerstva, vazduhoplovstva, klinikama, osiguravajućim kućama, želja i ambicija mi je da dovršimo što smo krenuli – da damo doprinos da Crna Gora i region budu destinacija za probirljive, za zdravstveni, naučni i IT turizam, za digitalne nomade i takozvane ‘tailor made visit’ putnike i turiste, koji žele ‘story telling’ i koji dolaze po autentičnost", kaže Samardžić.

Priznaje i da će reproduktivno zdravlje i generalno biomedicina kao znatiželjnom biologu uvijek biti dio njegove životne priče, zato i želi da to bude utkano u sve projekte na nekom preduzetničkom nivou, povezujući tako turizam, obrazovanje i biomedicinu kao tri najveće strasti i industrije od interesa.

“Želim da napomenem da me u ovom trenutku i te kako ispunjava i neplanirana uloga profesora grupe bioloških predmeta u gimnaziji u JU SMŠ 'Danilo Kiš 'u Budvi, čiji sam i sam nekadašnji učenik, kao i angažman u privatnim školama i nekim naučno – obrazovnim inicijativama u Crnoj Gori. A, ono što je  neprocijenjivo jeste rad i kontakt s tinejdžerima, koji su željni interaktivnog, kreativnog i servisnog obrazovanja, iskrenog pristupa i informacija koje često mogu biti karta za željeni odlazak u inostranstvo ili riješavanja njihovih dilema”. 

No, gdje god bili važno je, poručuje naš sagovornik, ne izgubiti sebe i ne uroniti u neku vrstu besmisla:

“Ako bih gledao Crnu Goru kroz mlade ljude koje vrlo dobro poznajem i kapiram – tinejdžere koji nisu donosioci odluka, ali jesu sve ka čemu treba društvo i sistem da se okrenu, onda bih rekao da istinski postoji želja da se do kraja ostvarim kao frilenser, startaper, pokretač projekata i tako živim neki crnogorski san – ostajući ovdje, a putujući odavde, a ne obratno. Možda, ipak, sjutra to bude neka Kosta Rika, budimo iskreni, danas su ciljevi, motivi, procesi i putevi, vrlo promjenjivi”. 

Foto: Privatna arhiva

Ne krije, i da kada se sa nemjerljivim entuzijazmom i energijom, ali i znanjem, vratio iz Kine u Crnu Goru, vrata su mu, tvrdi, među prvima zatvorile kolege i institucije koje bi trebalo da se bave sistematizacijom disciplina poput: embriologije, humane reprodukcije, biomedicine, biomedicinskog inženjeringa. 

Danas, ipak, ne želi da troši previše riječi na taj period:

“Ne bih danas više davao značaja toj etapi, jer tako i doživljavam svoje primarno obrazovanje i početna interesovanja - kao samo jednu od etapa svega što se desilo i što će se desiti. Ali, ukratko - bilo je bolno, posebno u našem malom društvu gdje su često donosioci odluka - stvaraoci prepreka, ljudi koje znam i koji znaju mene.

Vrata su zatvarali i ministri u nekoliko navrata, kada smo pričali o idejama i projektima koji bi mogli imati veliki ekonomski značaj za Crnu Goru. Nikada u tim razgovorima nije bilo jasne suštine i odlučnosti, a često jeste previše forme, birokatskih izgovora i licemjerja. 
Zvučao bih naivno, kada bih rekao da su me političari razočarali, ali svakako me jesu razočarali ljudi koje sam poznavao, a u međuvremenu su ušli u političke vode”. 

Foto: Privatna arhiva

Želio bi, kaže, da se taj trend zaustavi i da se mladi u Crnoj Gori konačno okrenu privatnom sektoru, preduzetništvu, inovacijama, nauci i potencijalno održivim industrijama. 

"To konstantno ponavljam i poručujem mladim ljudima. Ali, biće potrebno još dosta vremena da postanemo društvo koje okupiraju ideje, umjesto politikanstvo.

S druge strane, ono što osjećam kao malu promjenu na bolje, jeste pojava sve hrabrijih i odlučnijih pojedinaca, prije svega među novim generacijama tinejdžera, koji svjesni našeg mentaliteta, kojeg vole, ipak crtaju svoje puteve”, kaže naš sagovornik, uz još jednu poruku:

"Kada vam savjetuju da 'ćutite i da stojite po strani' ako vam taj savjet zvuči neprirodno - nemojte ga pošlušati. Osluškujte sebe, svoje najbolje, ali i one stidljive, neistražene strane sebe. I ne zaboravite (za ponijeti) i po neku životnu vrijednost, koju su vam usadili doma. Meni moji skromni roditelji i stariji brat jesu. I sve se to broji", poručuje Samardžić. 

Foto: Privatna arhiva

No, priča o Danijelu Samardžiću ne bi bila potpuna, ukoliko ne bi dodali i to koliko ovaj mladić voli da “druguje”, na svoj način, sa ulicama. Ipak, od onih u kojih je do "ušiju" bio zaljubljen "oprostio" se i zamijenio ih je crnogorskim, a na kojima će, želimo da vjerujemo, ostati, ponosno koračati i dosanjati san, crnogorski.

U suprotnom, (ne) znamo da će Najbolje iz Crne Gore, a što jesu mladi ambicioni talentovani ljudi(pogon razvoja) faliti Crnoj Gori?!

Šangaj, 16.oktobar 2018: 

“...Najbolje o ljudima naučiš kada ih nema. Kada ti sve ćelije mozga i pore konačno odmaraju i dopuštaju da osjetiš. Sebe, prije svega. Ljudi ti se vrate, pa i oni što su otišli pljuvajući, hah, zatrebaš im. Ljudi su žestoka kategorija.

Ulice su terapija. Ne spava mi se. Naspavaću se. Za to ćemo svi imati najviše vremena. Meni se tokom noći razgovara. Gleda u oči. I hoda. I pleše. To mi je sve.

Tako ce biti i narednih mjesec. Obećao sam ti to. Tvojim ulicama.
Kako samo vrišti sve među rebrima. Ujutru. Osjetiš to kao najuporniju galamu.
I ove posvete ovom gradu i tebi. I one vrište. Tamo negdje na križanju Huaihai Zhong Lu i Huashan lu (ulice)”.

Foto: Privatna arhiva