Sve kasnije zasnivanje porodice među mladima u Crnoj Gori posljedica je prije svega ekonomske nesigurnosti, visokih cijena stanovanja i nesigurnog tržišta rada, ocjenjuje naš sagovornik demograf Miroslav Doderović. Upozorio je da iako pad nataliteta nije specifičan samo za Crnu Goru, već je dio šireg evropskog trenda, odluka mladih da imaju djecu sve je više uslovljena stabilnim zaposlenjem, riješenim stambenim pitanjem i povjerenjem u društvenu budućnost.

Krediti, nezaposlenost

- Mladi u Crnoj Gori često se suočavaju sa nezaposlenošću, niskim zaradama, nesigurnim oblicima zaposlenja i ograničenim mogućnostima dugoročnog profesionalnog napredovanja.

(Nezaposlenost se kretala od 52.000 do 26.000 na nivou Crne Gore).U takvim okolnostima teško je donositi odluke koje podrazumijevaju trajnu odgovornost, kakvu nose brak i roditeljstvo. Mladi koji žele djecu često procjenjuju da se na taj korak ne mogu odlučiti ukoliko nemaju stabilna primanja i osnovne uslove za dostojanstven život. Poseban aspekt ekonomske nesigurnosti odnosi se na stambeno pitanje, nedostaje 30.000 stanova, 15.000 u Podgorici i rješavanje pitanja stanovanja predstavlja jedan od ključnih preduslova za osamostaljenje mladih. Visoke cijene nekretnina, posebno u urbanim centrima, kao i opterećenja koja nosi kreditno zaduživanje, za veliki broj mladih parova predstavljaju ozbiljnu prepreku. Iako određeni programi stambene podrške i krediti za mlade mogu olakšati pristup prvom stanu, oni nijesu dovoljni da uklone osjećaj dugoročne finansijske neizvjesnosti.

Zbog toga mnogi mladi ostaju duže u roditeljskom domaćinstvu, što posredno odlaže i brak i roditeljstvo. Pored ekonomskih faktora, značajnu ulogu ima i produžavanje perioda obrazovanja. Savremeni obrazovni procesi tokovi podrazumijevaju da mladi sve duže ostaju u sistemu školovanja, a nakon osnovnih studija nerijetko nastavljaju master ili specijalističke programe. Time se produžava period ekonomske zavisnosti i odgađa ulazak u stabilnu profesionalnu fazu života. Posljedica takvog procesa jeste pomjeranje granice mladosti, koja se više ne završava nužno sredinom dvadesetih godina, već često traje do tridesete, pa i trideset pete godine života - ukazao je Doderović.

On je objasnio da je kasnije zasnivanje porodice među mladim parovima u Crnoj Gori dio šireg demografskog procesa koji zahvata gotovo cijelu Evropu.

- Promjene u vrijednosnim obrascima, produženo obrazovanje i snažnija profesionalna orijentacija mladih doveli su do pomjeranja starosne granice za brak i roditeljstvo. Ipak, u crnogorskom kontekstu ovaj trend dodatno je uslovljen ekonomskim i socijalnim okolnostima. Jedan od najvažnijih razloga za odgađanje roditeljstva jeste nesigurnost na tržištu rada. Mladi često ulaze u svijet rada kroz privremene ili slabo plaćene poslove koji ne garantuju dugoročnu stabilnost. U takvim okolnostima odluka o djeci postaje složenija, jer podizanje porodice podrazumijeva trajne finansijske obaveze i osjećaj sigurnosti u budućnost. Poseban problem predstavlja stambeno pitanje. Visoke cijene nekretnina i zakupa stanova, naročito u većim gradovima, otežavaju mladim parovima da formiraju samostalno domaćinstvo.

Zbog toga mnogi duže ostaju u roditeljskom domu ili se suočavaju sa dugoročnim kreditnim zaduženjima, što dodatno utiče na odlaganje braka i roditeljstva. Važan faktor je i produžen period obrazovanja. Sve veći broj mladih nastavlja školovanje nakon osnovnih studija, što produžava period ekonomske zavisnosti i odlaže ulazak u stabilnu profesionalnu fazu života. Posljedica toga je pomjeranje granice mladosti i kasniji početak porodičnog života - pojasnio je Doderović.

Mladi odlaze

On je posebno ukazao da na odluku o roditeljstvu utiču i migracije.

- Veliki broj mladih odlazi u inostranstvo radi školovanja ili zaposlenja, a period prilagođavanja novom okruženju često podrazumijeva odlaganje planiranja porodice. Istovremeno, odlazak mladih u reproduktivnom periodu dodatno utiče na demografsku strukturu zemlje. Pad nataliteta, međutim, nije fenomen specifičan samo za Crnu Goru. Većina evropskih država već duže vrijeme bilježi stopu fertiliteta ispod nivoa potrebnog za prostu reprodukciju stanovništva.

U tom kontekstu Crna Gora se uklapa u širi regionalni i evropski trend, iako pojedini podaci pokazuju da njena stopa fertiliteta nije među najnižima u regionu. Iskustva drugih evropskih država pokazuju da se demografski trendovi ne mogu promijeniti jednom mjerom. Efikasnije rezultate donose dugoročne politike koje obuhvataju stabilnu finansijsku podršku porodicama, razvijenu mrežu vrtića i jaslica, sigurnije zapošljavanje i stambene programe za mlade. Upravo zbog toga demografska politika ne može biti svedena samo na finansijske podsticaje za rođenje djeteta. Mnogo važnije je stvaranje društvenog ambijenta u kojem mladi imaju stabilne poslove, dostupno stanovanje i povjerenje u budućnost. U takvim okolnostima odluka o roditeljstvu postaje manje opterećena ekonomskom neizvjesnošću, a više zasnovana na ličnom izboru i životnim planovima - upozorio je Doderović.

Evropski pad nataliteta

 

On smatra da pad nataliteta, odnosno šire posmatrano pad fertiliteta, predstavlja opšti demografski trend koji zahvata gotovo čitavu Evropu, kao i veči dio regiona Jugoistočne Evrope.

- Dakle, riječ nije o fenomenu koji je specifičan isključivo za Crnu Goru. U Evropskoj uniji ukupna stopa fertiliteta iznosila je 1,38 djeteta po ženi 2023. godine, a prema Eurostatu dodatno je pala na 1,34 godine 2024, što je novi istorijski minimum za EU.

Istovremeno, nivo proste reprodukcije stanovništva iznosi oko 2,1 djeteta po ženi, što znači da je čitava Evropa već duže vrijeme ispod praga potrebnog za prostu zamjenu generacija. U tom smislu, Crna Gora se jasno uklapa u širi evropski i regionalni obrazac: i u njoj je fertilitet ispod nivoa proste reprodukcije, a rađanje se odgađa za kasnije životno doba. Međutim, dostupni uporedni podaci ne pokazuju da je Crna Gora među državama u kojima je pad fertiliteta najizraženiji u odnosu na neposredno okruženje. Naprotiv, prema podacima Svjetske banke za 2023. godinu, ukupna stopa fertiliteta u Crnoj Gori iznosila je oko 1,74 djeteta po ženi, što je više od prosjeka EU i više od niza susjednih ili regionalno uporedivih država, kao što su Srbija sa 1,61, Bosna i Hercegovina sa približno 1,49, Hrvatska sa 1,46, Sjeverna Makedonija sa oko 1,5 i Albanija sa oko 1,35. To znači da se na pitanje može odgovoriti dvojako. S jedne strane, pad nataliteta jeste opšti regionalni i evropski trend; s druge strane, Crna Gora nije među najteže pogođenim državama ako se posmatra isključivo stopa fertiliteta.

Drugim riječima, problem u Crnoj Gori jeste ozbiljan, ali on nije nužno izraženiji nego drugdje u regionu.U uporednoj perspektivi, Crna Gora trenutno stoji nešto povoljnije od više susjednih zemalja, mada je i dalje daleko ispod demografskog nivoa koji bi obezbijedio dugoročnu reprodukciju stanovništva. Ipak, relativno povoljnija pozicija Crne Gore ne znači da demografski izazovi nijesu duboki. Monstat navodi da je u Crnoj Gori 2023. godine rođeno 7.008 djece, uz pozitivan prirodni priraštaj od 681, dok je 2024. godine rođeno 6.977 djece, a prirodni priraštaj iznosio je 648.

Dakle, prirodni priraštaj jeste i dalje pozitivan, ali broj rođenih pokazuje blagi pad. U maloj državi kakva je Crna Gora i takve promjene mogu imati osjetne dugoročne posljedice - istakao je Doderović.

Kako je naveo, poseban problem predstavlja činjenica da se demografska slika ne može ocjenjivati samo preko broja rođenih ili stope fertiliteta.

- Mnogo je širi skup faktora koji utiče na realnu demografsku održivost: iseljavanje mladih, starenje stanovništva, odlaganje braka i roditeljstva, produženo obrazovanje, nesigurni oblici rada i otežano rješavanje stambenog pitanja. Zbog toga i zemlja koja trenutno ima nešto viši fertilitet od regionalnog prosjeka može dugoročno ući u ozbiljne demografske teškoće ukoliko se nastavi odlazak mladih i smanjivanje broja stanovnika u reproduktivnom periodu. Na to upozoravaju i Ujedinjene nacije, koje konstatuju da je više od polovine zemalja svijeta već ispod nivoa proste reprodukcije, dok se u Evropi sve više govori o „ultra-niskom fertilitetu“ u dijelu država. Uzroci ovih procesa u Evropi i regionu u velikoj mjeri su slični.

Oni uključuju produžavanje obrazovanja, kasnije stupanje u brak, veću profesionalnu angažovanost žena, promjene u vrijednosnim obrascima, širenje kohabitacije, rast troškova života i stanovanja, kao i osjećaj opšte društvene i političke neizvjesnosti. U regionu Jugoistočne Evrope tome se dodatno pridružuju ekonomska tranzicija, spor institucionalni razvoj i snažni migracioni tokovi.

Zbog toga pad nataliteta nije samo statistički pokazatelj, već odraz dubokih promjena u načinu života, porodičnim strategijama i društvenim očekivanjima. U crnogorskom slučaju mogu se uočiti i određene specifičnosti. Tradicionalno jača uloga porodice i nešto povoljnija stopa fertiliteta u odnosu na dio susjeda sugerišu da Crna Gora nije na samom demografskom dnu regiona.

Međutim, ekonomska nesigurnost, visoke cijene nekretnina, slaba predvidivost tržišta rada i iseljavanje mladih ozbiljno ograničavaju potencijal za dugoročnu demografsku stabilnost.  Zato je preciznije reći da Crna Gora nije izuzetak od evropskog i regionalnog pada nataliteta, ali ni ekstremni slučaj u negativnom smislu; ona se nalazi unutar istog trenda, uz nešto blažu poziciju po pojedinim pokazateljima, ali uz i dalje veoma ozbiljne strukturne rizike - kazao je Doderović.

Podsticaj za mlade

Doderović je odgovarajući na pitanje koje su se demografske i socijalne mjere pokazale efikasnim rekao da se u uporednoj praksi pokazalo da natalitet ne raste kao posljedica jedne pojedinačne mjere, već prije svega zahvaljujući usklađenom djelovanju ekonomskih, socijalnih i institucionalnih politika koje mladim ljudima omogućavaju sigurnije planiranje porodice.

-Iskustva država poput Francuske, Švedske, Norveške i Danske pokazuju da se relativno povoljniji fertilitetni trendovi ostvaruju onda kada država dosljedno ulaže u porodicu, stanovanje, tržište rada, predškolski sistem i ravnotežu između rada i privatnog života. U tom smislu, osnovna pouka međunarodnih iskustava jeste da se rađanje ne može podstaći isključivo deklarativnim zalaganjem za „porodične vrijednosti“, već prije svega stvaranjem društvenih uslova u kojima je roditeljstvo održiva i racionalna životna odluka. Prije svega, efikasnim su se pokazale stabilne i predvidive finansijske mjere: dječji dodaci, poreske olakšice, naknade za rođenje djeteta i veća izdvajanja za porodice sa više djece. Međutim, iskustvo drugih država jasno pokazuje da jednokratna pomoć sama po sebi nema presudan učinak.

Mnogo veći značaj imaju dugoročna i sistemska davanja, jer roditeljima šalju poruku da država ne pruža podršku samo u trenutku rođenja djeteta, nego i tokom njegovog odrastanja. Drugim riječima, porodice se lakše odlučuju da imaju djecu onda kada mogu unaprijed računati na izvjestan oblik institucionalne i finansijske stabilnosti. Druga važna grupa mjera odnosi se na porodiljsko i roditeljsko odsustvo, posebno kada je ono adekvatno plaćeno i kada aktivno uključuje i očeve. Skandinavske zemlje su pokazale da modeli koji podstiču ravnomjerniju raspodjelu roditeljskih obaveza doprinose ne samo višem kvalitetu porodičnog života, nego i većoj spremnosti parova da imaju više djece - objasnio je Doderović.

Takve politike, kako je kazao, imaju dodatni značaj zato što smanjuju opterećenje koje roditeljstvo tradicionalno stavlja gotovo isključivo na žene, čime se istovremeno jača i rodna ravnopravnost i demografska održivost.

- Veoma značajnim pokazale su se i dostupne usluge brige o djeci – razvijena mreža jaslica i vrtića po pristupačnim cijenama, kao i pouzdan sistem socijalnih usluga. U državama u kojima roditelji mogu računati na kvalitetnu institucionalnu brigu o djeci, lakše je uskladiti posao i porodicu, a trošak roditeljstva je manji ne samo finansijski nego i organizaciono. Upravo zbog toga se Francuska i skandinavske zemlje često navode kao primjer: one nijesu povećavale natalitet moralnim pritiscima, već razvojem socijalne infrastrukture koja roditeljstvo čini realno mogućim.

Osim toga, u više država su se kao važne pokazale stambene mjere za mlade: subvencionisani krediti, povoljan zakup, državne garancije za kupovinu prvog stana ili modeli socijalnog stanovanja. Rješavanje stambenog pitanja direktno utiče na odluku o zasnivanju porodice, jer mladi ljudi rijetko planiraju djecu ukoliko nemaju stabilan krov nad glavom i dugoročnu izvjesnost. Zbog toga se u savremenim evropskim analizama upravo stanovanje navodi kao jedan od ključnih preduslova za veći fertilitet - ukazao je Doderović.

Smatra da su jednako važne i mjere na tržištu rada, dodajući da sigurno zaposlenje, redovna i dostojanstvena primanja, zaštita trudnica i roditelja na radu, kao i fleksibilni oblici rada, pokazali su se kao snažan podsticaj roditeljstvu.

Neizvjesna budućnost

- U društvima u kojima mladi dugo ostaju zarobljeni u nesigurnim poslovima, privremenim ugovorima i niskim primanjima, odluka o djeci se odlaže. Nasuprot tome, tamo gdje postoji veća profesionalna sigurnost, veća je i vjerovatnoća da će mladi ranije i lakše ući u roditeljstvo. Kada se ova iskustva uporede sa Crnom Gorom, postaje jasno da je osnovni problem u tome što se demografsko pitanje uglavnom prepoznaje na nivou javnog diskursa, ali znatno manje u domenu dosljedne i dugoročne javne politike. U crnogorskom slučaju ne radi se samo o niskoj stopi fertiliteta, već o mnogo širem spletu okolnosti: nesigurnom tržištu rada, visokim cijenama nekretnina i zakupa, ograničenim kapacitetima javnih usluga, sporom osamostaljivanju mladih i, naročito, intenzivnom iseljavanju reproduktivno najvitalnijeg i obrazovanog stanovništva...

Drugim riječima, u Crnoj Gori je demografski problem tijesno povezan sa osjećajem opšte neizvjesnosti. Posebno važan element crnogorskog iskustva jeste iseljavanje mladih. Dok razvijene evropske države nastoje da pronatalitetne mjere kombinuju sa politikama zadržavanja stanovništva, Crna Gora se suočava sa dvostrukim pritiskom: s jedne strane opada broj rođenih, a s druge strane zemlju napušta dio populacije koji bi u narednim godinama trebalo da bude nosilac demografske obnove. To znači da pitanje nataliteta nije samo pitanje broja djece po porodici, nego i pitanje toga da li mladi uopšte vide svoju budućnost u Crnoj Gori. Ako je odgovor negativan, onda ni najizdašnije pojedinačne mjere ne mogu imati trajniji efekat - zaključio je Doderović.

Trend

Prije dvadeset godina najveći broj porođaja bio je u kasnim dvadesetim, dok se danas najveći broj beba rađa kod žena u ranim pa i kasnim tridesetim godina.

- U praksi se jasno primjećuje trend da žene u Crnoj Gori sve kasnije planiraju prvo dijete. Prije dvadesetak godina najveći broj porođaja bio je u kasnim dvadesetim, dok se danas najveći broj beba rađa kod žena u ranim pa i kasnim tridesetim godinama. To pokazuje da se starosna struktura trudnica postepeno pomjerila ka kasnijim reproduktivnim godinama. Ovakav trend najčešće je povezan sa dužim školovanjem, profesionalnim razvojem, ekonomskom stabilnošću, ali i kasnijim pronalaženjem stabilnog partnera.

Međutim, sa medicinskog aspekta, važno je naglasiti da reproduktivni potencijal žene nije neograničen i da sa godinama dolazi do prirodnog pada ovarijalne rezerve i kvaliteta jajnih ćelija. Upravo zbog toga sve više se govori o važnosti pravovremenog informisanja žena o reproduktivnim opcijama, kao i eventualnim mogućnostima očuvanja fertiliteta. Jedna od opcija je i zamrzavanje jajnih ćelija u mlađim godinama, koje može predstavljati određenu vrstu reproduktivnog „osiguranja“ za žene koje iz različitih životnih razloga odlažu majčinstvo. Naravno, to nije univerzalno rješenje, ali uz adekvatnu informisanost može biti jedna od opcija koje ženama daje veću fleksibilnost u planiranju porodice – saopšteno je iz Kliničkog centra Crne Gore.

Navodi se da kasnije majčinstvo nosi određene medicinske rizike, prije svega zbog prirodnog pada ovarijalne rezerve i kvaliteta jajnih ćelija sa godinama.

– Porastom starosti majke povećava se vjerovatnoća infertiliteta, spontanih pobačaja, hromozomskih anomalija ploda, ali i pojedinih komplikacija u trudnoći kao što su gestacijski dijabetes, hipertenzivni poremećaji i prijevremeni porođaj. Zbog toga je danas sve veća potreba za pažljivijim planiranjem trudnoće, ranom dijagnostikom i savremenim metodama liječenja, kako bi se rizici sveli na minimum i omogućio što sigurniji tok trudnoće i porođaja. Odgađanje roditeljstva može značajno povećati vjerovatnoću problema sa fertilitetom. Sa godinama dolazi do postepenog smanjenja ovarijalne rezerve i kvaliteta jajnih ćelija, a taj pad postaje posebno izražen nakon 35. godine života, kada se smanjuje vjerovatnoća spontanog začeća i povećava rizik od spontanih pobačaja.

Važno je naglasiti da se odlaganje roditeljstva ne odnosi samo na žene. I kod muškaraca sa godinama dolazi do promjena u kvalitetu sjemena što može uticati na plodnost i uspjeh začeća. Zbog toga se u praksi sve češće susrijećemo sa parovima koji se obraćaju ljekarima zbog poteškoća sa začećem, posebno kada se trudnoća planira u kasnijim reproduktivnim godinama. Upravo zato je važno pravovremeno informisanje o reproduktivnom zdravlju i kod žena i kod muškaraca, kako bi parovi mogli realno planirati roditeljstvo i na vrijeme potražiti stručnu pomoć ukoliko se pojave poteškoće sa začećem - istakli su iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG)

Sa medicinskog aspekta, kako su savjetovali  iz KCCG, najpovoljniji period za planiranje trudnoće je u dvadesetim i ranim tridesetim godinama života, kada je reproduktivni potencijal žene najveći, a rizik od komplikacija u trudnoći najmanji.

- U praksi se često pokazuje da mladi nijesu dovoljno svjesni bioloških ograničenja plodnosti. U javnosti se često stvara utisak da savremena reproduktivna medicina može u potpunosti nadoknaditi prirodni pad fertiliteta, što nažalost nije uvijek moguće.

Zbog toga je veoma važno pravovremeno informisanje i edukacija o reproduktivnom zdravlju, kako žena tako i muškaraca. Tradicionalno se često smatra da muškarci ne moraju da brinu o godinama kada je riječ o roditeljstvu, međutim i kod njih sa godinama dolazi do promjena u kvalitetu sperme i povećanja rizika određenih reproduktivnih problema. Upravo zato je važno da se o reproduktivnom zdravlju govori ranije i otvorenije, kako bi i žene i muškarci mogli realno planirati porodicu u skladu sa biološkim mogućnostima -zaključili su iz Kliničkog centra Crne Gore.

Porazna statistika

Prosječna starost majke pri rođenju djeteta je, kako su saopštili iz Monstata 2004. godine bila 27,4 godine, 2014. je iznosila 29, dok je 2024. zabilježena starosna dob majki od 30,3 godine. Broj živorođenih u CG: 2024. godine – 6.977, dok je 2014. godine – 7.529 a 2004. godine – 7.849. Ukupna stopa fertiliteta 2024. godine iznosila je 1,8.

Podatak (prošlogodišnji broj od 6.910 rođenih) je preliminarni podatak, konačni podatak za 2025. godinu, shodno kalendaru objavljivanja statističkih podataka, biće objavljen u saopštenju o prirodnom kretanju stanovništva u Crnoj Gori, 14. aprila 2026. godine - najavili su iz Monstata.